Zagreb, 18. srpnja 2025. (GIA) – Povodom upita građana o ponovnom uvođenju vojnog roka i očuvanju temeljnih sloboda, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) izdaje sljedeću izjavu:
HHO pozorno prati odluke i medijske natpise vezane uz planirano uvođenje obveznog vojnog osposobljavanja koje bi u Hrvatskoj trebalo započeti u siječnju 2026. godine i trajati dva mjeseca. Smatramo da je prijedlog iznesen bez nužne javne rasprave i uvažavanja mirotvorne hrvatske vanjskopolitičke strategije, čime se zanemaruju temeljne ustavne vrednote.
Svjesni smo sigurnosnih izazova u Europi i poštujemo pravo države da demokratski oblikuje svoju sigurnosni sustav. Ipak, svaka mjera koja utječe na prava građana mora biti opravdana, proporcionalna i donesena u transparentnom demokratskom postupku, uz poštovanje slobode izbora i ljudskih prava. Očekujemo inkluzivnu, argumentiranu javnu raspravu o svim modelima i segmentima nacionalne sigurnosti.
Ponovno uvođenje vojnog roka ne odražava suvremene društvene potrebe koje zahtijevaju aktivnu participaciju u rješavanju kriznih situacija, već može doprinijeti daljnjoj militarizaciji društva koje još nosi posljedice ratnih sukoba.
Problematično je što se najava donosi bez široke javne rasprave i u uvjetima kada se ratovanje tehnološki mijenja, a ne prate moderni trendovi, nego se vojni rok uvodi po davno zastarjelom modelu. Trenutačna parlamentarna rasprava svela se na tehnička pitanja, bez transparentnog dijaloga građana, stručnjaka i civilnog društva.
Pozdravljamo što je u zakonodavnom okviru ostavljena mogućnost priziva savjesti te služenje civilne službe kao alternativa vojnim obvezama. Ipak, smatramo iznimno važnim da ovo pravo bude jasno definirano, dostupno svim građanima i oslobođeno diskriminacije ili stigmatizacije onih koji se na njega pozivaju. Iako civilna alternativa zakonski predviđena— 3 mjeseca služenja u Civilnoj zaštiti ili 4 mjeseca u lokalnim zajednicama — postojeće kritike ukazuju na rizik privilegiranog položaja onih koji završe vojnu obuku u odnosu na one koji koriste priziv savjesti. Diskriminacija na temelju osobnih uvjerenja je sporna i tražimo jasnu, transparentnu i nediskriminirajuću proceduru priziva savjesti. Također, skrećemo pozornost na eventualne diskriminatorne aspekte predviđenih zakonskih rješenja – primjerice, povlastice pri zapošljavanju u državnoj upravi za one koji odsluže vojnu obuku, što bi moglo ugroziti načelo jednakih mogućnosti. Smatramo nedopustivim i diskriminatornim model po kojem se pravi razlika između osobe koje služe vojni rok kroz vojnu službu i osoba koje služe kroz civilnu službu u smislu da jedni za to primaju plaću ili naknadu, a drugi ne.
Možda bi trebalo radije promisliti kako bi se osobe koje služe vojni rok civilno moglo za to vrijeme osposobljavati za razne kvalifikacije poput upravljanja dronom, gusjeničarem, brodicom, kamionom, za tečaj gorske službe spašavanja, vatrogasnu službu i slično, kako bi polaznici od toga kasnije imali i neku korist, a u slučaju ugroze ipak mogli na neki način i doprinijeti prilikom potencijalnog sukoba.
Također, smatramo kako se ovim modelom provodi diskriminacija prema muškarcima jer je vojni rok za žene dobrovoljan. Muškarcima se nameće zakonska obveza služenja vojnog roka ili civilne službe, dok je ženama to samo mogućnost. Time se krši načelo jednakosti pred zakonom jer su muškarci jedini podložni prisili, dok žene zadržavaju slobodu izbora.
Ovakva odredba ostaje ukorijenjena u tradicionalnoj rodnoj percepciji prema kojoj je vojna služba “muška dužnost”, čime se perpetuiraju zastarjele društvene uloge i uskraćuje sloboda odabira muškarcima. Muškarci koji se ne povinuju obvezi izloženi su sankcijama ili stigmatizaciji, dok žene s takvim izborom to nisu. Muškarci su zakonski obvezni ulagati vrijeme i trud u vojni rok, dok žene to nisu, što dovodi i do praktične nejednakosti u životnom vijeku, prilici za školovanje ili radnu karijeru.
Smatramo kako se ovim modelom jednako tako uvodi i diskriminacija prema ženama. Iako na prvi pogled ženama formalno nije nametnuta prisilna obveza, u praksi postoje indirektni elementi diskriminacije koji ih stavljaju u neravnopravan položaj jer zakonski model predviđa prednost pri zapošljavanju u državnom i javnom sektoru za osobe koje su odslužile vojni rok.
Budući da je vojni rok obvezan za muškarce, većina muškaraca automatski ostvaruje ovaj benefit, dok će ga vrlo malo žena steći zbog dobrovoljnog karaktera njihovog sudjelovanja.
Ženama se posredno narušava ravnopravan pristup državnim i javnim službama jer u natječajima u startu dolaze u slabiji položaj upravo zbog zakonske konstrukcije, premda su formalno izuzete od obveze služenja. Takav sustav dugoročno može smanjiti mogućnosti žena u karijernom napredovanju u javnoj službi, čime se dodatno produbljuju postojeće rodne nejednakosti.
Žao nam je što je Hrvatska među zemljama koje su na valu opće militarizacije odustale od stvaranja ozračja mirotvorstva i pacifizma. Ipak, pozivamo nadležne institucije da prilikom odluke o uvođenju obaveznog vojnog roka osiguraju potpunu informiranost mladih i njihovih obitelji o svim aspektima služenja vojnog roka, uključujući prava i obveze te postupak priziva savjesti, kako bi svi građani mogli donositi informirane odluke. HHO podsjeća da se svaka odluka o obaveznom služenju mora temeljiti na načelima ljudskih prava, slobode izbora i zaštite dostojanstva svakog građanina.
Naglašavamo važnost jasno reguliranih izuzetaka, nužnost poštivanja prava na zdravlje i privatnost, kao i osiguranje efektivnih pravnih lijekova za one koji smatraju da su im prava povrijeđena. Hrvatski helsinški odbor poziva Vladu RH i Sabor da prilikom donošenja konačnih odluka o obveznom vojnom roku u potpunosti uvaže međunarodne standarde zaštite ljudskih prava, osiguraju pravo na priziv savjesti i uklone sve elemente koji bi mogli dovesti do diskriminacije ili povrede temeljnih prava građana.
Izvor: HHO
Objavljeno 18. srpnja 2025.