Dok strašne poplave haraju Hrvatskom, obrtnik Josip Lehpamer, krovopokrivač koji je zanat naslijedio od svog oca Bože, zabrinut je. Zna da su mnoga krovišta u velikim problemima i da će biti mnogo posla a najgore je što – nema radne snage. Njegova je radionica smještena nadomak Bregane, obrt posluje još od 1993. kada ga je otvorio otac, a on je još od osnovne škole pomagao ocu u radionici. Završio je dvije srednje škole, za tesara i limara, položio majstorski ispit za krovopokrivača, a do krize je upošljavao devet ljudi. Na žalost, bio je primoran otpustiti ih, zbog pandemijske krize, a sada kada bi ih mogao plaćati nema koga zaposliti.
– Dođu naučnici, ali ne žele raditi. Težak je ovo posao. Radimo i po snijegu, kiši, i po najjačem suncu. Izdrže dva tjedna pa odu – žali se 38-godišnji Josip.
Kaže kako je iskoristio poticaje za osnivanje novog obrta Llehpamer, novac europskih fondova, kojim je kupio dizalicu i pokrio dio mjesečnih davanja. Usred pandemije dogodio se i potres u Zagrebu pa na Banovini.
Išao sam tamo besplatno popravljati krovišta. Kako da naplatim ljudima koji su sve izgubili? Na žalost, mogao sam raditi samo dva dana, krenula je temperatura, pokosila me korona…, kaže vrijedan i skroman Josip.
Ističe da mu otac Božo i dalje pomaže koliko može, s obzirom na to da je prošao operaciju kičme i više ne može raditi kao prije. Ali, njegove savjete uvijek rado sasluša jer ipak je on u tom zanatu cijeli život, a i sam Božo taj je težak posao učio kod svog ujaka – također Bože.
Svi smo u obitelji od malena znali da bez truda nema ničega. Moraš pljunuti u šake i raditi. Mladi to danas ne razumiju i zato nitko ne želi raditi rukama, svi bi u kancelarije. Eto, primoran sam uvoziti radnu snagu, upravo dogovaram dvojicu radnika s Kosova. U Hrvatskoj nema zainteresiranih – kaže.
Pitamo ga kakva su primanja ako nitko nije zainteresiran?
Samo za pomoćnog majstora, koji ne mora imati nikakav zanat, običnu tehničku ili građevinsku školu, ma samo da zna raditi s brusilicom….spreman sam dati netto 1200 eura – kaže. Znači li to da majstor krovopokrivač može dobiti mjesečnu plaću i do dvije tisuće eura?
Blizu ste – znakovito će. No, dodaje, problem je što mnogi žele raditi na crno, a i dalje nastaviti primati dotacije sa Zavoda za zapošljavanje. Takve ne želi u svom pogonu. Upozoravao je na to nadležne institucije, ali je odustao jer, kaže, ne želi biti crna ovca u poslu niti se kome zamjerati. Svoga posla ionako ima i previše.
No, kaže, krvav je to kruh.
– Nekada, kada je lijepo vrijeme, svoje dvoje djece vidim dva sata dnevno. To vam valjda dovoljno govori – kaže.
Najviše kaže radi na sanacijama krovišta, nadstrešnicama, nešto novih krovova. Ponosi se obnovom krovišta crkve u selu Rude, a dosad je, otkako je preuzeo obrt, uspješno odradio oko 400 projekata. I nema namjeru stati jer, kaže, koliko god to bio težak i katkad mučan posao, to je ono u što se zaljubio, a kad nešto voliš nije teško raditi.
Izvor: Redakcija PoslovniFM Foto: Obrt Llehpamer
Objavljeno 17. svibnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.