Više od 50 posto zgrada u Hrvatskoj nije energetski učinkovito, što je veliki problem. Naravno, ovisi o razdoblju gradnje, ovisi o lokaciji na kojoj je zgrada građena. Službene statistike Ministarstva graditeljstva ukazuju na to da nam je više od 50 posto zgrada u energetskom razredu C ili niže – znači C, D, E i F. Jedan se kolega našalio i rekao da bismo trebali uvesti i razred H, kao Hrvatska. Šala naravno, ali ozbiljno govoreći, imamo više od 50 – 55 posto višestambenih zgrada koje su energetskog razreda C ili niže. Dakle, možemo reći da je situacija relativno loša, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Bojan Milovanović, izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu opisujući projekt CONGENERATE. Napomenuo je, ipak, kako je energetski razred C do 2008. godine bio standard gradnje za novu zgradu.
U razgovoru za podcast Zgradonačelnik, kojeg uređuje i vodi Tin Bašić, Millovanović je pojasnio kako svi imamo osjećaj, hunch, fealing, kako bi se reklo, da projektirane uštede u energetskim obnovama višestambenih zgrada nisu provedene. Kopkalo nas je, ne samo mene nego i kolege koji sa mnom rade, ali i druge kolege po Europi, ostvaruju li ljudi koji su nakon energetske obnove koristili svoje stanove i zgrade godinu, dvije i više dana, ostvaruju li tih 50 posto uštede. I drugo je pitanje – što ljudi zapravo misle o energetskoj obnovi. Svi mi imamo neko svoje mišljenje, ali nitko zapravo ne zna kakvo je to mišljenje, pojasnio je.
– Sada je za višestambenu zgradu standard dobrano u energetskom razredu B, što je dvostruko bolje. Dakle, sada ako želite sagraditi novu višestambenu zgradu u Zagrebu, to je oko 30/35/40 kWh po kvadratu, a prije 15-ak godina smo bili na 100 kWh. Sada gradimo dvostruko bolje nego što smo tada gradili nove zgrade. Ako razmišljamo o 1970. godinama kada se tek uvodio stiropor i toplinska izolacija i kada smo imali 20/25 cm betona kao jedini dio vanjske ovojnice zgrade, takva zgrada nam počinje sa 200 /250 /300 kWh potrošnje po kvadratu, a 50 posto uštede je 100 /150 kWh. Puno možemo uštedjeti, ali ako bismo rekli da smo super, nismo – kaže prof. Milovanović. Kaže da postoji nekoliko dobrih primjera u Hrvatskoj, no nismo na razini gdje ćemo uštedjeti 80 – 90 posto energije. Cjelovitu emisiju poslušajte u nastavku ili preuzmite za kasnije slušanje.
– Za postići 50 posto uštede, ja koji se s time bavim ne moram baš pretjerano uključiti mozak. Relativno ću jednostavno postići takve uštede. To su, na prosječnoj zgradi, toplinska izolacija i prozori. I relativno jednostavno dobijete te uštede s inženjerskog stajališta. Ako želite ipak 80 – 90 posto uštede, projektant treba, a neka se nitko ne uvrijedi, malo razmišljati i još neke druge stvari uključiti u tu priču. To naravno, poskupljuje investiciju, ali sigurno dobivate i kvalitetniji okoliš i kvalitetniju zgradu uz 80 – 90 posto uštede, ističe prof. Milovanović.
Osvrnuo se i na energetski pregled zgrade koji mnogi banaliziraju i smatraju nepotrebnom papirom.
– Prvo moramo naučiti kako ta naša zgrada funkcionira, kako ona izgleda. To je ono što je ideja energetskog pregleda. Dakle. mnogi kažu da energetski pregled služi za izradu energetskog certifikata gdje dobijemo onih, ako se ne varam, šest stranica teksta. Netko te stranice zna pročitati, netko ne. Mnogi ne znaju da uz energetski certifikat dobivate i elaborat koji detaljno pokazuje što je u vašoj zgradi. Dakle, ako kupujete stan u staroj zgradi, možete i trebate dobiti energetski pregled i elaborat u kojemu piše da imate neučinkovitu rasvjetu, loš plinski kotao, imate i, primjerice, problematičan vodovod i td, nabraja prof. Milovanović. Objašnjava dodatno kako proces energetskog pregleda, barem teoretski, i služi da naučimo što više o zgradi i kada naučimo, onda gledamo gdje su najbolje mogućnosti za uštede.
