Mirovinski fondovi planiraju ulagati više u inozemstvu te u privatizaciju kod kuće
Mirovinski fondovi sve će više ulagati u inozemstvo, jer brže rastemo od hrvatske ekonomije. U budućnosti drastično će se mijenjati i sadašnji podatak da je 65 posto imovine obveznih fondova u hrvatskim državnim obveznicama. U obveznim mirovinskim fondovima još uvijek drže da se i ‘kod kuće’ mogu provesti neki projekti privatizacije, koji su ključni za razvoj te vrlo zanimljivi za poslovanje fondova. „Već duže vrijeme, na primjer, govorimo da bi Hrvatska pošta mogla biti vrlo zanimljivo ulaganje, kao i Hrvatska elektroprivreda, zatim zračne luke, energetika i projekti obnovnljivih izvora energije, što nije povezano direktno s državom, nego i privatnom inicijativom. Svakako i kod kuće ima još puno ‘prostora’ za nas“, kazao je u razgovoru za poslovniFM Petar Vlaić, predsjednik Uprave Erste Plavi mirovinskog društva koje upravlja obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima.
U emisiji Osiguraj se, urednice i voditeljice Marijane Matković, sudjelovao je i Danijel Nestić, savjetnik na Ekonomskom Institutu Zagreb, koji se osvrnuo na jednu novu inicijativu, tzv. auto enrollment model, što je jedan oblik dobrovoljne štednje. Naime, poslodavac vas je obavezan prijaviti u fond i odrediti hoće li za vas plaćati 1 ili 2 posto dodatnog doprinosa, pri čemu svatko može odlučiti želi li takvo što ili želi da mu se taj novac isplati odmah, s plaćom. „To je jedan oblik dobrovoljnosti, jer možete izaći, a pokazalo se da ljudi ipak biraju veću stopu štednje“, kaže Nestić. Dodaje da se kod tog modela može razmisliti i o mogućnosti poticaja za poslodavce koji odluče plaćati dodatni doprinos za radnike kroz poreznu politiku, slično onome što danas imamo u trećem stupu.
Treba pažljivo razmotriti troškove drugog mirovinskog stupa i troškove poslovanja, i ako postoji način da se oni smanje, a da to ne utječe na rizičnost ulaganja, to bi trebalo učiniti
Petar Vlaić
„To bi za velik dio ljudi moglo biti dobro rješenje i osobno mislim da je to najsigurniji način da povećamo iznos štednje. Sve drugo, kao što je primjerice, dob za odlazak u mirovinu, ili penalizacija, privremena su rješenja i Vlada će u međuvremenu sigurno morati smisliti način na koji će ukupnu masu novca za mirovine svesti na ono što se može osigurati, jer to zbog proračuna mora“, zaključuje Nestić.
Smanjivanje udjela državnih obveznica
Vlaić smatra da će se udjel državnih obveznica početi smanjivati iz jednostavnog razloga: trenutačni prinos na hrvatskoj desetogodišnjoj obveznici je 1,2 posto. Imamo i obveznica s kraćim rokom dospijeća, pa su prosječni prinosi na obveznice ispod 1 posto. „To je trigger za to da gledamo prema inozemstvu, kao i trigger za to da gledamo neke projekte prema nekretninama, naravno, ne direktno, nego posredno, te prema energetici ili turizmu gdje se ostvaruju dividende i po 2 poto, pa i 2,5 odnosno čak i 3 posto“, kaže Vlaić.
„Već duže vrijeme, na primjer, govorimo da bi Hrvatska pošta mogla biti vrlo zanimljivo ulaganje, kao i Hrvatska elektroprivreda, zatim zračne luke, energetika i projekti obnovljivih izvora energije, što nije povezano direktno s državom, nego i s privatnom inicijativom. No, svakako i kod kuće ima još puno ‘prostora’ za nas“, kaže Vlaić. Na tvrdnju da su u iskorištavanju novca mirovinskih fondova od početka sustava pomalo podbacili gradovi i županije, kaže kako oni češće koriste fondove EU-a, u kojima je veći dio sredstava bespovratan, čemu fondovi ne mogu parirati, jer traže prinose.
„Zbog toga su im često i banke s kreditima do sada bile nešto povoljnije nego što bismo bili mi, no sada su i kamate na tržištu obveznica toliko pale da ćemo postati konkurentni, pa će biti zanimljivo gledati kako se situacija razvija i što se tiče lokalnih projekata“, kaže Vlaić.
Nema prostora za smanjenje naknada, fondovi moraju zapošljavati
Govoreći o promjenama koje bi u sustavu obvezne kapitalizirane štednje bile nužne, Nestić kaže kako u fokusu ne treba imati samo povećanje stope doprinosa za drugi stup. Ima stvari koje, možda, treba učiniti, a koje ne bi trebale biti meta političkog pregovaranja. Na primjer, treba pažljivo razmotriti troškove drugog mirovinskog stupa i troškove poslovanja, i ako postoji način da se oni smanje, a da to ne utječe na rizičnost ulaganja, to bi trebalo učiniti, kaže sugovornik. No, Petar Vlaić ne slaže se s tim da ima prostora za novo smanjenje naknada u drugom stupu.
