Zagreb, 7.7.2021. (IMC) – Svjesni da radno aktivno stanovništvo, kojeg je na žalost u Republici Hrvatskoj sve manje, trenutno financira mirovine sadašnjih umirovljenika kroz sustav generacijske solidarnosti, dok negativni demografski trendovi, iseljavanje i nedovoljna zaposlenost ne ulijevaju povjerenje u održivost ovakvog funkcioniranja mirovinskog sustava i moguće „sretne i bezbrižne penzionerske dane“, predstavnici Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova danas su u prostorima Hrvatske udruge poslodavaca u Zagrebu predstavili Udrugu članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova.
Udrugu članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova predstavili su Andrej Grubišić, predsjednik Udruge, Manuela Ćelić Marušić, izvršna direktorica Udruge te Vedrana Pribičević, članica Udruge.
Cilj udruge je zastupanje interesa hrvatskih građana ulagatelja u obvezne mirovinske fondove, aktivno zagovaranje interesa osiguranika i kapitalizacije individualne mirovinske štednje hrvatskih građana, uspostava platforme dijaloga zainteresiranih sudionika – radnika (osiguravatelja), poslodavca, fondova i države, povećanje svijesti građana o postojanju individualne mirovinske štednje i ulozi mirovinskih fondova, izgradnja i unapređenje svijesti građana kao udjeličara u mirovinskim fondovima te povećanje informiranosti i educiranosti građana o mogućnostima koje im odabirom 2. i 3. stupa mirovinskog osiguranja stoje na raspolaganju.
Članom Udruge može postati svaka fizička i pravna osoba, a Udruga će se financirati donacijama, dok se članstvo u Udruzi ne naplaćuje.
Prilikom predstavljanja Udruge, predsjednik Udruge Andrej Grubišić, financijski analitičar je istaknuo:
„Od 100 kuna mirovinskih doprinosa, 75 kuna ide u tzv. 1. mirovinski stup i služi za isplatu mirovina postojećim umirovljenicima. Preostalih 25 kuna ide u obvezni 2. mirovinski stup (fond). Uplate u 1. mirovinski stup, dakle, ne predstavljaju nikakvo ulaganje jer se novac odmah troši i ne ostvaruje nikakav prinos za uplatitelje. Jedina nada uplatiteljima je da će u budućnosti biti dovoljno onih koje će država moći prisiliti da uplaćuju za njihovu mirovinu. U suštini, iako se takvu praksu uvriježilo nazivati ‘generacijskom solidarnošću’, alternativni naziv bi mogao biti ‘dobronamjerna Ponzijeva shema’. Naime, problem je što nitko ne može garantirati postojanja dovoljnog broja ljudi koji će uplaćivati sredstva u budućnosti i razinu produktivnosti njihova rada. To nije pitanje isključivo demografije, nego i povećane mobilnosti mladih na jedinstvenom europskom tržištu rada. U tom smislu dio rješenja pokušava se naći kroz ‘privatno’ ulaganje preostalih 25 kuna u 2. mirovinski stup. Izazov je u tome što građani nemaju mogućnost izbora nego moraju sredstva odvojiti u jedan od 4 obvezna mirovinska fonda (unatoč brojnim drugim mogućnostima) što ne potiče konkurenciju jer obvezni mirovinski fondovi suštinski imaju monopol nad tim uplatama, a postojeća struktura ulaganja obveznih mirovinskih fondova pokazuje da je 60 % njihove imovine u hrvatskim državnim obveznicama što znači da nisu investirana u produktivne poslovne aktivnosti te da prinos i povrat tog novca nama kao ulagačima ovisi o budućem oporezivanju nas samih od te iste države čije obveznice smo neizravno kupili kroz participaciju u 2. mirovinskom stupu. To dovodi do paradoksa da nam je kao članovima 2. mirovinskog stupa u interesu što veći prinos uz danu razinu rizika, a istovremeno smo mi ti koji će kroz različite poreze financirati kamate koje država plaća na obveznice. Ako su kamate na obveznice niske kao što je trenutna situacija, to znači ograničenu potrebu za plaćanjem poreza, ali istovremeno znači i da ne ostvarujemo prinos na svoje ulaganje. Dapače, postojeći prinosi na državne obveznice su u realnim terminima negativni jer su nominalni prinosi manji od stope inflacije“.
„Mišljenja sam da s vremenom treba povećavati udjel ulaganja u instrumente iza kojih su potencijalne produktivne aktivnosti i otvoriti se svijetu (vlasnički i dužnički vrijednosni papiri poduzeća, ETF-ovi koji prate globalne svjetske indekse, ulaganja u private equity i VC fondove itd.), uz postupno smanjenje udjela državnih obveznica. U perspektivi, ulaganja u 2. mirovinski stup treba liberalizirati (u smislu dobrovoljnog članstva i mogućnošću korištenja tih sredstava) kako bi se razvila svijest o postojanju te imovine, rezultatima koje ostvaruje, ali i razvoju konkurencije gdje će se za članove (ulagače) trebati natjecati na otvorenom tržištu“, dodao je.
