Kao što su bitne brojke i činjenice, bitni su i ljudi
Projektni je menadžment baza i temelj dobrog poslovanja. Nije rezerviran samo za velike projekte, što potvrđuje i teorija, to je princip rada koji bi sve kompanije trebale usvojiti. Tko usvoji logiku i način razmišljanja kako je projektni menadžment posložen, sigurno će u svojem svakodnevnom radu na projektima, kako na malim tako i na većim, na radnim zadacima, postizati bolje rezultate. To je dokazana praksa. U svakom novom okruženju u koje dođem ne učim ljude biti projekt menadžerima, ali na neki način im jačam kompetencije da usvoje takav način razmišljanja koji je strukturiran i ima jasan put kako se kreće od početka do kraja, istaknula je za poslovniFM Ana-Marija Marić, stručnjakinja u menadžmentu i upravljanju projektima, osoba s velikim iskustvom na području upravljanja kompleksnim međunarodnim projektima, organizacijama i kriznim situacijama.
U emisiji Psihologija uspjeha, u razgovoru s urednicom Tanjom Pureta, Marić je otvoreno govorila o stečenim znanjima, mogućnostima, ali i očekivanjima te životnom motu da pretvara minus u plus.
„Iza mene je 18 godina rada, od čega je 14 godina vezano za strance, za strane kompanije i četiri godine vezane za državni sektor. Za mene postoje kompanije koje nisu svjesne da su im potrebne promjene te kompanije koje prepoznaju potrebu, svjesne su i manje-više spremne uhvatiti se u koštac s onim što nose sa sobom. S njima se može razgovarati, ali možda je duži put do suradnje. Imate kategoriju koja je svjesna i spremna, ali misli da to može sama. I nekada to zaista bude uspješno, a nekada traje duže, nemaju nužno tu ekspertizu unutar svojih redova. Nekada ostvarimo suradnju, nekada ne. Pred kraj, kategorija koja je svjesna da ima potrebu za promjenu, spremni su vas čak i platiti za to, međutim dijeli se u dva smjera. Jedan je smjer kada krene proces, shvate da nisu baš sad spremni, pa bi usporili ili odustali. Nekada se razgovorom može ohrabriti da treba ići u tom smjeru, objasne se razlozi i netko se ohrabri na sljedeći korak. Ona zadnja kategorija je win-win, kada je kompanija svjesna potrebe, spremna je platiti stručnjake za promjene i spremna je stati iza svoje odluke. To je nekada najveći izazov: biti odlučan u tome, provesti taj proces, koji će donijeti puno pozitivnog“, kazala je Marić.
Na konstataciju urednice kako više nije spremna raditi kao freelancer, nego želi znanje dati organizaciji kao jedan dobar direktor, izvršni menadžer, Marić odgovara da u ovom trenutku traži novog poslodavca.
„Kad me netko pita što tražim ili što bih htjela, kažem da bih htjela novi poslovni izazov. Mora mi biti zanimljivo, izazovno, kompleksno, da mogu primijeniti sve što sam do sada naučila, sva znanja i vještine, da mogu primijeniti iskustvo koje sam stekla u ranijim godinama, ali da imam prostor i druge ljude na tom putu naučiti nečemu što je za njih novo i da istovremeno mogu i ja učiti“.
Spremni ste ostati u Hrvatskoj?
„Apsolutno! Čak 14 godina živjela sam i radila u Švicarskoj, u švicarskoj kompaniji, a sad u ovim godinama htjela bih sve to dati ovdje, doprinijeti društvu u kojem sam odrasla i gdje živim, gdje ima potrebe i prostora.
Vodila sam privatne projekte visoke vrijednosti iz područja razvoja nekretnina još prije 15-ak godina, kad u Hrvatskoj nije ni postojao zakonodavni okvir koji to regulira, time je izazov bio još veći. To su bili pionirski projekti na našem području. Završili smo javnu garažu u Dubrovniku, proživjela sam primjer pozitivnog i negativnog, za mene i za moj budući razvoj to je apsolutno bilo važno iskustvo. Bilo je opterećeno mnogim problemima u razvoju nekretnina. Imate zemljište od milijun kvadrata koje je opterećeno problemima za koje nema priručnika, imate arheološko područje, poplavno područje, farmu, magistralni plinovod i niz problema koji ne dolaze u knjigama, nitko vam ne kaže kako ćete ih riješiti. Danas je puno lakše i sigurna sam da su naši projekti djelomično utjecali na to. Bilo je mnogo razgovora sa zakonodavcem oko tih okvira. To su bili početci koji su možda dali pečat i smjer za neke stvari koje su se kasnije događale u Hrvatskoj.
Nije potrebno službeno imati veliki projekt da biste usvojili projektna znanja, a može vam donijeti velike rezultate i više pluseva kojima svi težimo.
Ja sam bila bačena u vatru u poslu project managamenta. Dogodio se slučajan susret sa sada mojim bivšim direktorom, oni su pokretali kompaniju i projekte u Hrvatskoj i pozvali su me da se priključim timu i rekla sam – zašto ne, novo područje za mene, veliki projekti, prostor za učenje i snađi se, druže. Morala sam proplivati i vjerujem da sam uspješno proplivala što je dalo temelje za kasnija događanja na mojem profesionalnom putu“, prisjeća se Marić te dodaje:
„Nije potrebno službeno imati veliki projekt da biste usvojili projektna znanja, a može vam donijeti velike rezultate i više pluseva kojima svi težimo. Vrag je u detaljima, projektni menadžment bazira se na beskonačnom nizu detalja, i kad svaki dan, od prvog momenta, počnete razmišljati o poslu do tog dana prije nego završavate, razmišljate o bitnim detaljima na kojima trenutno radite. Minimizirate rizike i povećavate mogućnost za uspješniji rezultat.
