Budućnost se nikad ne događa. Nju ipak netko stvara.”
(Will i Ariel Durant)
Promatrajući intenzitet promjena, pogotovo tehničko-tehnoloških, koje su se u kontinuitetu odvijaju u postindustrijskom dobu, može se naći veliki broj primjera koji potvrđuju Darwinovu teoriju o tome da ne preživljavaju niti inteligentni niti jaki, nego oni koji su sposobni mijenjati se. Istraživanja pokazuju da ljudi još uvijek malo vremena (svega 12 posto) izdvajaju za promišljanja o budućnosti, o dugoročnim konceptima i ciljevima. Različita istraživanja ukazuju da je ovo „vrijeme bogatstva informacijama a siromaštva idejama“. Pod utjecajem kratkoročnih probitaka, mozak se uglavnom koristi za reaktivne izvršne postupke a izostaje vrijeme za inovativnost, za maštu, idejnost, kreiranje novih paradigmi za bolju budućnost.
Djelovanje dobro motiviranih i kompetentnih ljudi, može kreirati i realizirati pobjedničke strategije
Da bi organizacije ostale konkurentne odnosno izvrsne „na duge staze“, od njih se zahtijeva sposobnost kontinuiranog učenja i primjenjivanja stečenih znanja na svim razinama kroz praksu: strpljiv rad, ekonomski prihvatljive eksperimente, asimetrična i neuobičajena povezivanja i umrežavanja, recikliranje pogrešaka. Na taj se način, kroz uvažavanje i razumijevanje okolnosti iz okruženja, te djelovanje dobro motiviranih i kompetentnih ljudi, mogu kreirati i realizirati pobjedničke strategije. Njima se ponekad, čak i potencijalni problemi ili katastrofe mogu pretvoriti u uspjeh. Kako vrijeme prolazi, raste zahtjev da se organizacije prilagođavaju potrebama i mogućnostima ljudi u jednakoj mjeri koliko se to traži od ljudi u odnosu prema organizaciji, da se ljudi potiču na sagledavanje cjeline, sudjelovanje u kreiranju zajedničkog mišljenja, dovode u proaktivnu poziciju, i tako svjesno preuzimaju odgovornost sukreiranja budućnosti.
Uspješni lideri imaju osobine najboljih učenika
Rastom vrijednosti intelektualnog kapitala, kapitala ljudi kojim se stvara i jača kapital klijenata, inovacija i procesa, povećava se tržišna vrijednost i održivost organizacije, odnosno razina izvrsnosti. Sve navedeno u znatnoj mjeri ovisi o liderstvu i liderima. Uspješni lideri imaju osobine najboljih učenika. Umjesto tradicionalnog stila vođenja „heroja“ koji se sastoji od jasnih smjernica i dobronamjerne manipulacije, „moderni“ lideri usmjereni su na konstrukciju i posluživanje, tj. odgovornosti za građenje organizacije inspiriranjem, udahnjivanjem života učeće organizacije, realizacijom sistemskih rješenja i kolektivnim učenjem. Glavnu pozornost usmjerena je na svrhu (misija i vizija) i sistemsku strukturu (temeljne vrijednosti, dugoročni ciljevi, strategija), upravljaju kreativnom napetošću i tako daju energiju organizaciji i vjeru da se na stvarnost može zajednički utjecati
Kako nužna transformacija ekonomije Lijepe Naše, za koju je sve manje vremena, a sve više potrebe da bude što brža i snažnija, u velikoj mjeri ovisi o liderima i poduzetničkim organizacijama u kojima djeluju, u ovoj ćemo se rubrici uravnoteženo baviti gospodarskim aktualnostima i temama iz područja menadžmenta i ekonomike poduzetništva. S ciljem da potičemo i podržavamo razvoj poduzetništva i liderstva na korist svih dionika hrvatske ekonomije.
Objavljeno: 21. lipnja 2019. ©poslovniFM
