Analizom nekonsolidiranih financijskih rezultata poslovanja za prvo polugodište 2020. društava kapitala čije vrijednosnice kotiraju na Zagrebačkoj burzi, te su obvezni tromjesečno izvještavati o svojem poslovanju, razvidan je pad ukupnih prihoda za 5 milijardi kuna u odnosu na isto razdoblje lani, što je generiralo promjenu vrijednosti neto rezultata – od 1.2 milijarde kuna neto profita za 2019. do 786 milijuna neto gubitka za 2020. 

Radi se o 77 dioničkih društava (G77), od kojih je s većim udjelom po broju hotelijerstvo (21, uglavnom svi veći hotelski lanci i hoteli) i prehrambena industrija (10). S obzirom na visinu prihoda, bez obzira što se radi o jednom (INA) ili dva (Hrvatski telekom i OT – Optima telekom), djelatnosti proizvodnje koksa i rafiniranih proizvoda (6,7 milijardi kuna prihoda u 2020. u odnosu na 9,2 milijarde kuna prihoda za prvo polugodište 2019) i telekomunikacije (sa 3 milijarde kuna u prvih šest mjeseci ove, naspram 3,2 milijarde kuna lani u isto vrijeme) imaju velike udjele u ukupnim poslovnim prihodima za grupu 77 promatranih tvrki – točnije i dok su lani oni imali udjel 26,2 posto, sada se njihov udjel kreće oko petine, 21,2 posto.

Bez obzira na niže vrijednosti prihoda i udjela, za bolje razumijevanje „crnih dana“ imajući u vidu strukturu gospodarstva Lijepe naše (usluge dominantne nad proizvodnjom, visok udio turizma u BDP-u), uz 50-postotni pad prihoda hotelijera, treba obratiti pozornost na negativnu dinamiku promjena vrijednosti prihoda za djelatnost zračnog prijevoza – Croatia Airlinesu tako je u prvih šest mjeseci ove godine prihod prepolovljen u odnosu na lanjsko razdoblje sa 747 milijuna na 336 milijuna kuna; kod pomorskog prijevoza tako Atlantska plovidba ima pad prihoda sa 152 milijuna kuna u šest mjeseca lani na 110 milijuna u 2020; kod prekrcaja roba i luke Rijeka i Ploče bilježe pad sa 171 na 137 milijuna kuna, dok je ACI prvih šest mjeseci završio sa 70 milijuna kuna prihoda, naspram 93 milijuna kuna koliko je imao u istom razdoblju lani.

Ukupno promatrano na razini prvog polugodišta 2020. u odnosu na isto vrijeme lani, pad prihoda od 5 milijardi kuna generirao je promjenu vrijednosti neto rezultata za nešto manje od 2 milijardu kuna, od 1.2 milijarde kuna neto profita za 2019. do 786 milijuna neto gubitka za 2020.  Iz prethodno navedenih promjena nije teško zaključiti da su se vrijednosti pokazatelja rentabilnosti za 1-6 2020. na razini cjelokupnog gospodarstva Hrvatske značajno negativno promijenile u odnosu na isto razdoblje 2019: EBIT marža s 5.0% na -3.1%, EBITDA marža s 15.4% na 10.7%. Za hotelijerstvo gotovo ista vrijednost EBITDA je „samo“ promijenila predznak, 322.3 milijuna kuna za 1-6 2019. u -334.5 za 1-6 2020. S obzirom na četiri puta manje prihode, EBITDA marža za 2019. 15.6% u 2020. se strmoglavila na -65.9%. Za prehrambenu industriju EBITA maržu za 1-6 2019. (10.9%) u razdoblju 1-6 2020. pala je puno manje (na 8.7%).

Poslovni prihodi za prvo polugodište i drugo tromjesečje 2019. – 2020. po grupama djelatnosti, rangiranje po visini prihoda za prvo polugodište 2019.

Neto rezultat za prvo polugodište i drugo tromjesečje 2019. – 2020. po grupama djelatnosti, rangiranje po visini prihoda za prvo polugodište 2019.

Poslovni prihodi i neto rezultat za prvo polugodište 2019. – 2020. po društvima s više od 100 milijuna poslovnih prihoda za prvo polugodište 2019.

