Iako ESG donosi okvir za održivost i odgovornost, u hrvatskom društvu još uvijek se doživljava kao birokratska apstrakcija, namet iz Bruxellesa ili prijetnja tradicionalnim modelima poslovanja. Ili je to sve na jednoj strani, a na drugoj naprosto treba shvatiti da uvođenje ESG praksi nije samo regulatorna obveza – to je i poslovna strategija koja otvara pristup novim izvorima kapitala.
Investitori i banke sve češće uvjetuju financiranje upravo održivim praksama. Tvrtke s jasnim ESG ciljevima lakše privlače strane partnere, jer globalni lanci opskrbe traže dobavljače koji poštuju visoke standarde.
Uz to, potrošači postaju sve svjesniji važnosti održivosti. Brendovi koji iskreno ulažu u okolišnu odgovornost, etičko poslovanje i dobrobit zajednice stječu lojalnost kupaca, dok se oni koji zanemaruju ESG sve češće suočavaju s reputacijskim krizama. Tu su činjenice.
Što ESG konkretno znači za hrvatske tvrtke i institucije? Jesu li to stvarni alati promjene ili samo krovni marketing? Tko ih provodi, a tko ih zloupotrebljava? Što donosi direktiva o novim pravilima o dokazivanju zelenih tvrdnji (The Green Claims Directive).
I kad smo htjeli detaljnije pisati o brojnim obvezama i rokovima vezanima uz ESG i kako će utjecati na poduzetnike i koje, vijest iz Vijeća EU pokazuje koliko je ta cijela priča i ciljevi još uvijek u razini nedovršenih želja, odnosno strateški neusuglašenih stajališta na području Europske unije. Pa moramo s tim početi jer za neke mijenja stvari. Vijeće je tako početkom srpnja 2025. prihvatilo svoje pregovaračko stajalište (tzv. opći pristup) o Prijedlogu direktive o izmjeni direktiva 2006/43/EZ, 2013/34/EU, (EU) 2022/2464 i (EU) 2024/1760 u pogledu određenih zahtjeva za korporativno izvješćivanje o održivosti i dužnu pažnju za održivo poslovanje.
Iza tih riječi krije se zapravo prijedlog pojednostavljenja zahtjeva i smanjivanja administrativnog opterećenja za poduzetnike te osiguravanja da propisi ne postanu prepreka gospodarskom rastu i konkurentnosti, pokušavajući postaviti učinkovit i razmjeran regulatorni okvir. Usvojeno stajalište odražava političku volju država članica Europske unije da pojednostave pravni okvir za izvještavanje o održivosti, uz očuvanje i zadržavanje temeljne svrhe tj. osiguranja transparentnosti i dostupnosti ključnih informacija o održivosti poslovanja i održivom poslovanju poduzetnika u Europskoj uniji.
U odnosu na izvorni prijedlog Europske komisije predstavljen 26. veljače jedna od ključnih izmjena odnosi se na redefiniranje kruga obveznika primjene CSRD-a (Corporate Sustainability Reporting Directive). Tako se dodatno sužava krug obveznika izvještavanja o održivosti: obvezni izvještavati o održivosti samo su poduzetnici koji zapošljavaju više od 1.000 radnika i ostvaruju neto prihode iznad 450 milijuna eura. Također, državama članicama ostavlja se mogućnost da poduzetnicima koji zapošljavaju između 500 i 1.000 zaposlenika, a trenutno su obuhvaćena prvim krugom primjene CSRD-a, odobre privremeno izuzeće od obveze izvještavanja do 31. prosinca 2026. godine.
Vratimo se mi na sadržaj, jer ESG je više od samog izvještavanja, kako smo i naveli.
ESG standardi – obveza, prilika i izazov za hrvatsko gospodarstvo
Pojam ESG – Environmental, Social, Governance – označava skup kriterija kojima se mjeri održivost i društvena odgovornost poslovanja. Nastali kao inicijativa za ulaganje s pozitivnim utjecajem na okoliš i društvo, ESG standardi danas su mnogo više od dobre volje poduzetnika. U Europskoj uniji, pa tako i u Hrvatskoj, ESG se sve snažnije povezuje s obvezama izvještavanja, pristupom kapitalu, reputacijom brenda i dugoročnom konkurentnošću. Pogledajmo stoga detaljnije tri stupa ESG-a i njihovo značenje:
E – Environmental (Okoliš): obuhvaća način na koji tvrtka upravlja utjecajem na okoliš – od emisije stakleničkih plinova, potrošnje energije i vode, gospodarenja otpadom, do prelaska na obnovljive izvore energije i očuvanja bioraznolikosti.
S – Social (Društvo): odnosi se na radne uvjete, poštivanje ljudskih prava, sigurnost zaposlenika, raznolikost i inkluziju, zaštitu potrošača te utjecaj na zajednicu u kojoj tvrtka posluje.
G – Governance (Upravljanje): uključuje transparentno i etično korporativno upravljanje, neovisnost nadzornih odbora, politike sprečavanja korupcije, odgovornost menadžmenta i poštivanje zakona.
U Hrvatskoj, obveza izvještavanja o održivosti regulirana je Zakonom o računovodstvu i usklađena s EU Direktivom o nefinancijskom izvještavanju (NFRD), a od 2024. počinje se primjenjivati nova Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD). To je značilo da velike tvrtke od javnog interesa s više od 500 zaposlenika već nekoliko godina moraju objavljivati nefinancijska izvješća. Obveza se od 2024./2025. širila na sve velike tvrtke, a od 2026. trebala bi biti obuhvaćena i mala i srednja poduzeća koja kotiraju na burzi.
Izvještaji će morati biti u skladu s ESRS standardima (European Sustainability Reporting Standards) i obuhvatiti sve tri dimenzije ESG-a.
Mnoge hrvatske tvrtke, posebno mala i srednja poduzeća, suočavaju se, uz sve izazove poslovne opstojnosti i s još nekim izazovima vezanima samo uz ESG: nedostatkom stručnog kadra za izradu ESG strategije, visokim početnim troškovima prilagodbe te nejasnoćama oko mjerenja i izvještavanja.
Ključno je naglasiti i zapravo to svima treba biti na umu da se ESG ne svodi na formalno ispunjavanje izvještaja – tzv. greenwashing – nego da postane sastavni dio poslovne kulture. To pak zahtijeva edukaciju, dugoročno planiranje i praćenje rezultata.
Praćenje tih izvještaja i godišnjih izvještaja poduzetnika dat će svima u društvu točnu sliku, a dosadašnji hrvatski primjeri pokazuju da se ESG može provoditi uspješno i u različitim sektorima. Proizvođači hrane uvode lokalne dobavljače i smanjuju otpad od hrane, građevinske tvrtke prelaze na zelene materijale i energetsku učinkovitost, IT sektor ulaže u raznolikost i rad na daljinu, dok turističke kompanije razvijaju održive pakete putovanja i čuvaju prirodnu baštinu.
ESG standardi u hrvatskom gospodarstvu više nisu pitanje „ako“, nego „kako“. Oni su most između profitabilnosti i odgovornosti, između tržišne konkurentnosti i etičkog poslovanja. Tvrtke koje na vrijeme integriraju ESG u strategiju ne samo da će jednom ispuniti zakonske obveze, nego će postati poželjan partner, poslodavac i brend u očima tržišta. U vremenu klimatskih i društvenih izazova, ESG nije trošak – on je investicija u održivu budućnost.
U nastavku serijala ESG – bauk ili rješenje istražit ćemo kroz razgovore s brojnim dionicima kako koncept okolišne, društvene i upravljačke odgovornosti mijenja gospodarstvo, poslovne prakse i investicijske kriterije – te zašto se oko njega često stvara više straha nego razumijevanja. U središtu je analiza kako ESG standardi utječu na male i srednje poduzetnike, javna poduzeća, financijski sektor, lokalne zajednice i medijsko okruženje. Objavu serijala autorice Ines Loje, financijski podržava Agencija za elektroničke medije, iz projekta Program poticanja novinarske izvrsnosti za 2025. godinu.
Autorica: Ines Loje Foto by Gerd Altmann from Pixabay
Objavljeno 13. kolovoza 2025. Sva prava pridržana PoslovniFM.
