Trebamo li trošiti bespovratna sredstva samo da ih potrošimo ili za ostvarenje nekih dugoročnih ciljeva?
Ljudski je rod opstao zato što je uvijek bilo pojedinaca koji su svoje znanje podijelili s drugima i tako stvarali kolektivno znanje koje se prenosilo poput društvene štafete do današnjih dana.
Emocionalni šok i beskrajna tuga izazvana gubitkom voljene osobe u određenom su razdoblju naizgled potpuno oprečni racionalnosti poslovnog sustava.
Što ste više u poslovnoj hijerarhiji, to komunikacija postaje teža i osjetljivija.
Umrežavanje s ljudima različitih znanja, područja, industrija i interesa za svakog čovjeka predstavlja važnu kariku u njegovu osobnom razvoju i napretku.
Svi mi dajemo pogonsko gorivo glasinama koje se zatim usmenom predajom šire poput požara.
Možemo li u potpunosti isključiti vlastitu odgovornost za nekoga drugog čovjeka kojemu se tijekom naše suradnje ili poslovnoga odnosa dogodilo nešto loše?
Potrebno je da svatko za sebe odredi mjeru vlastitog zadovoljstva i motivacije te sukladno odgovorima poduzme odgovarajuće korake i izabere onu radnu sredinu koja mu odgovara.