Obrt Kartonaža Hudetz zasigurno je među najstarijim obiteljskim obrtima u Hrvatskoj. Otvoren je u Osijeku, davne 1862. godine. Usporedbe radi, Amerikom je tada bjesnio Građanski rat, na engleskom prijestolju bila je Kraljica Viktorija, Pavao Štoos imenovan je kanonikom, rodili su se slavni skladatelj Claude Debussy i otac kinematografije Auguste Lumiere…
Rođena je tada i Tvornica ambalaže Hudetz, prva takva u Hrvatskoj, koju je pokrenuo Dragutin Hudetz. Posao je cvjetao pa su preselili u Zagreb, no Drugi svjetski rat nakratko im je uništio poslovanje. Vilim, treći Hudetz u dugoj liniji kartonažera, završio je u zatvoru zbog optužbi da surađuje s okupatorom. Nakon manje od godinu dana pušten je, optužbe su se pokazale lažnima, a Vilim je nastavio posao na adresi Gundulićeva 29 u centru Zagreba gdje je obrt i danas. Kada je preminuo, s 21 godinu naslijedio ga je sin Marijan koji je i danas službeni vlasnik obrta, no zapravo ga vodi peta generacija, a prva žena na čelu ovog iznimnog obiteljskog posla, Marijanova kći Tanja. U poslu je ova 50-godišnja ekonomistica već 23 godine, no zapravo puno, puno dulje jer se u radionici s ambalažom i strojevima igrala još kao djevojčica.
Obrt Hudetz danas uz nju i supruga čini još šest zaposlenika, a posla imaju preko glave jer su, zbog brojnih specifičnosti, jedini takav obrt u Hrvatskoj. Gospođu Tanju stoga smo jedva „ulovili” za kratki razgovor.
– Radim 12 do 14 sati dnevno, poslu nikad kraja. Ali, navikla sam na to. Sjećam se kako me, čak i vikendom, kao djevojčicu uvijek u 6 ujutro bušila mašina za štancanje. Od malena sam u radionici, pomagala sam ocu, a onda sam 2000. naslijedila posao kao prva žena u našoj kartonažerskoj obitelji. Iako sam završila ekonomiju, naprosto mi je taj posao ušao pod kožu i nastavila sam – priča nam užurbano Tanja.
Vraćamo se na priču o djedu Vilimu koji je bio u zatvoru, a Tanja nam otkriva bizarnost iza te neugodnosti.
– Kada je izišao iz zatvora, više mu nisu priznavali majstorski ispit. A on je do rata bio majstor ispitivač! I onda je morao ponovno polagati majstorski, a ispitivač je bio njegov učenik – otkriva nam tragikomičnu priču gospođa Tanja.
Zašto su jedinstveni? Pa iz jednostavnog razloga jer zbog svojeg nemjerljivog iskustva mogu proizvesti ambalaže, mape i tuljke u serijama i po nekoliko tisuća primjeraka ali i – samo jednu, unikatnu.
– Zapravo i dan danas velik dio proizvoda radimo ručno. Ne isplati se koristiti strojeve za, primjerice, narudžbu od 100 primjeraka. Potrebna je serija od najmanje tisuću, dvije, da je isplativo upaliti stroj, inače sami brže napravimo na ruke. Zanimljivo je i da i dalje radimo na nekim od strojeva starih 150 godina. Jednostavno su bolji, manje se kvare i lakše ih je popraviti nego nove. To vam je kao i kod starih automobila. Pritom treba i kupiti strojeve koji koštaju i po 100.000 eura, a to treba isplatiti. Čemu kada ovi i dalje savršeno rade – kaže.
Paleta proizvoda šarolika je. Od najjeftinijih kartonskih kutija, do luksuznih kutija za poklone opšivenih kožom, mape i tuljke su specijalizirali, nema što od kartona i kože ne mogu proizvesti. „Najpopularnije” su kutije s magnetom koje se koriste za poklone ili prodaju određenih artikala, a tu su i kutije za cvijeće.
– Klijenti su nam ponajviše državne tvrtke i marketinške agencije, zatim veleposlanstva, nešto ima i maloprodaje. Baš zbog toga što surađujemo s državom i ambasadama, uvjerena sam da su naši proizvodi dosad obišli čitav svijet – kaže Tanja.
Otkriva nam još jednu činjenicu koja dočarava stanje obrtništva, naročito ovog posebnog zanata. Tanja nema majstorski ispit za kartonažera iz vrlo jednostavnog razloga – majstorski ispit za taj zanat nema se gdje položiti već 15 godina. Šalimo se kako bi ju ispitati mogao otac, ali, na žalost, to ne bi vrijedilo. Još ju jedna stvar posebno uzrujava, a to je birokracija.
– Radim po cijele dane, a onda se moram baviti nevjerojatnom količinom papirologije, svaki račun moram ispisivati dvaput. Zbog svega toga nemam ni snage niti vremena raspitivati se o stvarima poput poticaja, znam da bi to bila beskonačna papirologija, a toga se užasavam. Radije sam u svom poslu – kaže nam Tanja dodajući i kako se ne boji da će kartonažerija nastaviti s radom i nakon nje.
– Imam troje djece, najstariji Vilim, kojem smo ime dali po njegovom pradjedu, ima 19 godina i alatničar je. Kada je imao pet godina jako ga je zanimao posao, već tako malen radio je na jednostavnijim strojevima. Najmlađa kćer ima tri godine i nju sad to jako zanima, već mi pomaže, sve želi znati. Posao se sigurno nastavlja, samo je tužno što smo među jedinima u Hrvatskoj koji su još uvijek na nogama – zaključuje.
Autor: Redakcija PoslovniFM Foto: Kartonaža Hudetz
Objavljeno 2. svibnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.