Kušeković: Treba znati plivati uzvodno i dokazati da je uspjeh moguć

Mladen Kušeković, čovjek sa zagrebačkog asfalta, menadžer i uspješan poslovni čovjek, karijeru je ostvario u automobilskoj branši, a onda pokrenuo projekt u govedarstvu u Lici, točnije Krbavskom polju. Tako je nastala tvrtka Natura beef. Njegova je priča inspirativna i pokazuje da se u Hrvatskoj, unatoč svim teškoćama, može proizvoditi kvalitetno, dobro i ekološki certificirano goveđe meso.

Trgovina automobilima uspješno je poslovala, pa se Mladen odlučio na novi izazov, i to u dotad potpuno nepoznatoj djelatnosti stočarstva. Te su dvije delatnosti potpuno neusporedive, ali poljoprivreda je ostala jedini logičan izbor.

– Bila je to teška žIvotna avantura i da sam znao što me čeka, možda bih odustao na samom početku, kaže Kušeković. Ljudi iz njegovoga okruženja nisu se mogli načuditi njegovoj odluci, pa su mnogi mislili da je „prolupao”.

Posao je započet na područu Krbavskog polja, a mještani su komentirali kako im je Purger došao soliti pamet. A taj je Purger zamjetio da je poljoprivredna proizvodnja u zemlji u strmoglavom padu. Hrvatska se, nažalost, odrekla ozbiljne proizvodnje, uz neke manje iznimke, kao što su proizvodnja žitarica, mandarina i pilećeg mesa. I onda, kada malo sve to skupa analizirate, dođete do zaključka da u europskoj poljoprivredi sudjelujemo u promilima. A kad ovisite o hrani, onda tu više puno nemate prostora za postavljanje bilo kakvih uvjeta, naglašava.

A stočarstvo je grana poljoprivrede bez koje primarni sektor, ratarstvo, nema svrhe, obasnio je. Često se događa da imamo situaciju kad je rod žitarica dobar, ali nema ozbiljnih kupaca. Stočni je fond devastiran u Hrvatskoj, a nije nebitno da imamo ogromna područja koja su prazna i upravo zato imamo potencijal i mogućnost za ekstenzivan uzgoj, istaknuo je Kušeković u razgovoru s Majom Antonić Škarica, urednicom podcasta AgroVizija.

Kakvo meso jedemo ?

– Veliki dio teladi dolazi iz uvoza, ponajviše iz Nizozemske. Ta je zemlja najveći europski proizvođač i prerađivač mlijeka, čije skupe proizvode kupujemo. Telići s mliječnih farmi su im nus proizvod, oni ubrzano rastu i kad malo analizirate, u Hrvatsku uglavnom dolaze prsa, rebra i ti dijelovi.

– Natura beef odredila se kao proizvođač mesa na starinski način. Kupci to prepoznaju, kaže Kušeković, koji ponekad posjeti maloprodajni dućan, a ljudi mu se zahvaljuju što im je omogućio domaću junetinu od koje cijela kuća miriši. U mesnici od početka radi mesar Kruno, iz jedne od posljednjih generacija školovanih mesara u Zagrebu.

– U početku je trebalo vremena da objasnim ljudima da ne mogu u svakom trenutku doći i dobiti ono što su zamislili. Znači, tele ima četiri noge, to su 4 koljenice i ako negdje dođete u svakom trenutku, imate to šta želite, onda se pitajte otkud je to. Osobno nisam došao na red svih ovih godina da probam određene komade mesa, slikovito je uz smiješak pojasnio Kušeković.

– Ekološka priča se nameće sama po sebi, iskoristio sam te prilike koje su dovele do toga da nakon 18 godina bavljenja ovim poslom zadnjih 6 godina i prodajemo svoje proizvode u vlastitoj maloprodaji. Za sebe kaže da voli plivati uzvodno, unatoč svemu i sam sebi i drugima dokazati da je uspjeh moguć. Možda to nekome djeluje prepotentno, ali u nepunih 18 godina matično stado poraslo je 12 puta, broj zaposlenika 8 puta, a prihodi 10 puta.

Osim vlastite hrane koju proizvode za svoju stoku, sijeno nabavljaju u Fužinama, iz ekološke proizvodnje. Ima sijena i na Krbavskom polju, i takvih pola u zemlji ima dosta, ali sijeno se pokosi, dobiju se poticaji a bale stoje na polju i trunu. To više nije hrana za stoku, nego gnoj, otvoreno će Kušeković.