– Znamo li da ta zgrada ima loše prozore, onda je mjera koja se treba provesti – zamjena prozora. Možda zvuči banalno, ali u situaciji kada tijekom energetskog pregleda naučite da se vaša zgrada grije na 25 °C, onda se provode adekvatne mjere, onda se možda provode i soft mjere edukacije suvlasnika, pokušava se otkriti zašto se nešto događa sa sustavom grijanja. Ako imate grijanje u svom stanu i u svojoj zgradi koje je 3 °C više nego što se preporučuje i na gornjoj je granici udobnosti života u toj zgradi, onda se i na takav način može spustiti potrošnju energije, a samim time i troškova energije. Kad identificirate mjere koje možete raditi na zgradi, onda ide priča o kombinaciji mjera – što vam se najviše isplati. Jednostavnije to možemo reći – radi se cost benefit analiza – gdje i kako treba uložiti kako bi dobili najveći povrat. Možda se ne isplati toplinski izolirati podove – to je mali dobitak, a jako veliki trošak – naglašava prof. Milovanović.
Bitna je dobra toplinska izolacija
Na tvrdnju urednika kako energetska obnova nema smisla bez nove fasade i stolarije, prof. Milovanović kaže da kada svojim studentima i suvlasnicima u zgradama objašnjava zašto to trebaju raditi uvijek postavi pitanje – biste li stavili šlag na tortu ako je torta loša.
– Napravite dobru toplinsku izolaciju, to je temelj svega. Dobra toplinska izolacija, kvalitetni prozori, zrakotijesna ovojnica zgrade. Možda će me se čudno gledati, ali da želim da mi zgrada diše, ne želim građevinsku štetu. Nakon što sam napravio zrakotijesno ovojnicu, riješio toplinske mostove, onda tek krećem u sustave. Onda krećemo u obnovljive izvore energije. To bi bila nekakva logika, odnosno slijed događaja. Vrlo često, pogotovo u posljednjih godinu dana otkad divljaju cijene energenata, naširoko i nadugačko se priča o ugradnji obnovljivih izvora energije. Zašto? Prvo napravimo dobar temelj na zgradi, a onda ćemo staviti višnju na vrh torte – kaže prof. Milovanović.
Kaže da ljudi razmišljaju o energetskoj obnovi zbog troškova, ali o energetskoj obnovi treba razmišljati i zbog ugodnosti boravka u zgradi.
– Ako imate prozore koji su izgrađeni 1957. godine, puše vam kroz te prozore. Moja baka stavljala je ručnike ispod prozora, moje punica i dan-danas nažalost još uvijek stavlja ručnik na prozore u zgradi koja je sagrađena 1970. godine. Dakle puše vam, osjećate propuh, osjećate nelagodu. Naravno imate onda i nižu temperaturu u stanu pa morate trošiti i više energije da bi zagrijali zrak u svojoj zgradi. Ne znam jeste li ste primijetili da ako isključite grijanje, ako imate takvu mogućnost u svom stanu, dakle isključite grijanje i odete na skijanje ili na odmor tijekom zimskog perioda i vratite se natrag o osjećate hladnoću. Ali, zapravo osjećate zračenje sa zidova. I strojari će to vrlo često reći – ako je razlika temperature zida i temperature zraka veća od 4 °C, vi ćete se osjećati hladno. Ako imate neizoliranu kuću, vaš zid je hladan. Izolirajte kuću, podići ćete temperaturu zida i imat ćete bolji osjećaj – napominje prof. Milovanović.
