Svijest o obnovljivim izvorima energije polako raste

U novoj emisiji 50 nijansi zelene dr. sc. Julije Domac ugostio je Kaju Pavlinić, studenticu na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, projektnu menadžericu, organizatoricu, mentoricu i poduzetnicu.

Mi govorimo da trebamo promijeniti odnos prema okolišu, da trebamo biti oprezniji, ali ništa konkretno se ne događa. Mislim da je sada jako teško pokrenuti bilo kakvu inicijativu koja bi došla do onih koji odlučuju, do tih decision makera, ali ono što jedino možemo pokušati jest vršiti pritisak. I to mladi trenutačno i rade. Kroz globalne prosvjede pokušavaju dići svijest, okupiti još više ljudi, pritiskom javnosti i medija možemo nešto, rekla je u emisiji 50 nijansi zelene Kaja Pavlinić.

Razgovor s njome urednik emisije dr. sc. Julije Domac započeo je predstavljanjem njezinih početaka u aktivizmu, a potom se dotaknuo projekata koje je osmislila, ali i mnogih tema i problema na koje ukazuju mladi ljudi diljem svijeta želeći promijeniti svijet u kojem živimo i navike koje evidentno ne pridonose boljitku.

Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.

Pročitao sam nedavno u tisku naslov: Studentica birokracije nije dala da je zaustave. Predstavite nam svoj put.

Od kraja srednje škole postala sam jako aktivna, tome je prethodila stipendija Američkog Departmenta zahvaljujući kojoj sam otišla na mjesec dana na University u Ameriku. Tamo sam stekla mnogo znanja i odlučila da se želim baviti društveno korisnim radom. To je uključivalo razne projekte financirane od hrvatskih strana ali i od europskih, birokracija me od tada u zadnjih 5, 6, 7 godina redovito prati i uz svaku ideju koju želim implementirati idu i neke formalnosti. Često to ljude sputava i često ljudi stanu, ja osobno nisam taj tip. Od tuda taj naslov, ali nekakav core toga što radim, bavim se mladima, želim osnažiti mlade, ojačati njihove kapacitete, pomoći im u razumijevanju na koji način funkcionira donošenje odluka. Da se mogu aktivno uključiti u društvo trebaju naći način da se njihov glas čuje. Tu jako puno truda ulažem, tu su i neki projekti poput Tinje, koja se bavi novim izvorima energije, Integritasa koji se bavi antikorupcijom.

Vratit ćemo se na projekte, zanima me je li način razmišljanja u Americi drugačiji od našeg?

Je, prema mom iskustvu. Nisam provela jako dugo vrijeme u Americi, ali tamo je sve moguće. A kod nas, kad imate ideju prvo vam će reći da to neće raditi, neće funkcionirati i zašto ne valja. To mi je godilo u Americi i motiviralo me, mislim da tu možemo naći motivaciju, samo malo teže. Definitivno su drugačiji načini razmišljanja i tamo se mlade dosta ohrabruje da se upute u nepoznato, da ne idu sigurnim putem. Mi smo oprezniji i sigurniji.

Bio sam frustriran sa samim sobom na prezentacijama, kako nemam što pitati. Moje kolege koji su se školovali u Americi, vani, bili su puni pitanja. Shvatio sam da mi sami sebi ugradimo kočnicu, ili nam ju drugi ugrade, je li to i danas vaše iskustvo s fakulteta ili se to mijenja?

Najčešće se na predavanjima, kod nas na FER-u su velike grupe, i 120 ljudi bude na jednom predavanju, ako netko nešto pita dogodi se da to drugi smatraju glupim, pa ta osoba više nikad neće pitati. Kod nas se svako pitanje smatra znakom neznanja i neinformiranosti, dok u Americi oni pitaju najbazičnije stvari i nije ih sram. To je način na koji stječu nove vještine, nova znanja, novo iskustvo. Još uvijek imamo stigme da je pitati nešto loše i da bi svi trebali po defaultu sve znati. Mislim da se lagano mijenja taj mindset kako smo se otvorili prema novim medijima, sad nam je američki način razmišljanja sve dostupniji i sve ga više stimuliramo. Mislim da se lagano rade promjene i u tom pitanju.

