U životu, kada dođete pred zid, uvijek se morate malo od tog zida odmaknuti i sagledati kako ga preskočiti. Upravo u tim trenucima, kada je teško, mozak vam radi ‘100 na sat’. Ni sama ne znam otkud se više vuku te ideje, ali to je taj poduzetnički živac, istaknula je u razgovoru za Poslovni FM Josipa Maslać Petričević, osnivačica brenda Naftalina, koja je s kćeri Mateom Pirić, direktoricom prodaje i marketinga, gostovala u podcastu Ritam posla.
Mama i kći uglas će reći kako su stupovi firme upravo članovi obitelji. Jednostavno smo se podijelili, točno znamo tko što radi, koje su čije ovlasti, što od koga možemo računati. Matea je preuzela poslovanje, a sin Domagoj financije, iako nije od početka bio u firmi. Nakon rada u nekoliko većih kompanija, odlučio se vratiti u obiteljski biznis i, kako kaže Mateja, velika je podrška jer se nadopunjuju. Jer ona je bliža marketingu, voli kreativu, radu s ljudima…
Josipa je tvrtku Naftalina osnovala još početkom osamdesetih, starije generacije prisjetit će se po prvim buticima u Zagrebu, a tijekom godina i niza kriza od cjelokupnog tržišta do posebno tekstilne industrije, odvele su poslovanje na u tom trenutku tražene segmente. Pa tako danas šivaju odjela za tvrtke, zavjese, imaju praonu, mobilan tim koji uskače odraditi popravke i na kruzeru.
– Krenuli smo 1983. godine, kao studentica prava na prvoj godini fakulteta osnovala sam firmu Naftalina, dakle, već smo 42 godine na tržištu. Tada je stvarno tržište vapilo za stvarima koje smo nekad uvijek kupovali u Italiji. Mi smo ta prva jeans generacija koja je krenula s proizvodnjom jeansa, to su bili naši počeci i stvarno je to jako dobro krenulo, jer mi mladi smo bili željni svega. A tko će to znati bolje od samog sebe koji znaš što želiš odjenuti pa ćeš to i ponuditi. Na tržištu je to bilo nešto novo. Bili smo tada dio zagrebačke kultne scene uz još, primjerice, Terminator, Jeans West, Mister X, Hollywood, Leo, Škorpion… Bila su to baš lijepa vremena. Kako se kaže, osamdesete su bile godine…, gotovo da je zapjevala Josipa prisjećajući se početaka.
No, 90-ih godina krenuo je rat i situacija se promijenila.
– Kultura uspjeha se kod nas njeguje, a kultura neuspjeha ne. Kada se dogodi da posao ne ide, to ne znači da on neće ponovno ići u uzlaznu putanju. Tako se meni dogodilo. Tih ratnih godina od 1993. godine nadalje, nikoga više nije zanimala moda, dućani su se počeli zatvarati, a istodobno je sve to pratila i loša privatna situacija – majka mi je ostala nepokretna, a i rastala sam se. No, znala sam samo s tekstilom i nisam digla ruke. Tih ratnih godina, uz bankrot sam se pokušala ponovo ‘dignuti’ pa sam krenula šivati uniforme, prvenstveno za security tvrtke koje su tada imale ekspanziju na tržištu, naglasila je Josipa na upit urednice Lidije Kiseljak.
A ruke nije digla, kako kaže, i zbog genetike i mješavine hercegovačkog karaktera, sa željom da se neuspjeh pretvori u neku novu priču, podizanje sebe i stvaranje ciljeva.
– A bolji motiv od dvoje djece, nisam imala. Tada se u meni probudila lavica. Kada se odvažite, onda se vrata i krenu otvarati. Bitno je to da vi odlučite ići naprijed i tada tunel uvijek dobije neko svjetlo na kraju. Tako se meni dogodilo. I posao je, bez obzira sve teškoće, opet krenuo. Iako uvijek naglašavam, ovo je zaista teška branša, ovo je nisko profitabilna branša, djelatnice rade za malu plaću, pa stoga trebate biti dobar poslodavac. To je jako teško, što se i u sadašnjoj situaciji vidi, jer manje-više u Europi više nema tekstilnih firmi, a u Hrvatskoj, evo, samo zadnjih godinu dana su se sve značajne firme, od Modee, Garešnice, Varteksa.. zatvorile. Zato mislim da se s nekim zaokretom koji smo mi napravili u poslovanju, odnosno ponudili širu uslugu s tekstilom, može uspjeti. Mi tako uz klasične te korporativne uniforme, radimo i zavjese, tapeciramo namještaj i imamo praonicu, napravili smo Naftalina to go pa idemo na kruzere gdje obavljamo popravke, odnosno, pokušavamo biti dobar servis, nuditi svoje usluge, a što nas održava na životu, pojašnjava. Dodaje da se javljaju na svaki poziv, u bilo koje vrijeme i odrade svaku prepravku koja je potrebna, a što danas neće svatko odraditi. I to im je dodatna vrijednost.
