Autori: PoslovniFM Redakcija Foto: PoslovniFM
Možda nisu bili prva u Hrvatskoj, ali su bili prva prava pizzeria, što znači da su prvi imali krušnu peć, a prvi u na području bivše države uveli u ponudu dotad neviđeno – pizzu na koju je išao domaći špek i vrhnje, nazvanu slavonskom.
Riječ je, naravno, o kultnom zagrebačkom Obrtu Purger, koji na istoj lokaciji (i s istom krušnom peći iz Švedske!), te s identičnim interijerom posluje na Trešnjevci još od 1979. godine. A među zanimljivosti sigurno spada i još jedna – u Purgeru dulje od 30 godina radi i isti pekar, Darko Zakora.
Topao, ugodan prostor u Ozaljskoj (koju stariji Trešnjevčani i danas zovu Končarova), u vlasništvu je češke obitelji Černa Klubička, a 1989., deset godina nakon što je pizzerija otvorena, dotadašnji najmoprimac „bacio se” u poslove s noćnim klubom, te je obitelj nastavila, ali i poboljšala uslugu zbog čega nema dana kada u ovoj pizzeriji nećete susresti mlade i stare, domaće i strance, goste svih profila koji uživaju kako u ambijentu tako i u pizzama iz ovog obiteljskog obrta.
– Nema tu neke velike „tajne opstanka”. Meni smo s godinama prilagođavali željama gostiju, svašta smo kombinirali. Onda gledaš što ide, a što se ljudima ne vidi mičeš s menija – objašnjava jednostavnu poslovnu filozofiju simpatična vlasnica obrta, dok užurbano raznosi pizze restoranom, a zrakom se širi miris svježe pečenog tijesta, rastopljenog sira, šunke…
Za razliku od konkurencije, meni je ovdje poprilično jednostavan i bazira se na manje od dvadesetak jela, pizze i četiri klasične vrste lazanja. Nema, govori nam Adelka, pravila što je najpopularnije, ali mnogi gosti im toliko dugo dolaze da već na ulasku njezin sin, pizza majstor Toni, već zna što mu je činiti, bez da su uopće naručili. Posebnost je i nekad egzotična pizza koja opet, s godinama, polagano ali kontinuirano nestaje s menija zagrebačkih pizzerija, a to je Hawái, odnosno, pizza s ananasom. Toni nam kaže kako ta pizza posebno dobro prolazi kod stranih turista, jer gotovo pa s vrata odmah pitaju za nju. Pizze osim gostiju obožavaju svi članovi obitelji, a u obrtu osim Adelke i sina Tonija te njegove supruge Josipe, surađuje i kćer Ida. Rijetko odmaraju. Pizzerija je svakim danom otvorena od devet ujutro do jedanaest sati navečer, a uvijek ćete naći isto osoblje, uvijek dobre volje, raspoloženi čuti svaku primjedbu i ispuniti svaku želju. Toni nam tako kaže kako svaki dan ruča – pizzu.
Zar baš svaki dan, pitamo u nevjerici.
– Da, otkako znam za sebe sam u pizzeriji, otac je umro prije pet godina, ali ja sam još kao mali vrludao ovuda i motao se po kuhinji. Pizza mi je u krvi i jedem ju svaki dan osim nedjelje, možda se nekad dogodi da u tjednu preskočim. Radim i neke svoje, samo za sebe. Naprimjer, nedavno sam si spekao Hawái, ali sam dodao i špeka. Slano-slatka kombinacija, baš je bila dobra – kaže nam Toni. Dosad je kroz obrt prošlo najmanje stotinu, ako ne i više djelatnika. Mnogi su baš ovdje izučili zanat, pa otvarali svoje pizzerije. No, Adelka i obitelj nimalo se ne boje konkurencije jer kažu kako je tradicija i kvaliteta garancija njihovog opstanka. Koliko pizza dnevno ispeku poslovna je tajna, no reći će nam samo da je riječ o troznamenkastom broju, a dovoljno o poslovnom uspjehu govore i Tonijevi mišići. Toliko ih, kaže, razvalja svaki dan da mu nikakva teretana nije potrebna, a nerijetko zbog bolova u rukama mora koristiti gel za rashlađivanje mišića.
I, zanimljivo, Purger je vjerojatno među jedinim pizzerijama u gradu koji nemaju dostavu! Ne žele suradnje s dostavljačima, radije će posjesti gosta u ambijent koji fotografijama i atmosferom priča priču starog Zagreba, kada su mladi prije i poslije koncerata svraćali ovdje na dobar obrok.
– Dolaze nam susjedi, ljudi koji godinama vole ovdje pojesti, ljudi iz cijelog grada i šire. Ako netko želi, možemo mu pizzu „dostaviti”, ali ispred pizzerije – šali se Adelka objašnjavajući kako je to jedina opcija, pizzu preuzeti u pizzeriji pa ju odnijeti kući ako baš želi.
No, vidjela je njihova pizza i svijeta. Jedan od bivših Trešnjevčana i gostiju Purgera otkriva nam da je jednom prilikom prijateljici pizzu iz Purgera vozio skroz do Sarajeva!
Specijalitet kuće je pizza purger, s puno špeka i pečenim jajetom na vrhu, a baš u trenutku našeg dolaska Toni je pripremao jednu poveću za – ručak svoje obitelji. Uz pizzu i kolu ili pivo, ovdje su se rađale prve ljubavi, odlazilo na “spojeve”, a i danas je kultno mjesto grada nakon 43 godine postojanja. Vjerujemo da će, uz toliku ljubav prema poslu i energiju koju svakodnevno ulažu u ovaj šarmantni obrt bez problema opstati još toliko.
Objavljeno 13. veljače 2023. u sklopu projekta Iz ZG obrtničke radionice. Sva prava pridržava PoslovniFM.