Već duži niz godina sam frustrirana što mnogi izvori energije kod nas nisu zaživjeli, građani su malo svjesni nekih benefita koje nude

Projekt Tinja, to je internetska platforma koja pokušava spojiti instalatere solarnih panela s korisnicima.

To je ideja koja je nastala prije dvije-tri godine kad smo u nekom kampu imali priliku da razradimo bilo koju ideju koja nam se čini korisnom za društvo u Hrvatskoj i regiji. Shvatila sam, već duži niz godina sam frustrirana što mnogi izvori energije kod nas nisu zaživjeli, građani su malo svjesni nekih benefita koje nude. Napravila sam osnovnu skicu te platforme jer sam shvatila da, ako želim solarni panel na svojoj kući, ne znam kome se obratiti, isplati li mi se, koliko bih trebala uložiti, kada bi mi se taj novac vratio. Tinja je platforma koja je zamišljena da vi unesete osnovne informacije o tome gdje se nalazite, kakvog vam je oblika posjed, i na temelju jednostavnog računa dobivate okvirne estimacije koliko vam se isplati i onda znate krenuti li dalje ili stati.

Tinja se zove zbog toga što su mentori bili Tin i James, pa je to bila radna verzija grupe u kojoj sam se nalazila. Na kraju, Tinja je mali plamičak koji se širi, zadržali smo ime zbog toga što mislim da je ta neka upotrebljivost obnovljivih izvora energije taj plamičak koji se nije raširio u vatru, ali polako tinja. Ime je ostalo, ali ako ćemo ići izvan Hrvatske to ćemo morati prilagoditi tržištu.

Zašto smatrate da su mnogi izvori energije dobri za Hrvatsku?

Prvenstveno svi znamo da se u zadnje vrijeme govori o okolišnoj svijesti, o uštedi, svatko želi uštediti troškove koje ne mora imati, ali želi doprinijeti i okolišu. Obnovljivi izvori energije su upravo balans koji omogućava da imate svoj osobni benefit, ali i da potpomažete okolišu jer svi znamo za Agendu 2030 i za mnoge druge strategije kojima želimo smanjiti štednju za naš planet, a ovo je pristupačan način. Tu postoji puno informacija koje se moraju proširiti među građanima, zemlje na sjeveru Europe su to odavno implementirale i tamo možete vidjeti vjetrenjače, solarne panele, makar imaju manje sunčanih sati nego kod nas. Kreće se u nekom smjeru, diže se ta svijest polako.

Kako komentirate da mnogo mladih ne razmišlja poput vas, nemamo mlade koji se bune, zahtijevaju. Sve se više mirimo s lošom situacijom?

To je jako široka problematika, ali glavni uzroci su neinformiranost, mladi ne znaju na koji način se može čuti njihov glas, na koji način djelovati, i njih stvari frustriraju. I oni imaju konkretna rješenja za probleme s kojima se suočavaju, međutim ne znaju gdje to kanalizirati, ne znaju na koji način se uputiti, kako napisati dopis nekakvom ministarstvu koje bi poslušalo problem. S druge strane, tu je kod nas još uvijek ta politika koja koči mlade, koja ne sluša mlade, koja smatra da su mladi nedovoljno iskusni, nesposobni, da nemaju dovoljno pametna rješenja i da moraju još narasti. Naravno da se onda mladi obeshrabre i ne predlažu, ali moram reći, da se sve više skuplja ta kritična skupina mladih koji se ne boje dati svoj glas, koji se ne boje progovarati o nekom problemu, i ima nas. Nije da nas baš nema, ali jako je mnogo mladih pasivno upravo zato što čak i kad probaju nešto napraviti mnogi ljudi ih koče i govori im da su premladi.

