Zagreb, 26. svibnja 2025. (GIA) – U vremenu kada se o mladima govori kao o “digitalnim nomadima bez fokusa”, “zaposlenima samo u svojoj glavi” ili “generaciji brzih videa i kratkog daha”, projekt TeenBiz Zagreb odlučio je napraviti nešto krajnje jednostavno – ali rijetko: slušati ih bez predrasuda.
Kroz niz objavljenih razgovora s devet mladih osoba iz različitih krajeva, školskih i životnih konteksta, pokušali smo razumjeti njihove stavove o radu, poduzetništvu, obrazovanju, samostalnosti i životu općenito. Bez uljepšavanja, bez narativa “idealne mladosti” i bez pokušaja da ih se ukalupi u obrazac koji odrasli lakše razumiju.
I rezultat je – snažan.
Ono što smo čuli, nipošto nije zbirka naivnih entuzijazama, nego glas zrele, promišljene i duboko osviještene generacije koja, iako odrasta u nesigurnom i brzorastućem svijetu, pokazuje iznenađujuće jasnu sliku o tome tko su, što žele i – što ne žele.
Rad, ali s razlogom
Prva i najvažnija lekcija koju su nam mladi sugovornici prenijeli jest – želimo raditi, ali ne po inerciji, ne zbog titule, ne zbog tuđih očekivanja. Njihov pogled na rad nije odbacivanje odgovornosti, nego traženje smisla. Oni traže svrhu, prostor za rast, i spremni su na izazove, ali pod jednim uvjetom – da to nije prazna rutina.
Maja vrlo jasno ističe: “Vještina komunikacije, upornost i kreativnost – to su alati koji mladima omogućuju da se izraze i pozicioniraju.” Nema iluzije o tome da će sve doći samo po sebi. Ali isto tako – nema želje da se žrtvuje autentičnost radi “sigurnog posla”.
Leona razmišlja o poduzetništvu ne kao luksuzu, već kao mogućnosti koja treba postati standard: “Vjerujem da će poduzetništvo biti dio svakodnevice mladih, ako im se pokaže da mogu.” Njena vjera u slobodu izbora i aktivnu odgovornost, govori o potrebi da sustav više sluša potrebe onih koje tek uvodi u poslovni svijet.
Petar nas podsjeća da znanje oslobađa od panike. Što više znaš, kaže, manje te toga može iznenaditi. U vremenu u kojem su informacije posvuda, on traži dubinu – a ne širinu bez temelja. To je zahtjev za kvalitetnim obrazovanjem, a ne pukom informiranošću.
Radne navike se ne uče iz knjige
Posebno vrijedna perspektiva dolazi od Adama, koji je školovanje dijelom prošao u Australiji. Ondje, kaže, učenici već u srednjoj školi rade – honorarno, jednostavne poslove, ali nauče što znači odgovornost, tim, vrijeme, novac. “Radna kultura u Hrvatskoj i Australiji razlikuje se upravo po toj ranoj izloženosti realnosti.” Njegova priča upozorava koliko naš obrazovni sustav zaostaje u povezivanju znanja i stvarnog svijeta.
Karla, sportašica, prenosi lekciju koja se često zaboravlja – ponavljanje i upornost. Ne postoje prečaci: “Ako nešto želiš, moraš raditi za to.” Sport je njezin učitelj discipline, a to, kaže, vrijedi i za svaki oblik karijere.
A Simona Lucia otvoreno ističe ono o čemu mnogi šute – mladi žele neovisnost. Ne zbog buntovne potrebe da se odvoje, već zbog želje da sami preuzmu odgovornost. “Financijska sloboda i neovisnost od roditelja glavni su motivatori.” To nije hedonizam – to je zrela potreba za upravljanjem vlastitim životom.
Sustav nije dizajniran za raznolikost
Kroz razgovore neizbježno se provlači i kritika obrazovnog sustava. Najizravnije ju artikulira Dora, koja kaže: “Sustav nas pokušava sve staviti u isti kalup. A mi to nismo.” Škola, kaže, često ne motivira – ne zato što mladi ne žele učiti, nego zato što se rijetko pita zašto nešto učimo, kakvu to vrijednost ima u stvarnom životu.
A to je ključna tema – mladi žele biti pitani, ne programirani.
Brend sebe, a ne titule
Luka, glazbenik, predstavlja onu drugu stranu – kreativnost kao put. “Ako radiš ono što voliš, zapravo ne radiš.” Njegova poruka nije bijeg od rada, nego redefinicija karijere kao sklada između talenta i tržišta. On ne bira lakši put – bira onaj koji ima smisla.
U svakom od razgovora osjeća se otpor prema rutini bez značenja, ali i velika otvorenost za izazove – ako su jasni ciljevi. Mladi ne traže sigurnost pod svaku cijenu. Traže prostor da pogriješe, probaju, promijene smjer – bez da ih se odmah proglasi “nezahvalnima” ili “nerealnima”.
Zaključak: Glas koji ne traži odobrenje, nego partnerstvo
TeenBiz je pokazao koliko se može naučiti kad mlade ne intervjuiramo zbog formalnosti, već zbog interesa. Ono što smo čuli nije lista želja, već vrlo konkretna dijagnoza sustava, društva i tržišta. I vrlo jasna poruka:
- Želimo raditi – ali ne samo raditi.
- Želimo učiti – ali ne bez smisla.
- Želimo surađivati – ali ne iz pozicije podređenosti.
- Želimo prostor – ne milostinju.
- Želimo pogriješiti – i imati pravo na drugi pokušaj.
Zvuči poznato? Jer to, u konačnici, žele i odrasli.
Možda nije pitanje što mladi žele – nego koliko smo spremni čuti da nas u tome podsjećaju na nas same, samo s više hrabrosti da to izgovore naglas.
📌 TeenBiz Zagreb donosi PoslovniFM. Objavljeno u sklopu projekta TeenBiz Zagreb, kojeg podupire Grad Zagreb, s ciljem da se mladima da glas, ali i da ih se sluša s pažnjom, ne s agendom. Ovi razgovori ne završavaju projekt – oni ga tek pokreću.
Pripremila Redakcija PoslovniFM, foto: Image by StockSnap from Pixabay
Objavljeno 26. svibnja 2025. Sva prava pridržana PoslovniFM.