Ono što nas ovaj serijal “Iz obrtničke radionice” neprestano uči jest da su predan i mukotrpan rad, ali i vjera u ono što radiš, presudni za opstanak i formula za neizostavan uspjeh. Zna to i moslavačka obitelj Mikša koja već četvrtu generaciju ima obrt, Vinariju Mikša, a o kojoj je stihove spjevao čak i slavni Dragutin Tadijanović, i to još prije 22 godine.
– Drago mi je što sam ovdje bio. I ne samo bio – nego i Škrleta pio! – zapisao je legendarni Tadija.
A za sve je kriv pradjed Stjepan Uroić koji je u Moslavini, u Repušnici kod Kutine, odlučio zasaditi autohtonu, ali vrlo nepopularnu vinsku sortu – škrlet.
Njegov sin Vladimir, pa zatim još jedan nasljednik Vladimir, čvrsto su vjerovali u škrlet iako nije bio razvikan.
– Pa smo tako 1983., dok je vinariju još vodio moj djed Vladimir, dobili zlato kao najbolje vino Moslavine na natjecanju u Svetom Ivanu Zelini. Koliko je poznato, to je prva zlatna medalja koju je škrlet ikad dobio na vinskim natjecanjima – ponosno nam kazuje 39-godišnji Ante Mikša koji s još dvoje radnika, ali io uz pomoć oca Vladimira, vodi vinograd koji se danas prostire na 15 hektara, a gdje je zasađeno više od 75 tisuća „čokota”.
Godišnje ovaj vinograd da, ovisno o promjenjivoj prirodi, od sedamdeset do devedeset tisuća litara vina. Iako se sade i graševina, pinot, rizling i frankovka, oko 80 posto je škrlet, a Ante za to ima najjednostavnije moguće objašnjenje.
– Rajnski rizling želite piti uz rijeku Rajnu, a ne u Moslavini. Jedno je vrijeme prevladavalo uvjerenje da mi ovdje moramo saditi „bjelosvjetske sorte”, recimo francuske, ali moji preci su shvatili da je to pogrešno. Škrlet je autohton za području Moslavine i Siska i tu ga uzgajamo i prodajemo. Devedeset posto vina ode nam u maloprodaji, a najčešće na kraju nemamo ni za sebe, popijem koju čašicu ako ostane – smije se Ante dodajući kako po cijeni od 6.5 eura po butelji škrleta, s uračunatim PDV-om, nije moguće naći tako kvalitetno vino. Kao i sam obrt, i vino se kroz godine mijenjalo, a na to je najviše utjecala klima.
– Nekada je imalo izraženiju kiselinu, mnogo svježijeg i snažnijeg okusa, a sada je to jedno ljupko, voćno vino. Porast temperature uzrokovao je i povećane šećere, a samim time i alkohol, pa je škrlet nekad imao 11 posto alkohola, a sada oko 12.5 posto – pojašnjava gospodin Mikša.
Ističe kako su, otkako su uspjeli brendirati svoj škrlet, postali jedni od najvećih proizvođača tog vina u ovom kraju.
– Svakako smo najveći u kutinskom kraju, a mislim da smo treći u Moslavini po količini. No, velika nam je stvar što smo dvije godine zaredom na vinskim natjecanjima šampioni kao Najbolje vino Moslavine. TO valjda nešto govori – kaže nam vinar Ante.
U odnosu na ostavštinu pradjeda, proizvodnja je danas izuzetno modernija. Vladimir i Ante vješto su iskoristili poticaje, podizali kredite i koristili vlastita sredstva kako bi se opskrbili modernim strojevima, pa tako imaju dva traktora, kombajn za branje grožđa te razne druge suvremene strojeve koji im olakšavaju posao ali i jamče kvalitetu svake butelje.
– Iskoristili smo poticaje i oni su stvarno sjajna stvar, pogotovo kad je riječ o europskim bespovratnim sredstvima. Na žalost, neke su županije mnogo bogatije od naše koju su sada dodatno razorili i potresi, pa potpore koje vinari ovdje dobivaju nisu mjerljive u odnosu na, primjerice, Zagrebačku županiju koja nam je na nekoliko desetaka kilometara. No, ne žalimo se, radimo – kaže-
A ni budućnost nije upitna, jer pred Antom je još bar toliko, zezamo ga, do penzije.
– Ne bojim se da će vinograd propasti. Imam sina i kćer, još su u osnovnoj školi ali vidim da pokazuju interes i vole pomoći. Još su premali da bi pili vino i razumjeli kvalitetu, ali bitno je da su s nama u vinogradu, da upijaju to znanje i tu ljubav od malih nogu. Siguran sam da će netko od njih preuzeti posao kad ja više ne budem mogao – zaključuje ponajbolji moslavački vinar Ante Mikša.
Autor: Redakcija PoslovniFM Foto: Vinarija Mikša
Objavljeno 15. svibnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.