Obnovljivi izvori energije su upravo balans koji omogućava da imate svoj osobni benefit, ali i da potpomažete okolišu jer svi znamo za Agendu 2030 i za mnoge druge strategije kojima želimo smanjiti štednju za naš planet, a ovo je pristupačan način.

Kad razgovaramo o politici, stječe se dojam da su to drugi ljudi. Naša politika, to su naši rođaci, očevi, braća, susjedi… Jesu li mladi više ili manje zainteresirani za politiku?

Politika je dosta mistificiran pojam kod nas. Mi bismo trebali misliti na doprinos zajednici, i na neke nestranačke inicijative, ali kada vi kažete u Hrvatskoj riječ ‘politika’ vi mislite na porez i političke stranke. Zbog toga mladi sebe ne vole poistovjećivati s politikom jer to im je nešto odbojno i nešto o čemu čitamo i slušamo u medijima u negativnom svjetlu. Politika je najbazičnije volontiranje u vašem gradu, općini, sve je to uključivanje u politički život. Mislim da su mladi dosta zainteresirani za politiku, pogotovo od ulaska u Europsku uniju, jako mnogo mladih stažira u parlamentu, u Komisiji, rekla bih da se uključuju, no mislim da ne dovoljno.

Jedan od pojmova uz politiku je pojam korupcije. I tu imate nešto za reći.

Već tri godine uz podršku Američkog veleposlanstva u Zagrebu vodim projekt Integritas koji se bavi akademskom čestitosti. Budući da su primjeri prepisivanja, plagiranja čak i diplomskih radova u hrvatskim obrazovnim institucijama jako česti, odlučila sam uskočiti u taj problem na način da vodim razgovore u srednjim školama i fakultetima s učenicima i studentima i pokušavam ih uvjeriti da je to za njihovu osobnu dobrobit i za daljnji razvoj karijere jako loše, pokušavam saznati način zbog kojeg oni to rade. Moram naglasiti, nije cilj prozivati, cinkati, ili bilo što drugo, nego porazgovarati s njima i vidjeti zašto se tako ponašamo i gdje je uzrok problema.

Sjećam se prepisivanje sa ‘šalabahtera’, smatralo se to snalaženjem.

To je stav i danas. Imate studenticu medicine koja na usmenom ispitu ima bubicu u uhu. Nije naučila jedan dio tijela i može ubiti čovjeka. Tu nastaje problem, kada prepisujete i varate, kad se to odražava na vaš daljnji rad, ne možete očekivati za 20 godina kvalitetan kadar. Navike se stječu u obrazovnim institucijama i onda nastavite nizati uspjehe i postanete jedan od korumpiranih političara za koje čitamo u medijima. Mislim da je to put kojim većina takvih ljudi ide. U drugom mjesecu organiziram konferenciju Use Voice For Integrity koja će okupiti mlade u Varaždinu i gledat ćemo korupciju u četiri sfere: medijima, politici, zdravstvu i obrazovanju. Uz mentora pokušat ćemo naći rješenje strategije kako suzbiti korupciju u ta četiri područja.

Sve se stiže uz dobru organizaciju i odgovornost, meni je fakultet na prvom mjestu, da odgovorno obavim sve obaveze, a onda ako stignem bavim se drugim projektima. Mislim da se sve može, imam i privatan život, družim se i imam slobodnog vremena, sve se može uz organizaciju.

Kako se mladi mogu uključivati u vaše projekte?

Bit će otvoren poziv za volontere za konkretnu konferenciju, ja sam i predsjednica foruma za održivi razvoj Zeleni prozor, udruga za mlade i udruga mladih. Svi članovi su mladi profesionalci, studenti, svi mladi koji su zainteresirani za održivi razvoj i za institucije EU-a, i za nekakve zelene teme, mogu se uključiti u udrugu, uvijek primamo članove, mogu se javiti i biti organizatori konferencije. Ali i generalno postoji mnogo prilika za mlade, pogotovo s EU: Erasmus+, treninzi, razmjene. Treba im dati informaciju gdje mogu nalaziti takve prilike, mogu se uključiti i ako se netko želi uključiti, može mi se javiti, dat ću savjet gdje tražiti.

