Autor: PoslovniFM Redakcija Foto: M&M

Zagrepčani već godinama znaju da kratica M&M predstavlja nešto slatko, ali ne bombončiće jedne velike „multinacionalke”, nego ponajbolju zagrebačku slastičarnu koju godinama, naslijedivši obiteljsku ljubav i ugostiteljsku tradiciju, vode sestra i brat, Martina i Marin Dumančić.

Otac Željko, koji je slatku priču pokrenuo 1992., bio je šef sale i voditelj u najekskluzivnijim zagrebačkim hotelima, majka Iva radila je u financijama, a još od malena njihova su djeca pomagala u kuhinji, praznike bi provodili pripremajući kolače, dok Martina nikad nije odoljela zaviriti na očevo radno mjesto, zanimalo ju je sve, od pripreme hrane do vođenja restorana…

Godinama kasnije oboje su odrasli ljudi s diplomama u rukama. Marin je završio Fakultet prometnih znanosti, a sestra Martina turistički menadžment te je neko vrijeme radila i u Sjedinjenim Američkim Državama, u jednom od najprestižnijih svjetskih hotelskih lanaca.

– A onda sam shvatila da želim raditi za sebe. Brat i ja smo, uz fakultet, položili i ispit za majstora-slastičara. Otac i majka vlastiti su obrt pokrenuli još 1992., no nije bio specijaliziran za slastice, imali smo i hranu, zabavne igre poput biljara, automata… Onda smo se posve posvetili kolačima – kaže simpatična Martina priznajući da je, otkad zna za sebe, okružena slatkim kremama, biskvitima i keksima koji se tope u ustima.

Skrušeno priznaje da bez slatkog ne može izdržati ni jedan dan. Logično, zaključujemo, mora se probati prije nego što se posluži gostima ili pusti u prodaju, jer sedamdeset posto prometa ovog obiteljskog obrta čini dostava.

– Ma ne, ne samo radi toga. Naprosto iz gušta. Svaki dan barem jedan kolač – smije se.

I dok je u Zagrebu prisutan trend slastičarnica koje nude zanimljive kolače, dugogodišnje iskustvo M&M-ovog tima, koji danas broji čak jedanaest ljudi pokazuje da Zagrepčani ali i turisti najviše vole – klasiku. Tako je na prvom mjestu njezino veličanstvo kremšnita, praćena šaumpitom, a na top listi su još i kolači od oraha, Sacher torta, diplomat-palačinke, ledeni vjetar… Kako ova slastičarnica, smještena u Rudešu na adresi Ratarska 13, vrata otvara već od sedam ujutro, mnogi prije posla dolaze po netom pečene slane kiflice ili malo slatkoga za kolege ili kao nagrada na pauzi. Velik dio posla čine im i torte, a tu su pravi majstori.

– Radimo torte za svadbe, rođendane, krstitke, ali i poslovne domjenke. Radili smo, eto baš nedavno, posebne kolače i tortu za domjenak HNB-a povodom uvođenja eura kao hrvatske valute. Bila je to torta s puno novčanica i keksići kao kovanice, svima se dopalo – kaže Martina koja je s bratom u ponudu uvrstila i vlastitu liniju sladoleda posebnih kombinacija okusa. Recepte, otkriva, smišlja cijeli tim zajedno. Neki se „dogode” iznenada, tijekom slatkih istraživanja, a na drugima se radi mjesecima. Tako u najdubljem podrumu, sefu ili kutiji, čuvaju recept za svoj zaštićeni proizvod, kako imenom tako i ultratajnom receptom, tortu Bijeli Zagreb. Ni uz sav trud od Martine nismo izvukli više od tri sastojka – krema od badema, marcipan i bijela čokolada, no sve ostalo je poznato samo slastičarima M&M-a.

– Zapravo, najviše i proizvodimo za osobe koje žele da im se torte, kolači i sladoled dostavi na kućnu adresu ili za različite događaje. Slastičarnica nam je na neki način „izložbeni salon”, tu ljudi dođu popiti kavicu i kušati kolače koje će si kasnije ponijeti doma ili naručiti – objašnjava.

Planova je mnogo, neumorni su u istraživanju što bi još mogli zabavno i fino ponuditi, no postoje i problemi.

– Imamo priliku izaći na tržište SAD-a. Kroz projekt BiteArt proizvodili bismo keksiće s različitim motivima, umjetninama i slično, koji bi se prodavali u muzejima i sličnim prostorima. Vjerujem da ćemo to ove godine ostvariti. No, kronično nam manjka radne snage. Već sad nam je dio radnika uvezeno. To je problem koji nije nastao preko noći, razvija se već dvadeset godina, no svi uporno ignoriraju struku. Apeliramo, molimo, no ne nailazimo na plodno tlo. Recimo, naše je mišljenje da praksa mora biti sedamdeset posto obuke slastičara, ali to nikoga ne zanima. S druge strane, moramo pohvaliti interes mladih koje zanima kuhanje i slastičarstvo. S druge strane, mnogi od njih gledaju televizijske emisije o vrhunskom kuhanju u kojima ovaj posao nekad izgleda kao samo „šminkanje”, dekoriranje jela, posluživanje… Kada krenu, iznenade se jer vide da je to često težak fizički posao. To naprosto moraš voljeti. Ako slastice radiš jer ih i sam voliš, kako jesti tako i praviti, onda ćeš uvijek imati posla i isplatit će se uloženi trud, a ako vidiš da ti se to ne sviđa, nemoj raditi. Nije sve za svakoga – jednostavno će za kraj poentirati Martina.

Objavljeno 28. veljače 2023. u sklopu projekta Iz ZG obrtničke radionice. Sva prava pridržava PoslovniFM.