Nedavno sam posjetio Maker Fair u Rimu. Maker Fair je sajam na kojemu se okupljaju ponuditelji opreme i materijala za izradu tehnoloških i drugih inovativnih proizvoda (elektronika, robotika, automatizacija, umjetna inteligencija…) i sami izrađivači takvih proizvoda. Namjerno sam ovdje napisao izrađivači a ne proizvođači, jer su to pojedinci ili timovi koji ne razmišljaju jedino o tržištu i zaradi, već prvenstveno o inovaciji – unapređenju postojećeg ili stvaranju novog proizvoda.
U osam velikih hala rimskog Sajma, uz izlaganje proizvoda, roba i materijala, organizirana mnogobrojna stručna predavanja i radionice na kojima su mogli sudjelovati odrasli, ali i djeca za koju je bila izdvojena cijela jedna hala (uz određene prostore u drugim halama). Ono što je na tom sajmu posebno upadalo u oči, bio je veliki broj mladih koji su izlagali svoje inovativne proizvode ili su posjećivali štandove izlagača, predavanja i radionice. Ti mladi, kako izlagači tako i posjetitelji, jamstvo su budućnosti inovativnog razvoja zemlje. Organizator tog sajma je Gospodarska komora Rima uz potporu Talijanske agencije za trgovinu (Italian trade agency) i Regije Lazio. Na popisu partnera našlo se i talijansko Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Lokalne, regionalne i državne institucije prepoznale su važnost takvih manifestacija i zajednički ih organiziraju, financiraju i brinu se o održivosti sajma koji stvara nove stvaraoce.
A kakva je situacija kod nas? U Osijeku je udruga ICT tvrtki i pojedinaca Osijek Software City 2016. pokrenula Mini Maker Fair. Manju kopiju sajamske manifestacije koja se održava po cijelom svijetu. Sajam je nastavljen i sljedeće dvije godine isključivo entuzijazmom i volonterskim radom članova Udruge, uz manje sponzore i partnere. Ali nakon određenog vremena, kada se entuzijazam istroši, a lokalne, regionalne i državne institucije čija je svrha briga o edukaciji, razvoju, inovacijama ne prepoznaju važnost određenih aktivnosti i u te se aktivnosti ne uključe, takve se aktivnosti gase. Prava šteta, jer je sajam u Osijeku također imao veliki broj različitih radionica za djecu i mlade, koji su se na tom sajmu upoznavali s različitim tehnikama i tehnologijama izrade proizvoda, i na kojemu su mogli, zajedno sa svojim roditeljima, vidjeti proizvode koje su izradili također mladi izlagači. Svi ti mladi na tom i takvim sajmovima trebali bi biti budućnost inovativne Hrvatske. Ove godine Maker Fair u Hrvatskoj organiziran je u Zagrebu, također pokrenut malim brojem entuzijasta. U organizaciju tog sajma uključile su se i određene institucije (Tehnički muzej Nikola Tesla, Školska knjiga, CARNet, Hrvatska zajednica tehničke kulture) što bi moglo biti dobar znak za budućnost održavanja tog sajma, ali je u svakom slučaju nužno da se uključe i institucije koje moraju podržavati, financirati i organizirati takve aktivnosti.
Ova usporedba može nam odgovoriti na pitanje zašto je Hrvatska po inovativnosti već dugo na začelju. U 2018. godini Italija je imala 4.399 prijavljenih i 3.446 odobrenih patenata. U isto vrijeme Hrvatska je imala 14 prijavljenih i šest odobrenih patenata. S obzirom na to da je Italija po broju stanovnika mnogo veća od Hrvatske, pretvorit ćemo te brojeve u broj patenata na milijun stanovnika. U tom omjeru Italija je imala 73,3 prijavljena i 57,4 odobrenih patenata, dok je Hrvatska imala 3,5 prijavljena i 1,5 odobren patent (izvor EPO – European Patent Office). Ovo je podatak za 2018. godinu, ali ni prethodnih godina situacija nije bila bitno drugačija.
Još jedna sličica s mog putovanja govori o radu talijanskih i hrvatskih institucija. Organizator posjeta hrvatske delegacije (poduzetnici i potporne institucije iz Hrvatske) Maker Fairu Rim 2019, bila je ITA (Talijanska agencija za trgovinu). Vjerojatno zbog toga što kroz suradnju talijanskih i hrvatskih tvrtki i institucija potiču rast i izvoz talijanskog gospodarstva. Gdje su u toj priči hrvatske institucije kojima poduzetnici plaćaju poreze i članarine kako bi pomogli rastu i izvozu hrvatskog gospodarstva?
Objavljeno: 25. listopada 2019. ©poslovniFM