Kvaliteta je uvijek u modi
– I kao mala jako puno sam vremena provodila u firmi i već tada zavoljela taj posao – taj zvuk mašine i krpica, i kreativu i ideju kako ni od čeg stvorit nešto. Trenutak da se nametnem kao nasljednica je došao ne zato što mi je netko rekao da ja moram, nego sam to željela, zavoljela, vidim se u tome i pripremamo se već dugi niz godina za taj prijelaz. Malo pa malo, ništa ne ide preko noći. Zapravo je to projekt na kojem dugo, dugo, dugo radimo, jer puno je tu segmenata, proizvodnja je zaista zahtjevna, tako da treba ući u svaki detalj i to raditi najbolje što možemo. Vođenje posla strašću i ljubavi prema svom poslu, odgovorio je Matea na upit o tranziciji poslovanja na nju, novu generaciju.
Vjerujem da ćemo baš zato što nam je obitelj svetinja, s međusobnim odnosima koje imamo, s dobrom energijom, obiteljskim druženjima, zajedništvom koje gradimo na duge staze uspjeti u onome što sam ja nekad davno započela, dodaje Josipa.
Posebnu pozornost posvećuju svojim zaposlenicima.
– Ljudi vole kad ih se čuje i vidi, kada ih poštuješ, a ti se odnosi ne grade nekakvim pravilnicima, to je odnos pun poštivanja i povjerenja jedni prema drugima, naglašava Matea.
Još jednom se osvrću na trenutak u kojem se nalazi hrvatska industrija.
– Potrebno je mijenjati svijest zajednice. Ključno je da svi shvatimo da na našem tržištu djeluju tvrtke koje mogu biti dobri partneri, dobri i kvalitetni dobavljači. Svi smo jedna poslovna i životna zajednica. Dajmo i da mali žive. Imam osjećaj da se sve to više razumije. Teška vremena stvaraju jake ljude, a mi smo stalno u nekoj potrebi. Nama je stalno neka težina, nama ako nije potres, onda je korona, ako nije korona, onda su neke poplave, ako nije to, onda je neka svjetska situacija, mi smo stalno na ručnoj i stalno u svakom danu traženja novih niša, traženja rješenja…. Vjerujem da će nam i dragi Bog dati snage, da ćemo i dalje biti jednako uspješni kao i do sada, kaže Josipa. Zahvalna je, kaže, na svakoj situaciji koja je izgradila ne samo njih kao vlasnike, nego cijeli tim ljudi oko nas, da u svim uvjetima zadrže mir i u tom miru pokušaju iznaći rješenje.
Josipa je još uvijek savjetnik, iako je bila spremna otići iz tvrtke još prije pet godina, no upravo kada je htjela proslaviti odlazak u mirovinu, 19.3. na svetog Josipa, dogodilo se proglašenje korone, raskidi ugovora… , a ona se je još zadržala u tvrtki.
Ne možemo predvidjeti što će biti, ali ako neće tako bit će drugačije i treba ići bez straha, poručuje Josipa, govoreći to kao sportašica, s obzirom da je dugo igrala nogomet i sada je aktivna u ženskom nogometnom klubu kao predsjednik ŽNK Dinamo.
Osim tekstilnog biznisa, Maslać Petričević je krenula je i u nekretninski posao, kroz tvrtku Naftalina nekretnine te s partnerom u Botincu, gdje je i sjedište Naftaline, grade naselje s oko 250 stanova. Misli da tu kao mala produžena ruka može napraviti dosta za zajednicu u kojoj je rođena, ali i za tvrtku i uključiti kompletnu svoju obitelj da isto bude potpora u takvom jednom lijepom projektu.
Kaže da se i teško može vidjeti u mirovini, jer voli još biti aktivna. Ali voli gledati djecu kako rade samostalno, kako razvijaju svoje ideje i zna da se mora naučiti odstupiti i prepustiti im prostor.
– Mislim da je dosta bitno za sve te korporacije gdje su lideri i osnivači, da se liše ega i nađu zadovoljstvo u otpuštanju. E to, otpuštanje, je jako teško jer kod nas starijih generacija svi misle da znaju najbolje, imaju najbolje rješenje, da su najpametniji i imaju ‘frik’ kontrolu. Zato je i to vještina, otpuštanje, jer to na kraju donese zadovoljstvo i imate benefit koji ste dobili s rezultatima svoje djece i koji je nemjerljiv u odnosu na otpuštanje, zaključila je na kraju razgovora za PoslovniFM Josipa Maslać Petričević.
– Mi smo svoje mjesto na tržištu našli zahvaljujući boljim odnosima s klijentima, u personaliziranom pristupu, boljoj kvaliteti, dizajnu, na koji dosta stavljamo naglasak, uz inzistiranje na kvaliteti. To naravno zadržava klijente, što će u kombinaciji s dizajnom – privući kupce.’, kaže Mateja dodajući da što se tiče upravljanja i ona i mama imaju istu viziju i cilj.
Urednica: Lidija Kiseljak
Objavljeno 16. svibnja 2025. Sva prava pridržana Poslovni FM.