Sa samo 16 godina sašio je prvo odijelo, a danas je poznati krojač iza kojega je na tisuće odijela. Ministarstvo kulture zaštitilo je njegov dalmatinski veštit kao nematerijalno kulturno dobro. Trogiranin Boris Burić Gena, u razgovoru za PoslovniFM odmah naglašava da je danas za obrtnika umjetnost ostati živ.
– Da nisam bio u svom prostoru ne bih opstao, da mi pokojni otac nije ostavio ovu kuću (u starom dijelu Trogira) ne bi ni opstao, iskreno će odmah uvodno Gena.
Obrtnik, krojač, umjetnik, kako ga je nazvala Ojdana Koharević, urednica i voditeljica podcasta Poslovni đir, na ta nabrajanja odgovara da ga to ne impresionira i ponavlja da je za bortnika umjetnost ostati živ.
Kako kaže, naziv umjetnik mu ide na živce i to ne razumije.
– Ovo umjetnik, umjetnost, ja to ne razumin, obično se kaže da su umjetnici puni sebe, a ja mislim da nisam takav, kaže Gena prisjetivši se da je svoje kreacije počeo stvarati još kao dječak. Prije svoje 16 godine skrojio je i sašio prvo odijelo kako bi zadivio cure, i to od ukradene majčine plahte.
– Ukra’ san materi lancun (plahtu op.a) sašio prvo odijelo, nitko mi nije vjerovao…. I tako je počelo. Od tada se mnogo toga promijenilo u obrtništvu.
– Ja sam vam samouk, jer u Trogiru nije bilo krojača, no da bi čovjek mogao uspjeti, mora se u nečemu i žrtvovati….tako o svojim počecima priča trogirski obrtnik.
Nekada se po odijela išlo u Italiju, no on je tada zaključio kako bi još kvalitetnije i svečanije veštite (naziv za svečana odijela u Dalmaciji op.a.) mogao stvarati u svom ateljeu. I uspio je u tome. Cjelovit i vrlo zanimljiv i autentičan razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
Jednim dijelom posla ponovno se vraća u Italiju, jer u Hrvatskoj više nema tekstila za šivanje njegovih odijela.
– Dok je bio ‘Varteks’, nabavljao sam materijale kod njih, no odavno moram kupovati robu u Italiji jer kod nas materijala za moje veštite – nema, kaže sa sjetom.
Danas je, kako kaže, jako teško opstati u obrtništvu, no njemu ljudi dolaze i nakon 10, 20 godina i to mu mnogo znači.
– Svaki čovjek mi je isti. Ali im kažem: ako želiš sam sebe nečim počastiti za dušu, ja sam ti prava adresa, a ako želiš radi reda kupiti odijelo, ja ti nisam adresa, priča Gena koji smatra da se čovjek predstavlja onim što je ispod njegove kaže, jer kulturu i obraz ne možeš kupiti.
– Kad vidite moje odijelo, nema šanse da vas se ne izmjeri od glave do pete i svi su mi klijenti isti – staro, mlado, žensko, muško, stranci, domaći. Često čujem cure kako uoči vjenčanja svom momku kažu: Sad će tebe gledati više nego mene, a gospođe u godinama bi se često opet zaljubile u svoga muža, prepričava dio dojmova Boris Burić – Gena.
Imponira mu priznanje Ministarstva kulture, no više od toga znače mu i raduju ga priznanja ‘malih’ običnih ljudi poput malene Trogirke Karmele iz 1B koja je u školi u kartu Trogira ucrtala i – Genin atelje.
O njemu mnogo pišu i stranci, a poseban doživljaj mu je bilo, kaže, snimanje priloga za BBC. Oni su od 100 poznatih mjesta u Hrvatskoj izabrali mene i tada su, kako mu je prenijela njihova agentica, imali samo riječi zahvale i oduševljenja. – Stalno su govorili da je sve kod mene ‘amazing’, a poslije sam čuo da to znači – čudesno, priča Burić Gena.
Na tvrdnju urednice kako je nestala hrvatska tekstilna industrija, Gena odgovara kako je to točno, ali da treba prihvatiti zakone tržišta. Kina je preplavila sve, što god kupiš kinesko je, kaže Gena.
– Shvatio sam da jednostavan čovjek i bogataš u mom odijelu izgledaju isto, jer moje odijelo ima priču, kazuje ponosno trogirski kreator.
Za kraj, s osmijehom, poručuje da svakom muškarcu s trbuščićem jamči vizualno ‘skidanje’ oblina za 30 posto. A to je, priznat ćete, doista značajno.
Autorica: Ojdana Koharević Foto: PoslovniFM
Objavljeno 12. travnja 2024. Sva prava pridržana PoslovniFM.
