Brend, brendiranje, riječ i pojam koji su se duboko udomaćili u hrvatskom govoru, teoriji i praksi komuniciranja, imaju svoje hrvatske inačice – oznak i oznakovljenje. Narod koji drži do sebe morao bi držati do svoga jezika, istaknuo je za poslovniFM Drago Štambuk, liječnik, diplomat, pjesnik i književnik i autor naziva oznak za brend, za koji je dobio i nagradu “Dr. Ivan Šreter” za najbolje nove hrvatske riječi. Te, 2019, to je bila druga nagrada, dok je prva nagrada pripala riječi zapozorje, za uvriježeni backstage.
Naglasivši kako mu je iznimno drago da upravo o tome govori u emisiji Brend forum, koju uređuje i vodi dr. Božo Skoko, Štambuk je pojasnio kako mu se činilo da su riječi brend i brendiranje bile neprimjerene za hrvatsko uho, jezik i okružje, pa se domislio riječi oznak, od glagola oznakoviti, oznakovljenje, oznakovitelj, onaj koji zapravo markira nešto i daje nečemu značenje, značaj, karakter.
Inače se zalažem za postojanje hrvatskih riječi odnosno da bi trebalo i prevoditi sve tehničke izraze, medicinske također, kaže Štambuk istaknukvši kako je autor hrvatskog naziva za akronim AIDS. Sida je djelovala čudno jer imamo Sidu, Sidoniju Košutić, hrvatsku pjesnikinju, dakle žensko ime u hrvatskome jeziku. Pacijenti s kojima sam se bavio i koje sam liječio negdje 1984. kad sam se počeo time baviti u Londonu, od te su bolesti počeli kopnjeti preko noći, imali su dijareje i za tjedan dana ih više nije bilo. Upravo tu metaforu kopnjenja i snijega, pretočio u hrvatsku riječ kopnica!, kaže Štambuk. Dodaje kako je u medicini postoje hrvatski izrazi za riječ epilepsija – padavica ili za tuberkulozu – sušica, pa je i ovo kopnica dobar nastavak niza.
Na žalost, nije zaživjela koliko sam očekivao, a zanimljivo je da je u kvizu Tko želi biti milijunaš, upravo posljednje, 14.-to pitanje za milijun kuna, bilo koji je hrvatski naziv za AIDS, a kandidat je odustao, prisjetio se Štambuk.
Promocija Hrvatske u svijetu mora biti promišljena
I na ovogodišnjem natjecanju za novu hrvatsku riječ, naglasio je urednik Skoko, ponovo je dr. Štambuk sudjelovao s hrvatskom riječi za respirator, a zanimljivo je da dijeli nagradu sa studentom koji se također domislio riječi – dišnik!
Ma treba biti samo vješt u jeziku i htjeti to raditi, a ako je čovjek kao ja pjesnik i ako se bavi jezikom i razumije jezik onda to radi s lakoćom, reći će Štambuk ističući još dvije riječi koje su nastale promišljanjem o ulozi koju imaju. Prva je stent, hrvatski rečeno proširnica, a druga je pacemaker, koji je zapravo ritmodajnik, kaže.
Sadašnji veleposlanik Hrvatske u Iranu ističe kako je opsjednut hrvatskim jezikom, a osobno mislim da riječ oznak potpuno opisuje brend, jer nije oznaka, a veže se uz nju.
Često kažem da sam promicatelj bogatstva hrvatskog jezika i oznakovitelj Zlatne formula hrvatskog jezika – ča-kaj-što. Nastala je kao gral, ono nešto što nas opisuje u jezičnom smislu, kulturološkom, književnom, a onda i identitetskom i političkom. Njome tražim tu ravnotežu za hrvatski jezik! Držim da treba sve staviti na stol, naći ravnotežu i razmišljati o osmozi, o prožimanju, i tako razvijati hrvatski jezik prožimanjem tih triju osnovnih stilizacija jezika.
Na konstataciju urednika kako je jezik važan dio hrvatskoga identiteta te da je iza njega bogata i diplomatska karijera od Velike Britanije, Indije, Brazila, Japana i danas Irana, odnosno kako se doživljava kao promotor Hrvatske u tim zemlja, dr. Štambuk ističe da mi uopće nismo svjesni da je Hrvatska po bioraznolikosti, kako geografskom tako i klimatskom, u vrhu Europe!
Recimo, Japanci su napravili cijelu priču i fenomen od cvijeta i cvata trešnje (Sakura). Tu je i slijed ostalih fenomena poput Bonsaija, Haiku itd. A zašto mi, primjerice, ne koristimo cvat i cvijet bajama, mendula u svojim pričama, koji za razliku od cvata trešnje, i miriše.
Prisjetio se vremena kad je došao u Japan nakon što je ta zemlja bila domaćinom Svjetskog nogometnog prvenstva. Tokamachi (gdje su bili naši nogometaši) je mjesto čuveno po ogromnoj količini snijega i oni su zapravo od svoje nekakve nedaće napravili snježni festival, ledene skulpture. Dakle, sve što je minus u Hrvatskoj trebali bi pretvoriti u plus! Staviti tu duhovnu promišljateljsku vertikalu, jer sve može biti oznak (brend), sve može biti bitno, sve može biti važno nekome. Netko voli recimo gole planine i stijene, netko voli pašnjake, a mi imamo sve to i stijene i pašnjake i more i nizine i močvare. A Hrvatska sve to ima.
Dakle, i nekoliko godina kasnije ostao je hrvatski trag. U hotelu Croatia corner, Davor Šuker restoran, lopte, majice, hrvastke kockice, a zvuk mobitela kod pojedinaca je bila hrvatska himna. Bio sam opčinjen tom činjenicom i osjećao sam njihovu veliku privrženost i ljubav prema Hrvatskoj! Japanci inače kada se vežu uz nešto, vežu se zauvijek, oni nisu kao mi da se zainteresiramo pa onda izgubimo interes. I to je jedan od naših problema. Jedan je čuveni profesor u Chicagu rekao da hrvatski znanstvenici kada dođu raditi istraživanja su najinteligentniji, najbrži i sve shvate i rade sjajno i krasno, no nakon nekog vremena izgube interes. Upravo to, moramo biti uporniji, ne odustajati, slikovito će Štambuk. Tako se i rodila ideja o Kući japansko- hrvatskog prijateljstva.
Na upit što je iranskim podrijetlom Hrvata, veleposlanik Hrvatske u Iranu dr. Štambuk spremno odgovara kako je riječ Hrvat staroiranska riječ te da je sklon vjerovanju sklon vjerovanju da je u staroj Perziji bila hrvatska pradomovina. Zvala se Harahvatia, i bila je jedna od tadašnjih provincija. Grci je zovu Arohija. Zaratustra u kartama dva puta spominje Harahvate odnosno Hrvate, ljude iz Harahvatije. Prvo govori o prelijepoj zemlji Harahvatiji, ovdje na obali Jadrana. A mi smo jedini narod u Europi koji naziva svoje vladare riječju ban, banovima – Kulin Ban, a nadalje, ako odete u nacionalni muzej u Teheranu vidjet ćete i jako puno šahovnica, kaže Štambuk u razgovoru za poslovniFM.
Objavljeno 14. svibnja 2021. Sva prava pridržana ©poslovniFM