Možemo li ovaj svijet poboljšati i ostaviti boljim nego što jest? Postoji planetarno poznata učenica Greta, dosta se lome koplja u medijima, po portalima, svugdje, o tome je li ona iskorištena, zloupotrebljava li medijsku pozornost. Kakav je vaš dojam?

Meni je jako drago da je 16-godišnja osoba skupila hrabrosti napraviti sve što je napravila. Ono što me frustrira u globalnoj zajednici je to što se većina ljudi bavi time što je ona, kakve probleme ima… Zapravo, da je bilo što od onoga što je ona rekla rekao netko drugi, svi bi to podržali. I to je glavni problem, jer ona ima 16 godina i određene poteškoće, svi se bave samo time i njenim porijeklom, a malo tko sluša što ima za reći.

Čini se da je mnogo atraktivnija tema kako se obukla i kakav ima izraz lica nego poruka koju šalje.

Ona je sama rekla da nije znanstvenik i da nema sve činjenice koje bi trebala imati, ali je mlada osoba kojoj je dosta i koja želi neku promjenu. I mislim da se jako mnogo nas mladih može poistovjetiti s njom, a mislim da jako mnogo nas nema ni hrabrosti to učiniti jer nositi se s ovolikom pažnjom sa 16 godina nešto je što je teško za nju.

Teče 21. stoljeće, ali globalni lideri velikih sila nisu baš ljudi koji bi svojim moralnim kvalitetama i kapacitetom ulijevali povjerenje. Očekivao sam više od 21. stoljeća.

Apsolutno se slažem, čak sam u strahu što će me dočekati sljedećih desetljeća. Ne znam zbog čega biramo takve ljude, zbog čega ne biramo prema sposobnostima i načelima i vrijednostima, već po licima koja znamo iz showbiza. To je nešto zbog čega se jako bojim i zapravo se bojim i za svoju budućnost, budućnost zajednice i svoje djece. Što nam je drugo ostalo nego da pokušamo maksimalno koliko možemo, jer ako pustimo sve i ako odustanemo od svega, onda sigurno neće biti promjene, ovako postoji 5 posto šanse da napravimo nešto.

Pokušavamo razmišljati kako nešto možemo napraviti, a ne zašto nešto ne možemo napraviti. Taj optimizam koji smo sad spomenuli, opet je deficit kategorije, vi zvučite silno optimistično i drago mi je, ali imate li možda nekakav ključ kojim bi taj optimizam kod mladih, kod građana mogli podignuti.

Definitivno – poboljšanjem životnog standarda. Ako ste svaki dan frustrirani, ako svaki dan nailazite na 50 prepreka u svom životu, profesionalnom i privatnom, teško ćete ostati optimističan. Meni kažu da sam optimistična jer imam 23 godine, i da će to kroz 10 godina splasnuti, međutim to je moj pogled na svijet, ja sam takva. Zašto ne bi bilo razloga za optimizam ako u državi bude bolje i ako će ljudi imati bolji standard. Nisu svi ljudi ti koji će dizati svoje inicijative, nisu svi ljudi poduzetni. Neki samo žele normalan, miran život, da im nitko ne smeta i da žive kvalitetno. Mi koji smo malo mazohisti trebamo takvim ljudima omogućiti kvalitetu života i razlog za optimizam. Tu je i naš mentalitet koji se postupno mijenja, a treba još puno vremena. Mi sve gledamo kroz sumnjive naočale, čim čujemo za nešto, čak i ako je najpozitivnije mi u to sumnjamo, smatramo da je loše. To je balkanski mentalitet. U Njemačkoj su ljudi puno pozitivniji, ne gledaju sve sa sumnjom, ne traže tko je kome rođak. Kod nas su, naravno, uzroci i dugotrajna korupcija koju imamo, pa vjerujem da tu negdje leži odgovor u svemu, istaknula je Kaja Pavlinić u emisiji 50 nijansi zelene.

Objavljeno 24. siječnja 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM