Zagrebački poduzetnik Željko Brigljević (60) na novom je početku. Prije sedam godina prodao je tvrtku MakroMikro nakon što ju je vodio više od 25 godina. Od tada je u tišini radio na projektu za koji tvrdi da može očistiti svijet od plastike. Sad je na korak od izlaska na tržište sa specijalno dizajniranom peći na biomasu, a uz to što zagrijava prostor, ona razgrađuje plastiku i od nje stvara novi energent. Kako je došao na ideju razvoja peći imena Macro Converter, koliko je uložio u nju i po čemu je ona inovativna, objasnio je u intervjuu za tportal.

Godišnji prihod MakroMikra posljednjih godina, dok ga je vodio Brigljević, bio je oko 120 milijuna kuna i imao je više od 100 zaposlenih. Tvrtku je 2015. prodao Stublić Impexu iz Sesveta.

Koji je bio razlog za prodaju MakroMikra? Tvrtka je svake godine povećavala prihode, a uz to je imala milijunsku zaradu.

Umorio sam se od stresa i takve vrste poduzetništva u kojem puno više koristi imaju svi oko mene nego ja sam. Kad sam počinjao, marža je bila 700 posto, pa je pala na 600, 500, 100… Istovremeno, broj zaposlenih raste i sve se više ubijaš poslom, a sve ti manje ostane. Kad je marža pala na jednoznamenkasti broj, meni je taj posao postao besmislen. Želio sam raditi nešto smislenije i korisnije. Na svu sreću, ljudi koji su kupili firmu i koji su ostali u njoj nisu tako razmišljali, pa je sad MakroMikro grupa puno veća nego što je bila kad sam je prodao. Imaju gotovo pola milijarde kuna prometa.

Je li vam žao što ste je prodali?

Nipošto. Firma je samo komad papira. Možete ih napraviti stotinu. Registrirate i radite.

Sad ste opet na početku. Želite li na Macro Converteru izgraditi veliku firmu?

Da, moglo bi se reći da sam na novom početku. Bliži smo ideji da našu inovativnost kupi neki veliki proizvođač peći. Time bi razvoj proizvodnje bio puno brži.

Po čemu je vaša peć inovativna i kako ste uopće došli na ideju da se bavite time?

Još 2007. u sklopu bivše tvrtke imali smo tvornicu za reciklažu tonera. Ali na tržištu je bilo sve više kineskih tonera, kopija originala, koji se ne mogu reciklirati. U jednom trenutnu smo plaćali enormne novce da bi te tonere izvezli u Njemačku gdje bi netko od njih dobio energiju. Onda sam si pomislio zašto mi to ne bismo radili. Čitao sam literaturu i vidio da se plastika može pretvoriti u neku vrstu goriva. Sin Boris i ja smo 2013. počceli eksperimentirati s plinskom peći i reaktorom u kojem smo razgradili 20 kg plastike. Ubrzo smo ustanovili da koristiti prirodni plin za taj proces nije održivo ekološki niti ekonomski. Zato smo prešli na biomasu odnosno drvenu sječku koja je značajno jeftinija, a i dio je prirodnog ugljičnog ciklusa. Konstruirali smo 2017. peć koja u središtu komore za izgaranje ima pirolitički reaktor. Tijekom grijanja prostora dio topline se koristi da se u reaktoru postignu temperature od 250°C do 450°C. Bez prisustva zraka na tim temperaturama otpadni polimerni materijali (plastike i gume) započinju termalni raspad odnosno pirolizu čime ih konvertiramo u tzv. pirolitičko ulje.

Znači, ona je jedinstvena po tome?

Tako je. U tome je njezina inovativnost. To je, prema podacima kojima raspolažemo, jedina peć koja za razliku od sličnih peći na sječku ima trostruku funkciju. Osigurava jeftinu i CO2 vrlo nisku toplinsku energiju, a okoliš oslobađa otpada i proizvodi energent, odnosno pirolitičko ulje. Radi se o tekućini koja je čišća od sirove nafte i pogodna je za daljnju preradu u rafineriji. Od nje se mogu dobiti avionsko gorivo, benzin, dizel, mazut, katran…

Jeste li certificirali peć i kad je planirate ponuditi tržištu?

Pripremamo se za certificiranje i najvjerojatnije ćemo napraviti to na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Riječ je o jako skupom postupku. Plan nam je reklamirati se isključivo putem društvenih mreža i internetskih stranica koje propagiraju društveno odgovorno ponašanje i zelenu energiju. Usredotočili bismo se na strana tržišta.

Cjelovit intervju pročitajte na tportalu.

Izvor: tportal.hr / Autor fotografije: Matej Grgić

Objavljeno 4. siječnja 2022.