Energetska obnova iznimno je skup postupak. Iako Hrvatska sufinancira energetske obnove, prof. Milovanović se ne slaže s modelom ‘najbrži prst’ jer se na taj način ne odrađuju najkvalitetniji projekti nego oni koji imaju najbrži internet.
– Novca ima. To je jako veliki novac i moramo biti svjesni da u Hrvatskoj po popisu stanovništva imamo oko 238 milijuna kvadrata zgrada. Od 2014. godine smo obnovili 5,7 milijuna kvadrata. Znači, nemojte me sada hvatati za riječ, ali imamo još 40 puta toliko za obnoviti. U Nacionalnom planu oporavka i otpornosti već je sad već predviđeno gotovo 6 milijardi kuna za energetsku obnovu javnih zgrada, dakle javnih zgrada. U spomenutih 238 milijuna kvadrata su i javne zgrade, od čega je oko 168 milijuna kvadrata u višestambenim privatnim kućama, A procjenjuje se da će do 2050. godine, kad moramo obnoviti sve, biti potrošeno oko 240 milijardi kuna. Pazite, to je ogroman, ogroman, novac – kaže prof. Milovanović.
Kao stručnjak za vlagu upozorava na problem o kojemu se u javnosti puno ne priča, no prilično je važan.
– Moramo živjeti u zgradama koje smo energetski obnovili. Kad živimo, dišemo. Kad živimo, kuhamo, kad živimo sušimo rublje. Tuširamo se, volimo cvijeće i zalijevamo cvijeće. To su sve izvori vlage u zraku. Jedna njemačka studija pokazala je da prosječna četveročlana obitelj u zrak ‘izbaci’ jako veliku količinu vode, znači govorimo o litrama. Recimo, prije energetske obnove imali smo one prozore iz 1957. godine koji su puštali, strujao nam je hladni zrak. U toj smo situaciji nenamjerno ventilirali prostor. I vlaga koju smo generirali živeći u tom stanu jednostavno je izlazila van kroz te zazure, loše brtve i slično – objašnjava.
– Zamjenom prozora imamo odjednom problem. Zašto? Zato jer novi prozor ima tri brtve koje sprječavaju izlazak zraka. Živite u prostoru u kojemu generirate vlagu koja više ne izlazi van. Što se događa? Događa se situacija da naši materijali kojima nam je ožbukan zid i strop, parket koji imamo u stanu, namještaj, odjeća, sve upija vlagu. Žbuka upija vlagu u sebe i nastane situacija u kojoj su se stvorili idealni uvjeti za rast gljivica i plijesni. Gljivice i plijesan će krenuti rasti kada je relativna vlažnost materijala između 40 i 60 posto i, zamisli vraga, temperatura zraka između 20 i 25 °C. Gljivice i plijesan ne rastu pri niskoj vlažnosti. Jednostavno, iz zraka su nam se materijali napili vlage, postali su pogodni za rast gljivica i plijesni, dogodila se germinacija, dakle inicijacija rasta i onda u nekoliko dana ili tjedana imate crne kutove u stanu – ističe prof. Milovanović.
– Kad otvorite prozor sva toplina ode u vjetar i ako opet karikiramo situaciju, doslovno bacate lovu u vjetar. To se profesionalno zove prirodna ventilacija, to morate raditi relativno često tijekom dana – nekoliko puta tijekom dana po nekoliko minuta. Zamislite situaciju da jedna mlada obitelj u gradu Zagrebu, ima bebu od nekoliko mjeseci i oni moraju otvarati prozor svaki dan, nekoliko puta dnevno. Samo postavljam svima pitanje je li to izvedivo ili nije – kazao je prof. Milovanović u razgovoru za PoslovniFM.
Autor: Tin Bašić Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Emisija Zgradonačelnik pretvorena je u tekst pomoću umjetne inteligencije, korištenjem platforme Beey tvrtke NEWTON Technologies Adria d.o.o., partnera prvog poslovnog radija PoslovniFM. Sva prava pridržana ©poslovniFM
Objavljeno 20. siječnja 2023.