Moje iskustvo, moj put, usmjerio me na to da pokrivam područje ideje, vizije i smjera u kojem se treba kretati i realizacije kako to ostvariti. Svaka promjena nosi otpore. Tim otporima treba znati upravljati, netko to zna od početka, ja sam to morala učiti. Kada uspijete savladati taj dio, naučite se nositi s tim dijelom i bolje uspješnije vladati ljudima, onda će i taj dio kasnije biti lakši. Kada dođu prvi rezultati, trudim se doći do uspjeha koji su manji ili zajedno čine jedan veći, koji daju zanos ljudima i daju im motiv da idu dalje. Prvi put počinju shvaćati što rade ili u kojem ih smjeru pogurnete tek kada vide rezultate, a onda i prigrabe tu ideju. Rad s ljudima može biti uspješan, ali trebate pridobiti ljude da zagrizu, da baš to prihvate, treba im pojasniti, trebaju biti vođeni kroz taj proces i treba im biti jasno zašto se nešto čini. Iz mog iskustva to u našoj praksi nedostaje. Djelatnicima i zaposlenicima koji čine krvotok jedne organizacije ostane nejasno – zašto? Ako im sve servirate kao naredbu, to njima nije napeto da oni po tome postupaju. A ako im se približite i pojasnite, prikažete što želite postići i koji su učinci toga, pozitivni efekti, onda su puno bliže tome da prihvate promjenu i da kroče tim putem dalje.
Dugi niz godina znala sam spomenuti dio iz knjige Poslovanje brzinom misli, matematika je vodila razgovor. To je dobar opis mene, ja sam osoba koja funkcionira u brojkama i činjenicama, i kad radite sa stručnjacima kao ja, ne osjetite toliki problem rada s ljudima. Danas mogu odgovorno reći, kao što su mi bitne brojke i činjenice bitni su mi i ljudi. I oni s kojima surađujem, i oni koje vodim, i oni koji mene vode na neki način.
U Zakladi Hrvatska za djecu bila sam zamjenik upravitelja za operativno poslovanje, razvoj i projekte. Kompletno sam vodila brigu o svemu što je potrebno napraviti da to bude uspješna organizacija, trudila da to što smo definirali bude nešto što mi živimo. Da svaka riječ bude pomno promišljena i da se svaki zaposlenik slaže s time, da se može s time poistovjetiti i postupati prema tome“, pojašnjava Marić.
Je li to moguće u javnoj upravi?, glasilo je pitanje urednice Purete.
„Mene su svi uvjeravali da to nije moguće, a ja ne prihvaćam riječ ‘nemoguće’. Bilo je iznimno izazovno i puno je teže neke stvari primijeniti u državnoj upravi ili državnom sektoru nego u privatnom, o pitanju novih pravilnika, ugovora, ili veliki dopis ili tri takva… Trebate čekati, primjerice, dva mjeseca da se održi sjednica na kojoj će se nešto razmotriti. Put je možda teži i kompleksniji u nekim trenucima, ali da je moguće, moguće je.
Svaka je organizacija drugačija i treba vidjeti što je to što će potencijalno motivirati radnike. I ne mislim da su to uvijek materijalne stvari. Postoje mnoge stvari koje ljude mogu motivirati, ali treba komunicirati. Radilo se u osjetljivoj kategoriji korisnika, kupac je kralj, možemo različito tumačiti, ali ako postavite svoje poslovanje da radite zbog onoga koji će doprinijeti da vi primite plaću i da se razvijate, i ako u to idete iz neke pozicije poštovanja prema onima koji koriste uslugu ili proizvode vaše organizacije, naći ćete veću motivaciju nego kada to tretirate kao zadatak“, odgovorila je Marić.
Uloga neverbalne komunikacije…
„To je vrlo bitno. Komunikacija rješava probleme, prevenira ih, ali kad ste u kontinuiranom doticaju sa svojim zaposlenicima i svojim primjerom pokazujete neke stvari, ako očekujete da oni rade marljivo, onda i vi radite marljivo. Morate biti model u koji se mogu ugledati, biti mentor.
Operativni menadžment je logična nadogradnja projektnom, naslanja se na sve što sam radila“, pojašnjava Marić.
Na upit gdje vidi nastavak svoje karijere, Marić odgovara da bi u organizaciju u koju bi došla zasigurno unijela pozitivnu energiju koja joj trenutno pršti više nego sve godine prije, baš zato jer joj je entuzijazam puno veći.
„Kao da mi se otvorilo novo područje ili nova perspektiva u cijelom radu. Donosim ekspertizu stručnu, menadžerski pogled na okruženje, ali s izuzetno važnim pogledom na ljude, i sada to sve treba zaokružiti. Sve ono što sam radila prije, sada mogu s dodatnom energijom dati još više“, zaključila je Marić razgovor s urednicom Tanjom Pureta u emisiji Psihologija uspjeha.
Objavljeno 27. prosinca 2019. Sva prava pridržana poslovniFM.