Kada govorimo o energetskoj učinkovitosti, govorimo o obnovi zgrada, bilo da su to obiteljske kuće, stanovi, apartmani ili poduzetnički prostori. Onda to pojednostavljujemo tako da kažemo da bez obnove dolazi do gubitka energije. Kada govorimo o energetskoj tranziciji, svi razmišljaju o potencijalnoj proizvodnji energije, a ne razmišljaju što donosi ušteda. Odnosno najviše novca se krije u uštedama i o načinu korištenja elektroenergetskog sustava.
Mislim da energetska tranzicija, osim samih promjena u sustavu, donosi promjene u našem ponašanju. Govorimo o najosnovnijim stvarima, od zamjene prozora i vrata, rasvjetnim tijelima, o uređajima koje koristimo u kućanstvu. Možda ne razmišljamo o tome, ali to su veliki potrošači energije kao što je hladnjak koji radi stalno. No, građani će možda zbog slabijeg imovinskog stanja radije kupiti jeftiniji uređaj, on će ih u konačnici skuplje koštati jer troši više energije. Na ovakav način razgovaramo s građanima. Što odabir boljeg uređaja, koji ima viši energetski razred, a u početku je malo skuplja investicija, dugoročno ima pozitivan utjecaj na budžet kućanstva – ističe u razgovoru za Poslovni FM Maja Jurišić, predsjednica Udruge Pokret Otoka, članica Upravnog vijeća Dalmatinske energetske agencije (DEA), stručnjakinja za održivi razvoj otoka.
– Najviše zanimanja za energetsku tranziciju nastalo je u posljednjih godinu dana kada su računi podivljali, tako to kod nas ide. Sada je puno lakše, na samome računu, pojasniti što se događa kada se ugradi fotonaponska elektrana na krov, koliko ona košta i koliko utječe na kućni proračun sada i u idućih sedam ili osam godina. Dakle, poskupljenje energenata dovelo je bar do toga da je lakše objasniti što je energetska tranzicija, naglašava Jurišić, iako Pokret otoka o tome priča već sedam godina. Cjelovitu emisiju Zgradonačelnik, koju uređuje i vodi Tin Bašić, poslušajte u nastavku ili preuzmite za kasnije slušanje.
Nema brzog i jednostavnog rješenja, no Jurišić kaže da je ipak u posljednjih sedam godina napravljeno puno.
– Potrebna je volja i luda vizija kako su promjene moguće, a osobito je potreban tim ljudi koji ima tu emociju prema otocima, da ne odustajemo od promjena koje smo zamislili. Međutim, održivost u našemu društvu pada na jednoj važnoj stavci, a to je kada financije dođu na red. Kada govorimo o održivosti, govorimo o tri najvažnija segmenta, a to su zaštita okoliša, društvena komponenta i financijska održivost. Međutim, a to se sada događa u tranziciji, kada dođu veliki igrači na tržište, postavlja se pitanje što lokalna zajednica ima od te cijele priče. Zato nam je važno osvještavanje jedinica lokalne samouprave i svih onih koji su na bilo koji način uključeni u razvoj projekata, da shvate svoju pregovaračku moć unutar razvoja projekata obnovljivih izvora energije na njihovom području, odnosno zapitaju što točno njihova zajednica ima od toga. Smatramo da bi lokalna zajednica trebala imati konkretnu ili konkretniju korist od cijele priče, kaže Jurišić.
Primjer elektrane na Visu smatra lošim primjerom, upravo zbog toga što su Višani shvatili da od te elektrane nemaju ništa osim dobrog pogleda s prozora. Njihovi računi za struju su i dalje isti, od te elektrane nisu dobili ni struju niti novac. Lokalna samouprava je dobila nešto novca, ali nedovoljno da bi se to osjetilo na kvaliteti života otočana. Zato je ključno raditi na modelima u kojima će investitori zajedno s jedinicama lokalne samouprave i zadrugama imati konkretnu korist, smatra Jurišić.
Potencijalno dobar primjer je Cresa i Lošinja, odnosno Cresko-lošinjske zadruge koja će, nada se Jurišić, postati jedan od prvih primjera kako zajedničkim ulaganjem u solarnu elektranu na tlu, otočani zadrugari mogu proizvoditi energiju odnosno stvarati novac kojim onda mogu plaćati svoje račune.