Dovesti vodu do stoke, odnosno krave koje na dan trebaju oko 50 litara vode, bio je pravi izazov. Unatoč svim obećanjima stručnjaka da ćemo naći vodu, mi smo pokušavali sa bušotinama, potrošili smo puno novca i nismo uspjeli, pa smo se na kraju morali orijentirati na vodovod. Morali smo čekati godinu i pol dana da bi došlo do smjene vlasti na području općine Udbina, koja mi je omogućila da se spojim na vodovod. Mi smo, nastavlja, vlastitim trudom i novcem iskopali kilometar i pol vodovodne mreže. Nevjerojatno je koliko na svakom koraku imate otpora, pogotovo kada se pokaže da to ima smisla i da to ima šanse da uspije. Danas je suradnja sa općinom dobra, nemam primedbe u tom smislu, ali u početku je bilo jako, jako velikih problema, prisjetio se.

– Zemljište je osnovni resurs da bi se bavili poljoprivredom. Ekstenzivan uzgoj stoke goveda traži velike površine. Logičan odabir je izbor mjesta gdje se nalaze velike površine državnog zemljišta. Nažalost, nije riješeno raspolaganje privatnim zemljištima. Ja uopće nemam dilemu da se time zadire u pitanje vlasništva, nego se odgovor treba tražiti u tome raspolažeš li ti tim zemljištem na način kako je to predviđeno. Znači, poljoprivredno zemljište mora biti u funkciji poljoprivredne proizvodnje. Ako ti kao vlasnik nećeš ili ne možeš, onda postoje modeli koji se uspješno primjenjuju u svijetu, pa zašto ne bi i kod nas, zapitao se Kušeković.

U svakom poslu vrlo je teško je naći mjeru

– Ako si premali, nije dobro, ako si preveliki, nije dobro, sve nosi svoje probleme. Cilj je podmiriti sve obveze prema svima, znači dobavljačima, državi i zaposlenicima. I to nekako uspijevamo, a sve što bude u plusu – dobro je, optimističan je Kušeković.

Zahvaljujući ranijem poslovnom iskustvu, kaže, uspio je to dobro posložiti.

– Moto poslovne politike bio je manje više, proizvesti dovoljne količine kvalitetnog mesa za kupce, koja je s jedne strane limitirana, ali s druge prodajnom cijenom to možete kompenzirati. Kupci koji se uvjere u kvalitetu nemaju primedbi, iako smo malo skuplji od konkurencije. Maloprodaja je organizirana na zagrebačkoj tržnici Kvartić od četvrtka do subote.

Hrvatska poljoprivreda ide u kontra smjeru

– Hrvatska ima dva paralelna svijeta. Jedan su realni proizvođači, drugi su državni sektor koji je izgubio vezu sa stvarnim životom. Postoji tu i još jedan svijet, a to su lažni poljoprivrednici, iskreno i otvoreno će Kušeković.

Statistika sve pokazuje, objašnjava. U Hrvatskoj je 160 tisuća poljoprivrednih gospodarstava, od toga njih 120 tisuća svake godine podnosi zahtjeve za poticaje, a svega dvadesetak tisuća je u registru poreznih obveznika. Oni su jedini ozbiljni poljoprivredni proizvođači koji zapošljavaju barem samoga sebe.

Teoretičara imamo i previše, ali rezultati u proizvodnji debelo zaostaju i nismo konkurentni, a poljoprivredu ne moderniziramo, osim rijetkih iznimaka. Ako govorimo o uzgoju krava, nešto što su ljudi na ovim prostorima prije stotinu godina radili je višestruko bilo bolje – stimulirati i zadržati ljude na prostorima se može ako se bave jedinom mogućom djelatnosti – poljoprivredom.

Budućnost na Krbavskom polju

– Kad sam krenuo u ovu priču s proizvodnjom mesa bio sam 18 godina mlađi i mislio sam da ću više boraviti na farmi. No, menadžeri moraju biti „bliže oltaru”, da bi biznis mogao funkcionirati. Imam tri kćerke, devetero unučadi, pa se nadam da će od potomaka netko biti dovoljno lud nastaviti mojim stopama i i biti uspješan u uzvodnom plivanju, istaknuo je Kušeković na kraju razgovoru za PoslovniFM.