Sve sfere ili arene društvenog djelovanja etički su kodificirane. Postoji sustav kodova, a s druge strane postoji čovjek koji je u stalnim kušnjama. Kodovi su mu orijentir da bi mogao funkcionirati u svijetu. Kodove shvaćam kao dijelove simboličke stvarnosti bez kojih nema uređenoga svijeta. U odnosu na kodove i uređeni svijet, čovjek stoji pred njima i može ih se držati te tako može biti dijelom uređenog svijeta. No, dobar dio ljudi ih se ne drži, njima odgovara više kaotični svijet, ocijenio je za PoslovniFM prof. dr. sc. Anđelko Milardović, hrvatski politolog, sociolog, filozof i profesor političkih znanosti, znanstveni istraživač Instituta za migraciju i narodnosti u Zagrebu te voditelj Instituta za europske i globalizacijske studije.
– Zastupam načelo jedinstva politike i etike i, u tom pogledu, moja su razmišljanja kako napraviti i urediti našu političku zajednicu, koja ima sve pretpostavke da bude normalna s kvalitetom života i s dobrim ljudima. Naš jedini problem jest upravo politička oligarhija, koja je svojim političkim djelovanjem dovela društvo do neizdržive razine, do razine političkog sustava koji više ne služi građanima, nego služi kao samoposluga političkoj oligarhiji.
U filozofskom smislu, etika je prije svega dio praktične filozofije i koristi nam kao orijentir u svakodnevnom djelovanju. Znači, na individualnoj razini i na razini društvenih grupa u različitim društvenim arenama, definirane su različite etike – uz temeljnu ili fundamentalnu etiku kao filozofiju morala kroz povijest filozofije. A korupcija je opozit etici, sama riječ korupcija znači pokvarenost, iskvarenost, iščašenost – što nije s onim redom stvari koje propisuje etika. Dakle, korupcija nagriza sve pore i strukture društva. Za one koji bi htjeli ići normalnim putem, korupcija je prepreka i onda dolazimo do zapravo jednostavnog zaključka kako bi bilo bolje d aje nema, a da pojedinci i društvene grupe, naravno i u gospodarstvu, koriste etička načela jer bi život bio kvalitetniji, a ekonomija zdravija, ocijenio je Milardović u razgovoru s Augustinom Bašićem, urednikom emisije Ekumena i etika u poslovanju. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Na urednikov upit, komentirao je i polazišta Hans Künga o svjetskoj etici i njegovu misao da nema mira među narodima dok ne bude mira među religijama.
– Meni se kod Hans Künga sviđa ideja Svjetskog ethosa ili globalne etike – jer sve se više razvija svijest o jednoj točki kao ishodišnom središtu, a to je zemlja. Dakle, na globalnoj razini se moraju konstruirati pravila i etički kodovi, a globalna razina jest međunarodna zajednica. Ono što vrijedi za pojedinca i grupe unutar nekog nacionalnog društva i države, to bi moglo vrijediti i za svijet za međunarodnu političku zajednicu. A religije su sastavnice kultura i civilizacija, pri čemu komunikacija među religijama na razini države je bitna zbog unutarnjeg mira i stabilnosti.
– Na primjeru Ruske pravoslavne crkve i ruske politike razvidan je jedan tip simbioze pravoslavnog fundamentalizma, gdje ne postoji razlika između javne sfere, tj. između crkve i države, gdje se prihvaća stara doktrina da je vladar izaslanik božji na zemlji. U ovom slučaju, u pravoslavnom svijetu Putin, a predstavnik Ruske pravoslavne crkve Kiril božanski je predstavnik na zemlji. Iz tih komunikacija jasan je tip simbiotičke strukture tj. jedinstva crkve i države. U tom smislu nemamo posla sa sekularizmom ili sekularnim društvom, naglasio je Milardović. To je totalno reaktivno djelovanje u odnosu na moderni svijet i vraćanje na srednji vijek, jer i Putin i Kiril imaju jedan te isti stav da je njima Kijev u povijesnom smislu zajedničko duhovno religijsko ishodište, Kijevski Rus, ono što je Srbima Kosovo, pa imamo posla sa mitom, kazao je.
Na upit o globalizacijskim procesima, posebno za vrijeme pandemije, dr. Milardović ističe da su upravo migracije temelj svake civilizacije, bez kojih ne bi bilo gradova, kultura, ne bi bilo civilizacija. Zagospodarila je i tehnološka civilizacija. Dodatno, da nije bilo tehnološke dimenzije globalizacije, misli se na IT, na nove medije, i mogućnost masovnih migracija iz realnog svijeta u virtualnu stvarnost tijekom civilizacije, neki smatraju i da bi društva teško opstala. Teoretičari globalizacije nacionalnu državu već su pokopali u jeku ili na vrhuncu globalizacije, govoreći kako je to kraj nacionalne države. A vrijeme pandemije i upravljanja krizom pokazalo je da se globalni igrači, koji su trebali upravljati globalnom krizom, misli se na Svjetsku zdravstvenu organizaciju, nisu pokazali spretnim. I tada se događa da nacionalna država, ne slabi već da je ojačala i onda se počelo govoriti o renacionalizaciji, počela se prakticirati renacionalizacija.
– Mi živimo u postmoderno doba – slike simulacije demokracije gdje se ona reducira na kazališnu predstavu. I na niz kodova, propagande, simbola itd. a očituje se na izborima. Naime, poslije izbora akteri – demos, narod, više nema nikakvu ulogu, već su mašina za dizanje ruku političkoj oligarhiji. A njima je potrebna demokratska legitimacija kako bi rekli da su demokratsko društvo. I parlament više nije institucija koja zastupa interese građana već služi političkoj oligarhiji. A ja se u svemu tome snalazim kao knjiški moljac kojemu život i rad traje od 13 do 21 sat u malom prostoru Nacionalne sveučilišne knjižnice koji zovem dominikanska republika, i svim sredstvima branim suverenost tog prostora – našalio se.
Upitan o ulozi medija u društvu, Milardović ocjenjuje da je većina medija pretvorena u PR, nema tu više neke analitike, dubinskog razmišljanja, vlada površnost i brzina. Očita je simbiotička struktura medija tj. povezanost kapitala i politike, vidljivo je svrstavanje, pogotovo državnih medija, uz državnu politiku. Postavlja se otvoreno pitanje – ima li slobodnih medija!? Dakle, znamo da su mediji slobodni toliko koliko su zaposlenici, novinari hrabri da budu slobodni i objektivni. A opet svjesni smo i egzistencijalna situacija tjera te ljude na neke kompromise, i to tako ide…konstatirao je Milardović.
Na kraju razgovora za PoslovniFM dr. Milardović je zaželio da bude više dijaloga, manje monologa. Unatoč kulturnom i političkom pluralizmu treba raditi svim sredstvima kako bi se izvukli iz recidiva prošlosti, koji još čuči u našim glavama, naglasio je.
Objavljeno 25. ožujka 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM