U današnjem stanju hrvatske ekonomije svjedoci smo žaljenja na odlazak sjajnih radnika. Malo toga je toliko destruktivno kao činjenica da dobar radnik svojevoljno napušta radno mjesto. Neki trbuhom za kruhom odlaze zbog novca, neki zbog želje za životom u uređenim sustavima, a neki pak posao napuštaju zbog svojih voditelja. Situacija je pomalo ironična, jer voditelji rijetko kad razumiju da dobri radnici napuštaju radno mjesto kako bi promijenili – voditelja!
Promatrajući štandove sa šarenom ponudom robe, hrane, pića i svega što se na takvim štandovima može naći, na šetnici uz more u jednom našem dalmatinskom mjestu, sjetio sam se rasprave koju sam nedavno čitao na jednoj grupi namijenjenoj poduzetnicima. Pitanje koje je pokrenulo raspravu bilo je na koji se način može unajmiti štand u mjestima na moru za vrijeme turističke sezone.
Be yourself – everybody else is already taken kaže poznata uzrečica Oscara Wildea. Stalno slušamo o tome da trebamo „biti svoji“ i autentični u svemu što radimo, no je li to stvarno moguće? Je li prihvatljivo da se u svakom trenutku svog života ponašamo baš onako kako bismo htjeli, jer smo „to mi“? Koliko god da bismo na našem radnom mjestu možda i htjeli biti svoji, činjenica jest da uvijek postoje neka poslovna pravila i procedure koje trebamo poštivati i slijediti, a koja nas onemogućuju da radimo ono što bismo htjeli. Kako, onda, uspostaviti ravnotežu? Odgovor na to pitanje i nije baš jednostavan.
Budućnost kao samo jedna opcija ne postoji. U igri je uvijek više opcija, a ovisno o mnoštvu umreženih objektivnih i subjektivnih okolnosti, predviđanjima i fokusiranju, samo jedna će se u stvarnosti doista i odigrati. U ekonomiji, kada je potrošačka moć ograničena a konkurencija sve jača, važno je kontinuirano prepoznavati prioritete i stvarati nova rješenja, razvijati nove sposobnosti da se osigura održiva rast i razvoj, izvrsnost u funkciji konkurentnosti.
Mi poduzetnici smo, vjerujem, najviše neshvaćene vrste ljudi u poslovnom okruženju. Oko nas postoji jako puno stereotipa, nerazumijevanja i rekla-kazala informacija, te nije nikakvo čudo da nas prati loša reputacija. Ta je diskriminacija na našim prostorima dugotrajna i duboko ukorijenjena te, zapravo, kao takva, svjesno ili ne, podržavana od institucija i medija. Ipak, zahvaljujući naglom razvoju poduzetništva u svijetu u zadnjih pola stoljeća, njegovim uvođenjem u obrazovanje, te širokim istraživanjima tog fenomena, polako dolazi do promjene percepcije o nama i o poduzetništvu općenito.