„Naše su naknade već sada znatno smanjene, i sada su najniže u Europi i svijetu. Za dvije ili tri godine naknada u obveznim fondovima bit će 0,3 posto. Dakle, netko tko u sustavu provede 40 godina, ukupno će izdvojiti 6 posto ukupne imovine za te naknade, što nije puno. S druge strane, idemo u smjeru da će fondovi morati zapošljavati sve više ljudi, jer ćemo sve više ulagati u inozemstvu. Skloniji sam tome da zapošljavamo i jačamo snage, nego da idemo na smanjenje troškova“, kaže čelni čovjek Erste Plavi mirovinskog društva.
Stvari su se i promijenile i siguran sam da će ljudi od 50 ili 55 godina biti dragocjeni na tržištu rada, i zbog svoje radne etike, posvećenosti poslu, iskustva
Danijel Nestić
Hrvatski fondovi uskoro postaju vlasnici drugih fondova u regiji
Društva koja upravljaju mirovinskim fondovima u Hrvatskoj ne gledaju prema inozemstvu samo zbog diverzifikacije ulaganja, ukazuje Vlaić. „Možda sam malo naivan kad razmišljam o nekim stvarima, ali i dalje mi se čini da su hrvatski mirovinski fondovi predvodnici promjena u regiji. Mi smo daleko najveći mirovinski fondovi u regiji, ne samo u odnosu na mirovinske nego i u odnosu na investicijske fondove. I mislim da je naš sljedeći logičan korak kupnja mirovinskih društava i upravljanje mirovinskim fondovima u inozemstvu. Duboko vjerujem da će i do toga doći, sa zadnjim zakonskim promjenama i to je omogućeno“, kaže sugovornik.
Bit je u radnom stažu
Čini se da je referendumska inicijativa za promjenu dijela Zakona o mirovinskom osiguranju, vezana uz dob za umirovljenje, na dobrom putu da se taj dio Zakona promijeni. Za mirovinski sustav dosta je važno da se prikladno odredi dob za umirovljenje, ponajprije radi financijske stabilnosti sustava, a onda i radi visine mirovina. Svaka dodatna godina staža prema današnjim mjerilima za osobu s prosječnom plaćom donosi 85 kuna veću mirovinu. Dakle, ako budemo radili duže, imat ćemo i veće mirovine.
No, pokazalo se da javnost u velikom dijelu misli da je 67 godina previše i da se to treba vratiti na 65 godina. Ima i argumenata koji idu tome u prilog, mi Hrvati u odnosu na druge zemlje živimo nešto kraće. No, onda se i neke druge stvari u tom sustavu trebaju promijeniti. Prema mom mišljenju, ključna stvar nije hoćemo li ići u mirovinu sa 65 ili 67 godina, nego to da ćemo tokom radnog vijeka morati raditi duže, da prikupimo više staža. Ako to uspijemo ranije, da brže završimo fakultete i škole a umjesto u sivoj zoni radimo legalno, postići ćemo jednak efekt i onda to nije ključno pitanje i oko njega ne treba lomiti koplja. U referendumskoj inicijativi ima i jedan drugi dio, dio koji se tiče penalizacije, koji je, prema mom osobnom mišljenju, puno opasniji i besmisleniji. Jer ljudi koji će ranije ići u mirovinu nešto duže će je koristiti, i logično je da je njihova mirovina nešto niža.
„Nije baš potpuno irelevantno – očekivani životni vijek se povećava i to znatno, otprilike 1,5 mjesec godišnje kod osoba sa 65 godina. Znači, za 10 godina dobijete oko 1,5 godinu dulje očekivano trajanje života, što znači da će sustav duže morati isplaćivati te mirovine i da se taj sustav mora prilagođavati. Mi ćemo jednostavno morati duže i više raditi. Argument da se ljudi tjeraju u mirovinu, nisam čuo za to i to je na koncu kažnjivo. Stvari su se i promijenile i siguran sam da će ljudi od 50 ili 55 godina biti dragocjeni na tržištu rada, i zbog svoje radne etike, posvećenosti poslu, iskustva… Ako trenutačno i nema poslodavaca koji ih rado zapošljavaju, sigurno će ih biti sve više“, kaže Nestić.
„Dvije godine duljeg ostanka u drugom mirovinskom stupu znači da bi netko u tom sustavu mogao štedjeti oko 5 posto duže, sredstva će toliko duže biti u mirovinskom fondu, a dodatno će se i uplaćivati doprinos, što može pridonijeti tome da mirovine iz drugog stupa budu znatno više. Naime, svaki dodatni mjesec ili godina više ili manje u drugom stupu znači i puno više nego u sustavu generacijske solidarnosti, jer je situacija u tom sustavu vrlo egzaktna: što dulje štediš, to ćeš više dobiti nazad“, kaže Petar Vlaić.
