piše: Hrvoje Bujas, predsjednik Udruge Glas poduzetnika foto: Ratko Mavar/Lider
Jesu li poduzetnici “bukadžije”? Naletio sam upravo na takav naslov na jednom portalu prije neki dan. Bez obzira na sadržaj, nagnao me je na razmišljanje. Promišljajući koncept i ideje koje nas vode, kad kažem nas, mislim na sve koji smo stvorili nešto iz ničega, našim radom i trudom, uz potrebnu dozu sreće koja prati one hrabe i sklone riziku, i koji plaćamo sve nebulozne poreze, prireze, parafiskalne namete, naknade i sl. ovoj državi godinama i desetljecima i više…a zovemo se – PODUZETNICI. Da, poduzetnici – mikro, mali, srednji i veliki, obrtnici… plaćamo oduvijek u velikoj većini sve poreze i namete ovoj državi, a naš je glas nebitan, ne čuje se, koristan je samo političkim strankama svake četiri godine.
Zapravo ga nema, jer oni koji bi nas trebali institucionalno predstavljati kao npr. prisilne udruge tipa HGK i HOK svoj posao niti rade niti ih zanima odraditi, ali znaju naplatiti i sa proračunima od ukupno blizu 300 milijuna kuna godišnje (da, HGK ima više od 235 milijuna kuna godišnji proračun) mahom pokrivaju samo svoje zaposlenike, njih ukupno više od 500, i to ih samo zanima, a ne biti naš poduzetnički Glas, još manje naš vapaj.
Poduzetnik sam, suvlasnik nekoliko tvrtki – Pravi Klik d.o.o. (poznatiji po brendovima GoHome i Crno Jaje) i Siguran Klik d.o.o. (brend Osiguraj.me), i jedan od onih koji više ne može i ne želi trpjeti da nas se stavlja u isti koš sa “kvazipoduzetnicima”, sa svima koji koriste svoje političke i ine veze za neplaćanje poreza i dobivanje poslova na namještenim natječajima najvećeg poslodavca u Republici Hrvatskoj – države.
Moj GLAS se nije čuo, bio je nebitan, kao i glas mnogobrojnih vas, od kojih se očekuje samo plaćanje poreza i nameta. Odzvanjala je samo tišina. No, toga je dosta! Karte su se promiješale, igrom sudbine COVID 19 na stol je stavio novi špil, nove karte, a sa borbom za zdravlje u prvom planu, država je zatvorila naše poslove i nas bacila na koljena…
Najviše inzistiramo na prestanku presije i nepovjerenja prema nama poduzetnicima i obrtnicima
Da, ključno je bilo da poduzetnici, obrtnici i cijeli privatni sektor ovaj put kažu – NE, ovaj put ne plaćamo, kao primjerice 2008, samo mi ovu krizu, za koju nismo krivi. Ne, ovaj ćete put čuti naš glas. Tako nastaje prvotno Inicijativa Glas Poduzetnika, a nakon svega 3 tjedna, sada već etablirana Udruga Glas Poduzetnika (UGP). U manje od mjesec dana Glas poduzetnika dobiva podršku više od 100.000 nas iz privatnog sektora, snažno se boreći i izborivši zajedno sa svima ostalima za adekvatne druge, travanjske mjere hrvatske Vlade, kolokvijalno poznate kao “otpis, ne odgoda”. I to su, svjesni smo, vatrogasne mjere, koje su nam samo dale vremena da uhvatimo zraka i vidimo što i kako dalje, svjesni da su iste kratkoročne i nikakvo krajnje i dugotrajno rješenje.
Da, dame i gospodo, poduzetnici i obrtnici, na nama je i pred nama je sabrati se, prestati kukati i ponovo pokrenuti naše poslove, iste ili totalno drugačije, nove. Svjesni smo i da mnogi od nas danas imaju u mislima dva smjera – prilagoditi se ili propasti, svjesni također da će mnogi novi poslovi nastati i rasti.
U ime svih sadašnjih i budućih poduzetnika i obrtnika tražimo efikasniju i manju birokraciju i administraciju, tražimo manje poreze i namete, sa jasnom i jednostavnom poreznom politikom, efikasno pravosuđe, a najviše inzistiramo na prestanku presije i nepovjerenja prema nama poduzetnicima i obrtnicima. Vjerujte nam – što će biti manji porezi i nameti te manja presija, uz funkcionalno pravosuše, dravni će proračun biti veći. Nitko normalan ne bježi od plaćanja poreza, ali nitko normalan ne želi živjeti u državi kojoj porezi služe samo za “efikasno” zapošljavanje prijatelja i stranačkih kolega i drugova.
Mi poduzetnici dosta smo šutjeli. Dosta smo trpjeli. Vrijeme je za Hrvatsku 2.0.
Glas poduzetnika je glas svih koji žele bolje i efikasnije, pravednije i transparentnije društvo. Raščistimo odmah – politika i strančarenje nas ne zanima, ali nismo glupi, i razumijemo da političari donose zakone i provode ih.
Zato je došlo vrijeme da političari donose i provode zakone i podzakonske akte u interesu onih koji stvaraju nove vrijednosti. Mi poduzetnici dosta smo šutjeli. Dosta smo trpjeli. Vrijeme je za Hrvatsku 2.0.
A da odgovorim na, samom sebi postavljeno pitanje s početka teksta, jesmo li bukadžije. Naravno da nismo, nemamo za to vremena, ali nismo više niti “ovce za šišanje“, niti smo samo oni koji bespogovorno plaćaju poreze i namete. Mi smo ona “tiha većina”, mi smo oni u svim strankama, u svim segmentima društva, oni koji će opet pokrenuti ovo društvo, i koji više nećemo šutjeti, svjesni da svatko od nas mora doprinjeti koliko može. Mi smo poduzetna i kreativna Hrvatska. U takvoj Hrvatskoj, nikad više riječ poduzetnik neće biti “šporka” riječ! Dapače!