U životu nas određuju rođenje, obitelj i obrazovanje. Posebna je važnost pogrešaka. Jedna velika pogreška mijenjala je moj život. Bio sam u vlaku koji je išao u pogrešnom smjeru – studij koji nije bio za mene. Tek kad sam izašao iz tog vlaka, vratio sam se pravom putu. Ta spoznaja bila je preobrazbena: shvatio sam koliko pogreška može biti dragocjena ako je čovjek spreman čuti je, prihvatiti i promijeniti smjer, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM prof. dr. sc. Boris Beck, docent na Studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, pisac i kolumnist.
U najnovijem izdanju podcast razgovora Ekumena – etika u poslovanju, na jedinoj hrvatskoj multimedijskoj radijskoj i podcast platformi koja sustavno promišlja temeljne etičke, duhovne i društvene vrijednosti, Poslovni FM, dr. Beck je spremno govorio i o vlastitom identitetu, smislu, vjeri, sumnji, korupciji, odnosu religije i društva, maskama kao načinu života i odnosu čovjeka prema istini u vremenu koje se sve više udaljava od introspekcije. Razgovarao Augustin Bašić.
Na samom početku razgovora, profesor Beck se osvrnuo na (A.B.) Šimićevu pjesmu Opomena, naglašavajući kako se u njoj prelamaju tri biblijska vremena: početak, vrijeme kraja te kraj vremena koji otvara prostor vječnosti.
– Pjesma govori o običnom vremenu u kojem hodamo ‘maleni ispod zvijezda’. No, ona nas poziva i na trenutak preobrazbe – vrijeme kraja, kairos – trenutak u kojem se čovjek mijenja, postaje netko novi. Smrt je kraj našeg vremena, ali i ulazak u vječnost, istaknuo je Beck, naglašavajući duboku duhovnu strukturu Šimićeve misli.
Jedna od najprovokativnijih tema odnosila se na odnos vjernika prema korupciji.
Beck ne ostavlja dileme:
– Korupcija znači kvarenje. A mi u društvu lako pristajemo na kvarenje. Olako kažemo ‘gdje sam tu ja’. Olako prihvaćamo veze i pogodovanja, a zaboravljamo da je u Bibliji na svakoj drugoj stranici napisan jasan poziv: ne uzimaj mita.
Razgovor otvara pitanje: zašto vjernici, kao većina u društvu, ne ustaju glasnije protiv korupcije?
Maske i ljudska priroda – između persone, anime i sjene
Govoreći o ljudskoj psihologiji, Beck se oslanja na učenja Junga.
– Maska je dio nas. Persona je naša slika prema svijetu. No unutra je anima, ono intimno biće i sjena, sve ono tamno i slabije u nama. Da bismo bili cjeloviti, moramo ih integrirati.
Zanimljivo, Beck dodaje i Kierkegaardovu misao: maska nas guši. U jednom trenutku, ako je ne skinemo, prestat ćemo disati. Prisjeća se i popularne pjesme, posebno refrena: Život je maskenbal, svatko se krije,
ako u sebe siguran nije, život je maskenbal ljudi su krivi, s tuđom maskom lakše se živi.
– Vjerski ili kulturni identitet je bio javna činjenica. Danas je obratno. Mi ćemo pričati o najprivatnijim stvarima, pogotovo ako su seksualne prirode. O tome ćemo opširno izvještavati javnost. Ali se sramimo vjerskog razgovora. Dakle, nismo danas otvoreni, samo smo licemjerni na drugi način, smatra Beck. Dodaje da međusobno uvažavanje uvijek otvara prostor povjerenju.
Čudi ga i da je jako malo novinara koji prate i ozbiljno se bavi religijskim temama. To je, smatra, začuđujuće jer je vjera snažan pokretač društvenih procesa, globalno i lokalno.
Posebno snažna poruka odnosi se na sumnju. Beck citira papu Ratzingera:
– I najveći sveci su sumnjali. Ali i najveći ateisti sumnjaju u svoj ateizam. Sumnja je zajednički prostor ljudskosti. Nije vjera ono što nas povezuje – nego sumnja.
Beck dodaje: Čovjek koji sumnja nije ravnodušan.
Priziv savjesti – pravo koje najtiše govori
Govoreći o prizivu savjesti, Beck upozorava da zakonodavac prepoznaje institut, ali ga nikada nije definirao.
– Glas savjesti je tih. Lako ga zaglušimo, ali on se uvijek javi. Što se tiče liječnika, uvijek bih branio njihovo pravo na priziv savjesti, jer oni znaju što je život. To nije fast food usluga.
No, istodobno smatra da priziv savjesti kod služenja vojske nije iste naravi: „Dužnost je štititi život drugoga. Obrana zemlje nije isto što i prekid života.“
Medijska scena: simulacija bez stvarnog sadržaja
Beck precizno dijagnosticira stanje medija:
– Patimo od medijske simulacije. Portali objavljuju tisuće tekstova tjedno, nemoguće je to pratiti. To je fast food. Nedostaje nam stvarna, autentična, ljudska priča. Nedostaje nam tekst kao bakina hrana, napravljen s ljubavlju pripremljen, hranjiv, mirisan.
– Volim poeziju, mi smo zaboravili kao društvo na poeziju, a pjesnici i poezija se nekad veoma cijenila jer se smatralo da onaj koji se izbori za poetsku riječ, da je napustio svakodnevni, banalni jezik medija, reklama političke, vjerske, ekonomske propagande… sjetno će Beck.
Spoznaja istine – najdublji osobni trenutak
Govoreći o istini, Beck se pozvao na mislioce poput Simone Weil i Williama Saroyana, istaknuvši da istina često dolazi izvana, bilo iz nesvjesnog, bilo iz ‘onog odozgo’.
– Svaka osoba barem jednom u životu doživi spoznaju. Meni se to dogodilo između desete i dvanaeste godine, i da to iskustvo nosim kroz život i pisanje, otkriva Beck.
Poruka mladima: Pronađite svoj glas
Na kraju emisije, Beck šalje jednu od najljepših poruka mladima:
– Važno je čuti svoj glas. Pronaći ga, čuvati ga i boriti se za njega. Da bude istinit. Sve drugo vodi u besmisao.
Novi projekt pod nazivom „Smisao življenja u zoni sjećanja“ novi je serijal koji sačinjava dubinsku iskustvenu introspektivu značajnih osoba uz naše javnosti koji su ostavili svoj duhovno-znanstveno-vrijednosni trag, različitih profesija na ovim prostorima. Problematizirat će refleksije o životu, o univerzalnim vrijednostima – horizontima slobode, smislu življenja, o identitetu čovjekovog dostojanstva. Afirmirat će i poticati dijalog (ekumenski i međureligijski) i međugeneracijsku solidarnost te etičnost življenja i poslovanja. Jednom riječju propitivat će se i razmišljati o životu u ogledalu sjećanja.
To načelo lajtmotiv je niza sadržaja, koji priprema i uređuje Augustin Bašić na prvom multimedijskom portalu PoslovniFM, a kojeg financijski podržava Agencija za elektroničke medije, iz projekta Program poticanja novinarske izvrsnosti za 2025. godinu.
Objavljeno 27. studenoga 2025. Sva prava pridržana PoslovniFM.