Napomena za podatke za Viro: u svibnju 2020. dovršen je prvi dio procesa okrupnjivanja prerađivača šećera koji su se udružili i krovnu dioničku tvrtku Hrvatska industrija šećera. U sklopu procesa spajanja i racionalizacije procesa značajno je smanjen broj radnika (sa 180 na 60), a na jesen se planira gašenje proizvodnje u Virovitici.

Promatrajući kumulativnu bilancu stanja povećanje vrijednosti zaliha sirovina i materijala s 5,1 milijardu kuna na 31.12.2019. na 5,3 na dan 30. lipnja 2020. indicira intenzitet kontrakcije gospodarstva, odnosno na opasnost da se zalihe zbog pada tržišnih aktivnosti ne pretvore u prihod, potraživanje i novac, ili se to ostvari u značajno duljim rokovima i uz nepovoljnije komercijalne uvjete (cijene). Kako bi održali sigurnost poslovanja i osigurali likvidnost, za 1,2 milijarde kuna povećana je vrijednost dugoročnih obveza prema bankama, s 8,5 milijardi kuna na 9,7 na 30.6.2020. Dio sredstava iskorišten je za uredno podmirenje obveza prema dobavljačima (pala su s 6.6 milijardi na dan 31.12.2019. na 6,2 na 30.06.2020.) i kratkoročnih kreditnih obveza (smanjene za 83 milijuna kuna, ostale na razini 5.6 milijardi kuna), a dio je na dan 30.06.2020. zadržan na računima društava (pozicija novca je s 6.9 milijardi kuna na dan 31.12.2019. povećana je na dan 30.60.2020. za 690 milijuna kuna, na 7.6 milijardi kuna).

Neupitno, za sigurnost i stabilnost poslovanja gospodarskih subjekata i gospodarstva kao cjeline u ovako teškim uvjetima trebati će odgovorno i oprezno postupanje na svim razinama, razumna i ekonomski opravdana primjena tehnika i alata kriznog menadžmenta, ali na način da se vodi računa o cjelovitosti gospodarskog i društvenog sustava, da se razumiju pozicije, potrebe i mogućnosti, svih dionika. To se posebno očekuje od „teškaša“, imajući u vidu njihov utjecaj koji proizlazi iz njihove veličine i pregovaračke moći u odnosu na ostale.          

U drugom tromjesečju 2020. korona pandemija eksponencijalno je pojačala efekte ekonomske krize koja se polako nadvijala nad hrvatsko gospodarstvo. Sve u svemu, obilježja pojma „chaord“ koji je u poslovni svijet uveo Dee Hock („The Birth of Chaotic Age“) objedinjujući u jednu riječ „kaos“ (CHAos) i „red“ (ORDer), došla su do punog izražaja. Slaba vidljivost, nesigurnost i nepredvidivi događaji. Trebat će ih razumjeti i prihvatiti kao jednu vrstu reda, dominantnog u aktualnom srednjoročnom razdoblju. Organizacije koje će uspijevati zadržati stabilno i održivo poslovanje ne smiju biti opterećene pretjeranom urednošću i strukturom, nepromjenjivošću planova i strategija. Fleksibilnost što podrazumijeva inovativnost i prilagodljivost ključni je preduvjet uspjeha  u procesima kojima se kontinuirano upravlja promjenama. Danas više nitko ne pita da li ćemo se promijeniti, već koliko i koliko uspješno. I po Darwinu i Preradoviću, ništa ne ostaje isto osim činjenice da je promjena uvijek prisutna, a pravovremeno shvaćanje ove činjenice jedan je od preduvjeta opstanka.

Uspjeh prevencije ili reakcije na krizu kojima će se provoditi određeni oblik transformacije (promjene u vlasničkoj i upravljačkoj strukturi, organizacijskom ustroju, strategiji poslovanja i ključnim procesima, pogotovo u nastupu na tržištu i razvoju novih poslovnih modela i cjelovitih rješenja za zadovoljenje potreba tržišta, digitalizaciji procesa …) u određenoj će mjeri, između ostalog, ovisiti o razini financijskog zdravlja s kojom su organizacije ušle u razdoblje krize. Odnosno, koliko su kvalitetno iskoristile razdoblje propulzije, ekonomski opravdano i izbalansirano ulagale u razvoj (efektivnost) i optimizaciju poslovanja (efikasnost), a istovremeno i štedjele. I jedno i drugo za „crne dane“, kojima danas svjedočimo.