Izvršna direktorica Udruge Manuela Ćelić Marušić ovom je prilikom naglasila: „Mirovine i mirovinski sustav teme su koje se tiče svih nas, i onih koji uplaćuju u mirovinske fondove i onih koji mirovine primaju. Zapravo svih hrvatskih građana. Udruga okuplja ljude različitih profila, ugledne ekonomiste, pravnike, menadžere, poduzetnike, studente i ostale članove koji su zainteresirani za vlastitu budućnost, ali i budućnost države Hrvatske i održivost mirovinskog sustava te osiguranja dostojnog života za građane treće dobi. U sadašnjem trenutku postaje doista nužno razmišljati o mirovinskom sustavu, jer trenutni iznosi mirovina nisu dovoljni za život, a s ovakvim demografskim i gospodarskim trendovima, sustav generacijske solidarnosti jednostavno ne drži vodu. Upravo zato, svi mi zajedno moramo i trebamo učiniti korak više, a današnji dan početak je tog puta“.
Vedrana Pribičević kazala je: “Pitanje dostojne mirovine i uspješnosti trenutnog mirovinskog sustava nije samo pitanje financija, već u sebi sadrži i mnoga društvena pitanja na koja ćemo morati pronaći odgovor, a tiču se primjerice demografije i/ili imigracije. Naime, trenutačni model mirovinske štednje veći dio sredstava alocira u prvi mirovinski stup, što znači da će buduće mirovine uvelike ovisiti o budućim radnicima i osiguranicima. Negativni prirodni prirast koji je posljedica pada fertiliteta i iseljavanje čini takav scenarij nevjerojatnim. Demografske mjere bez širih reformi i značajnog dizanja životnog standarda su se pokazale neefektivnima – za mirovinski sustav nije bitno samo koliko se povećao broj djece, nego da i ta djeca u budućnosti žive i rade u Hrvatskoj. Inzistira li se pak na perpetuaciji trenutnog mirovinskog sustava bez značajnijeg povećanja ulaganja u drugi stup, neumoljiva ekonomska dinamika dovest će do toga da će imigracija postati neminovnost, što se pretvara u prvoklasno političko pitanje. Mirovinski sustav stoga nije moguće promatrati odvojeno od ostatka ekonomije, prvenstveno zato jer njegova održivost ovisi o kretanjima makroekonomskih agregata na koje ni oni koji uplaćuju doprinose ni oni koji fondovima upravljaju nemaju utjecaj. Riječ je dakle, o zakonu spojenih posuda. Cilj udruge je da trezveno i argumentirano diskutiramo o svim mogućim mirovinskim modelima i njihovim ekonomskim, političkim i širim društvenim implikacijama, kroz razgovor sa svim ključnim dionicima tog procesa uz samo jedan cilj – a to je dostojna mirovina za naše građane. Smatramo da je otvaranje takve vrste dijaloga neophodno u gradnji inkluzivnih ekonomskih institucija, svojevrsni “checks and balances” koji bi ujednačio uloge svih dionika u ovom procesu kako bi u sinergiji pravilno odgovorili na ovaj prvoklasni izazov 21. stoljeća. “
Podsjetimo, u drugom stupu mirovinskog osiguranja sredstva se nalaze na osobnim računima, ali je nažalost i ovdje zbog ograničenosti samih fondova, uplitanja države i nemogućnosti bilo kakvog nadzora i utjecaja ulagatelja sredstava na rad fondova, kao i mogućnosti raspolaganja novcem iz 2.stupa pitanje je li taj 2. stup zaista individualna štednja ili je u odnosu na 1. stup samo „prelijevanje iz šupljeg u prazno”?, osobito uz česte zahtjeve za njegovim ukidanjem.
Udruga je osnovana s ciljem da postane ključni dionik u razgovoru s društvima za upravljanje mirovinskim fondovima i Vladom, stavljajući u prvi plan interese članstva Udruge, koja će osigurati da se glas hrvatskog radnika čuje te da se na njegova pitanja osiguraju odgovori, da bude glas dionika mirovinskih fondova u razgovorima s društvima za upravljanje mirovinskim fondovima i Vladom te da prije svega postane platforma konstruktivnog pristupa i demokratskog dijaloga između Vlade, mirovinskih fondova, poslodavaca i članova vlasnika udjela u mirovinskim fondovima. Svi kojima je stalo do sretnih penzionerskih dana stoga su dobrodošli priključiti se Udruzi, a više informacija moguće je pronaći i na Facebook stranici Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova ili putem maila udrugaclanova.oidmf@gmail.com.