– Lani je ta zadruga osnovana, otkupljena je zemlja – a to su financirali isključivo zadrugari – pri čemu je idući korak razvoj projektne dokumentacije i izgradnja male solarne elektrane od 500kW koja će proizvoditi solarnu energiju odnosno ostvarivati dobit svima onima koji su u nju uložili. Samim time to je dodatan prihod kućanstvima kojim mogu rješavati osnovne životne troškove – pojašnjava Jurišić.
Ističe da zakonski minimumi koji su osigurani jedinicama lokalne samouprave, nisu dovoljni.
– One nemaju dovoljno velike proračune, ljudske kapacitete za razvoj takvih projekata i njima je neophodna dodatna pomoć oko razvoja, potrebno im je osigurati financijski kapital kojim onda mogu reinvestirati poticanje energetske tranzicije, obnovu javnih zgrada. Upravo tu vidimo priliku u kreiranju javno privatnih partnerstva, osvještavanju ne samo jedinica lokalne samouprave nego i investitora koji bi trebali ‘pustiti’ jedan dio kolača kojim onda utječu na razvoj lokalne zajednice – ističe Jurišić.
Na urednikovu opasku kako javno privatna partnerstva u Hrvatskoj nemaju dobar i pozitivan predznak, Jurišić, potvrđujući takvu percepciju, naglašava kako pokušavaju to raščistiti kroz osnivanje energetskih zadruga, koji su onda pokretači takvih promjena i projekata, a jedinice lokalne samouprave u jedni od članova zadruge.
– U Hrvatskoj su poznata dva modela. Jedan je bio princip donacija, odnosno crowdfundinga ili princip pozajmica – crowdlendinga, a mi pokušavamo napraviti model crowdinvestinga u kojemu su jedinice lokalne samouprave zajedno s građanima investitori u velike projekte obnovljivih izvora energije, bilo da je riječ o postavljanju solara na javne zgrade ili razvoj integriranih solarnih elektrana. Bitno je da su oni suvlasnici tih projekata. U tom trenutku dionici postaju investitori koji sebi osiguravaju dobit kroz rad tih projekata. Tako proizvode dodatni kapital kojim onda mogu osigurati bolju kvalitetu života, reinvestirati u druge projekte, a na kraju krajeva osjećaju se kao vlasnici nečega što se razvija na njihovome području – smatra Jurišić.
Kada govorimo o hrvatskim otocima, volimo se hvaliti da je Hrvatska zemlja s više od 1.000 otoka. No, stvarnost je puno drugačija.
– Hrvatska po zadnjem popisu stanovništva ima 51 naseljen otok, od tog broja malo više od njih 30 su mjesni odbor, što znači da nemaju više od 200 stanovnika, no samo njih 20 ima potencijal za budući život, rad i razvoj, a ostalo je doslovno preživljavanje. Znamo da je demografska situacija na otocima takva da je riječ o starijoj populaciji koja nije ni zainteresirana za ovakva ulaganja. Kada smo s njima razgovarali o ovakvim projektima, nije im to zanimljivo. Problem je i to što mladi odlaze i nemaju interesa ulagati u te nekretnine. One ostaju neučinkovite, one su mrtvi kapital – kaže Jurišić.
Napominje da je za razliku od kopna, na otocima ogromna sezonalnost i ogromna kontradiktornost između količine ljudi u razdoblju od tri mjeseca na otoku u odnosu na ostalih devet. To su prevelike oscilacije koje utječu na sve, i na energetski sustav i infrastrukturu.
– Ne znam koje bi bilo rješenje osim da se produžuje sezona, odnosno da se vrati život na otoke, što nije nimalo jednostavno i zbog zdravstvene zaštite i dodatnih sadržaja i razine kvalitete školovanja. Održivost otoka je jedna dobra priča koja u teoriji jako dobro zvuči, a u praksi je vrlo teško izvediva pogotovo kada govorimo o hrvatskom otocima.
Politička rascjepkanost otoka, u kontekstu općinskih i ostalih granica, također sprječava razvoj. Dokle god zajedničkim snagama ne krenemo, primjerice u gospodarenje otpadom, turistički razvoj, a sada i energetski razvoj, neće biti dobro. Dokle god svatko gleda svoju granicu općine, neće uopće moći konkurirati na tržištu. Banalan primjer – sustav javnih bicikala. Niti jedna jedinica lokalne samouprave ne može u takve projekte sama jer ne neisplativo – zaključuje Jurišić razgovor za PoslovniFM i podcast emisiju Zgradonačelnik.
Autor: Tin Bašić Foto: PoslovniFM
Objavljeno 2. prosinca 2022. sva prava pridržana PoslovniFM