Trebao je biti elektrotehničar, no uz strica Stjepana koji je radio kao poslovođa u mesnoj industriji, Marijo Jakuš otkrio je ljubav prema mesarskom zanatu. Prekinuo je školovanje, upisao za mesara, od 1989. radio u mesnici, a 2001. osnovao s bratom Anđelkom vlastiti mesarski obrt – Mesnica Mario.
Zagrebački ljubitelji vrhunskog komada junetine i teletine znaju da je upravo ova mesnica na Dolcu već godinama nezaobilazno mjesto, jer znaju da će tu dobiti najbolje što je u ponudi iz Zagreba i okolice, a 50-godišnji Marijo kaže kako i danas, nakon toliko godina u obiteljskom obrtu kojeg vodi sa sedam godina mlađim bratom Anđelkom, svaki komad pomno pregleda prije nego dopusti puštanje u prodaju. Kako i ne bi kada je i sam, kaže, veliki mesojed.
– Meso mi je svaki dan na tanjuru. Nekada u šali za sebe kažem da sam kao ovisnik, izdržat ću ako je jedan dan bez mesa, ali neće mi biti lako. No, s godinama sve više volim mesna jela na žlicu, gulaše i slično ili lešo meso – otkriva nam.
Njegovi vjerni kupci, a uglavnom su to ljudi koji godinama dolaze na isto mjesto, posebno cijene njegove vještine motanja, pripremu savršeno začinjene porchette, odnosno otkoštenog rolanog odojka, teleće rolade… Sve je to već začinjeno, spremno za ugrijanu pećnicu i uživanje u obiteljskom raspoloženju.
Marijo nikad nije imao vlastitu klaonicu, no zato godinama ne mijenja svoje dobavljače. Meso koje se nađe u njegovoj hladnjači smije biti samo iz tri, godinama provjeravane klaonice – Kurilovčan iz Velike Mlake, Fi-Mesa iz Zagreba te Dujmića iz okolice Svetog Ivana Zeline.
– S njima imam dugogodišnju suradnju, oni mi dostavljaju svježe meso svakog dana i znaju da ću uvijek znati prepoznati kvalitetu, kao i da za svoju mesnicu tražim najbolje komade – kaže.
Za svoje kupce priprema i proizvode poput ćevapa i pljeskavica. Legendarna zagrebačka Pečenjara Kraljice na Koturaškoj, koju smatraju jednom od najboljih u Zagrebu a godinama ju vodi majstorica roštilja iz BiH Dubravka Dragun, upravo kod ovog mesara nabavlja meso za svoje delicije, a Marijove i Anđelkove proizvode kupuje i još nekoliko zagrebačkih restorana, te street food restorana u samom centru grada.
– Prepoznali su kvalitetu i spremni su malo više i platiti – kaže nam Marijo na pitanje koliko je teletina i junetina popularna s obzirom na cijene koje su znatno više od svinjetine, a također je uvijek skuplje kupiti u mesnici nego u velikom trgovačkom lancu.
– Mi smo se specijalizirali za vrhunsku teletinu i junetinu, a kupci to dobro znaju – pojašnjava.
Kao obrtnik, zadovoljan je uvjetima. Pogotovo otkako je država smanjila PDV na svježe meso na pet posto zbog čega su „uspjeli prodisati”. Radi koliko može. Neko je vrijeme razmišljao i o širenju biznisa na ostale tržnice, no shvatio da je da bi mu to bilo prestresno.
– Više bih se morao baviti kontrolom, radnicima, papirologijom, nego onim u čemu uživam, a to je meso i prodaja, direktan kontakt s mojim kupcima s kojima uvijek porazgovaram, razmijenimo recepte i slično – kaže.
Volio bi tek kada bi Grad Zagreb konačno osmislio rješenje parkinga u blizini Tržnice Dolac jer bi to olakšalo njegovim kupcima, ali i dobavljačima. A u radu mu pomaže, otkriva za kraj i kćer Nika koja upravo završava Sportsku gimnaziju.
– Ona se uglavnom bavi davanjem vrećica s mesom kupcima, ali ništa joj nije teško, pa ni očistiti nakon radnog dana – kaže.
Kako se bliži Uskrs, pitamo ga hoće li biti i, za blagdansku trpezu nezaobilaznih šunkica?
– Kako ne!? Računam da će samo iz moje mesnice na zagrebačke stolove otići nekoliko stotina tona – veselo će ovaj istinski zaljubljenik u meso.
Izvor: Redakcija PoslovniFM Foto: Mesnica Mario
