Ako ga niste posjetili, trebali biste. Daruvar je prekrasan grad, ima svoje toplice, proizvodi se ovdje i jedno od najstarijih piva u Hrvatskoj, sve odiše mirnoćom, uokolo je netaknuta priroda. Na žalost, Daruvar je pomalo i zapostavljen. Zapravo, blago je to reći. Ukinute su pojedine željezničke i autobusne linije, doći iz Zagreba zna biti problem javnim prijevozom, a od obližnje Virovitice nema niti jednog načina osim osobnim automobilom.

A onda se javlja i još jedan problem. Nestašna dječačka igra loptom razbije vam prozor ili staklo na vratima. Kamenčić na cesti uništi vjetrobran traktora. Treba zamijeniti dotrajalo ogledalo… E, pa, da nema gospodina Saše Petričevića koji je svoj obrt Staklo-Dar pokrenuo krajem prošle godine, stanovnici Daruvara, ali i Lipika, Grubišnog Polja, Pakraca i okolnih naselja morali bi naručivati usluge obrtnika udaljenih najmanje pedeset kilometara. Što, naravno, značajno više košta.

Saša ima 39 godina, po struci je staklar ali radio je razne poslove, no susjed Edvard Kus, vlasnik posljednjeg staklarskog obrta u Daruvaru, rekao mu je da ga mora naslijediti. Proveo je dosta vremena radeći u Šumariji, a mnogi znaju koliko je to težak i zahtjevan posao. Radio je po svakakvim vremenskim prilikama fizički izuzetno zahtjevan, a često i rizičan posao. I tada je već znao da se time neće moći baviti cijeli radni vijek, ali još nije imao ideju kako da si život učini boljim. Susjed Edvard bio je presudan za njegov životni zaokret.

– Godinama smo susjedi, gledao sam što i kako radi, pomagali smo si. Rekao mi je da ja moram to nastaviti kad on ode u mirovinu. Shvatio sam da je u pravu. Žalosno je da jedan grad i cijela njegova okolica propada jer nema tradicijskih obrta, sve izumire – kazuje nam Saša Petričević.
Susjed Kus ostavio mu je radionicu, nešto alata, a Saša je sam kupio još strojeva pa je danas spreman udovoljiti svim potrebama stanovnicima ovog kraja.

– Vidio sam priliku i odlučio da je to za mene. Recimo, dovoljno je tužno reći da sam pri polaganju majstorskog ispita u Virovitici bio jedan od dvoje kandidata. Obrt je to koji nestaje, a svima je zapravo potreban. Radimo stakla po dimenzijama, proizvodimo ogledala svih vrsta, radimo ugradnju, uokvirivanje, pa čak i uokvirivanje goblena, a u planu su nam i izrade staklenih stijena, tuš-kabina, staklenih ograda i staklenih elemenata u kuhinji – kaže.

Iako govori u množini kad kaže u planu „nam” je, Saša je u svom poslu posve sam.

– Volio bih proširiti obrt i nadam se da će se to dogoditi. Bojim se da će mi, kao i svima u obrtima, biti problem naći kvalitetnu, ma zapravo barem donekle kvalitetnu radnu snagu. Naravno da ovo nije lak posao, kao ni jedan obrtnički, radi se dugo i radi se puno. Ali, od ovog se posla može pristojno živjeti i to je ono što nudim svojim budućim radnicima – kaže. Ističe kako mu novac u ovom trenutku nije prioritet.

– Naprosto nisam više htio gledati kako grad propada, pa da baš ni staklara nemamo!? Eto, iz ljubavi prema ovom kraju pokrenuo sam prošle godine svoj obrt i nadam se da ćemo uspjeti, a mušterije nas već prepoznaju jer glas se brzo pročuo, svi znaju kome se obratiti kada je neki problem sa staklom u pitanju – zaključuje.

Autor: Redakcija PoslovniFM Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Objavljeno 25. svibnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.