Mi smo daleko najveći mirovinski fondovi u regiji, ne samo u odnosu na mirovinske nego i u odnosu na investicijske fondove
Petar Vlaić
Oko 104 do 105 milijardi kuna vrijednost je imovine u fondovima, pri čemu je u inozemstvu uloženo oko 15 posto. U fondovima B kategorije, u kojima je još uvijek više od 95 do 96 posto ukupne imovine, od čega je više od 65 posto još uvijek u državnim obveznicama. Moramo napomenuti da prema Zakonu najmanje 50 posto mora biti uloženo u državne obveznice. Istodobno, 15 posto imovine tih fondova uloženo je u domaće dionice, što je više od 15 milijardi kuna. Između 15 i 16 posto imovine u prosjeku je uloženo u strane vrijednosne papire, mahom u dionice ili dioničke fondove.
Proširenje prava na dodatak vratilo smisao drugom stupu
U drugom mirovinskom stupu započele isplate kombiniranih mirovina za one koji su štedjeli u prvom i drugom mirovinskom stupu, uz priznanje prava na dodatak uz mirovinu svim umirovljenicima, i napokon smo došli do toga da je taj sustav isplativ većem broju umirovljenika. To je vrlo važna i vrlo pozitivna promjena, slažu se obojica sugovornika za poslovniFM.
„Godinama smo upozoravali da je nepravedno da zaštitni dodatak ide samo onima koji su bili samo u prvom stupu. Rješenje nije idealno, jer dodatak za umirovljenike s kombiniranim mirovinama ne iznosi 27 posto, nego 20,25 posto, ali sad znamo na čemu smo i znamo da je sustav održiv“, kaže Vlaić.
„Promjena čini veliku razliku, jer prije nego što je to pravo prošireno na sve umirovljenike u mirovinu je otišlo oko 17.000 osiguranika, a tek oko 200 njih uzelo je kombiniranu mirovinu iz oba stupa, dok su se ostali vratili u prvi stup“, kaže Nestić.
„Izostanak tog dodatka praktično je drugi stup učinio besmislenim. Da se to pravo nije proširilo, mislim da bi cijeli sustav i drugi mirovinski stup bili potpuno besmisleni. Međutim, dogodilo se da je omogućeno proširenje dodatka, ne baš u potpunosti, ali već i s manjim dodatkom postoji ravnoteža i pokazuje se da za dobar dio osiguranika dvostupanjska, odnosno kombinirana mirovina, sada ima smisla“, kaže Nestić. Dodaje kako je važno reći da osiguranici za priznanje prava na dodatak ne trebaju ništa napraviti sami, odnosno cijeli postupak se odvija u trenutku odlaska u mirovinu, kad ljudi dobivaju izračune dvije ili tri varijante mirovine.
Nećemo moći imati veće mirovine ako ne povećamo štednju
Danijel Nestić
„Tek u tom trenutku, ako im je potreban savjet, mogu se raspitati, no do toga izbora ne moraju učiniti ništa da bi ostvarili to pravo. Također, Vlada se odlučila za model izbora povoljnije mirovine, dakle ne može vam biti gore nego što bi bilo da ste štedjeli samo u prvom stupu“, pojašnjava sugovornik.
Umjesto povećanja doprinosa, poslodavce obvezati na dobrovoljna izdvajanja
„Nema sumnje u to trebamo li povećati ulaganja u štednju“, kaže Nestić, no dodaje da su se okolnosti u prvom i drugom stupu znatno promijenile, pa povećanje stope izdvajanja za drugi stup ne bi trebalo biti jedina opcija koju ćemo razmatrati.
„Malo se promijenila situacija od zadnjih razgovora o tome kad je riječ o načinu izračuna mirovine i, osobno, uz ovako postavljen sustav ne vidim urgentnu potrebu da to sada mijenjamo. Moramo biti svjesni jedne stvari: ako napravimo ono što većina ljudi očekuje, a to je da se smanje izdvajanja za prvi stup da bismo povećali ulaganja u drugi, tako da ukupna stopa doprinosa ostane 20 posto, onda će se naša mirovina iz prvog stupa smanjiti, a ona iz drugog povećati. Mi ćemo nešto dobiti, ali ukupan dobitak na mirovinama neće biti jako velik. To je dobro napraviti ako je ekonomska situacija jako dobra, no to stvara tranzicijski trošak koji treba pokriti“, kaže Nestić te upozorava da nećemo moći imati veće mirovine ako ne povećamo štednju, pa zaključuje da možda treba posvetiti pažnju razmatranju novih inicijativa koje se javljaju u sličnim sustavima.