Klaun Spartanko Smotanko zabavlja ljude, no poduzetnički put Nikole Barbarića, vlasnika obrta Sparta koji je u liku klauna pronašao ljubav i biznis, nije uvijek bio zabavan. Kako je sa sigurne državne plaće i radnog mjesta u Hrvatskoj vojsci, odlučio krenuti u poduzetničke vode, kako je opstao bez financijskih poticaja za poduzetnike, ispričao je za Poslovni FM.
– Put je bio trnovit. Krenuo sam u najgore moguće vrime, kad su krenule zabrane za animacije, ja sam krenuo u biznis, na čisti entuzijazam, prisjeća se Barbarić. Urednici podcasta Poslovni đir, Ojdani Koharević, odgovorio je i da je sam napustio vojsku, nitko ga nije potjerao, nego je naprosto je shvatio da ima drugih stvari koje ga zanimaju i usrećuju.
– Naravno da je bilo teško i na samom početku, pri otvaranju. Otvarao sam obrt i u djelatnostima nigdje nema klauna, ne može pod izvođačku aktivnost, nekima to ide nekima ne ide, ovisno gleda li taj netko skučeno ili je širokih obzora….. kaže Barbarić. Tada se registrirao pod ostale glazbene, scenske i umjetničke organizacije, ali ni to nije bilo dovoljno. Kad je osmislio edukativne programe za škole i vrtiće, tada mu nisu dali da se registrira pod kazališnom družinom, tad je morao otvoriti i j.d.o.o. Ovakva birokratska zavrzlama oduzimala mu je, kaže, dosta vremena i živaca. Na sreću, dosta mu pomaže supruga koja vodi taj teži, birokratski dio priče.
Birokracija je spriječila, kaže, i dobivanje poticaje u vrijeme korone, iako nisu mogli nigdje nastupati i raditi.
– U vrijeme kad su svi živi dobivali pomoć od države, mi ih nismo dobili. Nije bilo lako, ne sjećam se ni da smo imali neke druge pogodnosti. No, nismo zbog toga frustrirani jer to traženje poticaja odnosi dosta vremena i živaca, kaže Barbarić.
Na upit odgovara kako je u Hrvatskoj tek petero perfomera koji se stalno usavršavaju, unapređuju, guraju naprijed.
– U isto vrijeme se moramo baviti marketingom, prodajom, PR-om, radom s medijima pa ostaje malo vremena za ulaganje u naš primarni posao. Nije lako jer vas u ovom poslu nitko ne potiče, sami ste i sam sebe moraš motivirati i gurati, priča Barbarić.
Već u Zagrebu je, dodaje, puno bolje kod nas u Splitu i okolici, da ne govorimo o inozemstvu. To se prvenstveno odnosi na cijene, oni doista imaju bolje razvijen poduzetnički duh. Vani je to ozbiljan posao, puno se može zaraditi, pogotovo na kruzerima. Imao sam i ja par ponuda iz inozemstva od ljudi koji se bave ovim poslom, no nisam prihvatio. Sve što se ne uklapa u moju obiteljsku priču ne prihvaćam za ne znam koji novac, kaže Barbarić.
Kad se govori o napredovanju u ovom neobičnom poslu, iza njega je puno rada.
– Završio sam Kineziologiju, tu sam naučio metodiku rada s djecom, onda sam završio Sportski menadžment gdje sam naučio kako voditi neku sportsku organizaciju, završio sam i Studij za odgojitelje i tu sam naučio puno o pedagogiji… Uz to idem puno po seminarima, član sam svjetske organizacije performera i Internacionalne mađioničarske organizacije. I ja sam nekad mislio da svatko može biti klaun, ali to nije tako, naglašava Barbarić. Kako navodi, oni mnogo rade, uče jedan od drugih, snimaju se, šalju snimke i jedni drugima su mentori.
Osim toga, uživo uči od mentora, netko mu je pomogao oko glazbene produkcije, netko oko balona, netko oko trikova i iluzija i ovaj posao traži svakodnevno, naporno učenje. Svoja znanja iz ‘perfominga’ podigao je na jednu višu razinu… Ima i edukativne predstave s kojima ide u vrtiće.
Kad bi neki mladi performer zatražio savjet od njega što bi mu rekao: –
– Moj prvi savjet bi bio da ne bude vođen novcem i da ne ulazi u to ako nije spreman sebe davati. Jako je teško ako ne volite djecu, ako vas živcira jer viču, plaču …. Ako vam to smeta bolje da ne rade taj posao, savjetuje Barbarić na kraju razgovoru za PoslovniFM.