Hrvatski dizajn zasigurno ima dodanu vrijednost, ali ona, nažalost, nije na onoj razini na kojoj bi mogla ili morala postojati kao ozbiljan gospodarski, ekonomski pa i kulturni čimbenik. Pojedini primjeri vrlo ozbiljnih tvrtki koje i danas imaju dizajn kao jedan vrlo logičan, neizostavan dio biznisa, poput Rimac automobila ili Prostorije, pokazuju koliki je to ogromni potencijal. To su tvrtke u Hrvatskoj, ali koje su i svjetske! A to su postigle zahvaljujući shvaćanju dizajna kao jedne normalne standardne procedure. Nažalost, u uvjetima u kojima u Hrvatskoj živimo, ni gospodarski, ni ekonomski, ni kulturno, ta ideja još nije zaživjela. A imamo pojedince, autore… Postoji, dakle, bazen ideja, postoje potencijali za razvoj, a koji su prepoznati u globalnom kontekstu upravo kao takvi. Dakle, kada govorimo o budućnosti, pogotovo o budućnosti Hrvatske, gospodarstva, ekonomije i naravno kulture, mislim da je upravo tema jačeg aktiviranja dizajna kao resursa razvojnog tipa gotovo presudna – rekao je za poslovniFM dr. Feđa Vukić, voditelj studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U emisiji Brend forum koju uređuje i vodi dr. Božo Skoko, razgovaralo se o posebnostima hrvatskog dizajna, te je istaknuto da se Hrvatska može pohvaliti grafičkim dizajnom, a i industrijskim dizajnom, jer u svjetskim okvirima imamo relevantne primjere sjajnog dizajna, ne samo u sadašnjosti nego i u prošlosti, ali je pitanje vrednujemo li tu tradiciju na pravi način.
„Unatoč tome što se ta situacija u zadnjih deset ili petnaest godina promijenila na bolje, smatram da ipak postoji jača svijest o tome. Više informacija, više knjiga i članaka. Međutim, prostora za unapređenje tu još uvijek ima! Iz mog osobnog iskustva dosta aktivne prisutnosti u nekoj međunarodnoj znanstvenoj zajednici koja se time bavi, vidim da je to globalno interesantna tema. Pogotovo je interesantno kad ljudi malo bolje shvate kontekst u kojem je to nastajalo ili nastaje, jer se onda vidi da čak i na individualnoj razini zaista postoji ogroman potencijal kreativnosti, inovacije, a to je smisao dizajna. Dvije su ključne komponente dizajna kao profesije: sposobnost konceptualnog mišljenja i kultura inovacije. Ako to postavimo tako, onda zaista možemo reći da je problem koji se može dijagnosticirati u našoj lokalnoj percepciji smisla i potencijala dizajna upravo to što izostaje kultura inovacije“, smatra dr. Vukić.
Dizajn je svakako vrlo važan segment u brendiranju. O razvoju hrvatskog dizajna, o njegovoj povijesti i o mjestu koje danas u Europi i u svijetu ima, dr. Vukić ima zapažena djela i na međunarodnoj razini, najpozvaniji je, dakle, reći gdje je mjesto hrvatskog dizajna u današnjem globaliziranom svijetu.
„U godini smo u kojoj studij dizajna obilježava tri decenije rada, što je važno prije svega zbog toga jer je iz te institucije izišlo nekih osam stotina diplomiranih dizajnera, a za te se ljude zaista se može reći da su u velikoj mjeri promijenili okolinu u kojoj živimo. Postoji naravno i prapovijest, dakle iz doba one industrijske modernizacije prije 1990. godine, kada su rađeni temelji te struke i u teorijskom i u praktičnom smislu. Danas se zaista može reći da dizajn ima svoju povijest. Smatram i da je bitan dio identiteta i grada u kojemu živimo, dakle glavnog grada Hrvatske, pa i onog što podrazumijevamo da jest Hrvatska kultura. Usuđujem se reći, čak s nekom projekcijom prema budućnosti, da će uloga dizajna i dizajnera u Hrvatskoj čak možda više ići prema lokalnim zajednicama, prema nekoj vrsti osvještavanja kreativnih potencijala i zajednice same, a naravno i interakcije zajednice i dizajnera.
Dvije su ključne komponente dizajna kao profesije: sposobnost konceptualnog mišljenja i kultura inovacije
Da se vratim na pitanje o globalnoj razini, u globalnom kontekstu pozicija dizajna ili hrvatskog dizajna kao djela kulture već je jasna. Ona je poznata i ne samo zbog znanstvenih radova, nego evo postoje barem dvije velike, ozbiljne, svjetske enciklopedije dizajna u kojima ne samo pojedinačni autori nego već i kao bibliografska jedinica hrvatski dizajn postoji. Dakle, on je činjenica!, ustvrdio je dr. Vukić koji je svojedobno bio jedan od organizatora izložbe o povijesti oglašavanja u Hrvatskoj, na kojoj je, uz ostalo, vrlo iscrpno prikazan i doprinos naših kreativaca u poslijeratnoj industriji oglašavanja.
„Četrnaest je godina od te izložbe, a prethodilo joj je jedno ogromno i veliko istraživanje koje sam ja predvodio. Iako sam istraživač s iskustvom i svašta sam vidio u arhivama, bilo mi je gotovo nevjerojatno što smo sve našli i kad je to sve skupa počelo. Očito je da u sredini u kojoj živimo već odavno, praktički od zadnje četvrtine 19. stoljeća, postoji jasna razina svijesti o tome koliko je komunikacija važna. Iako se dakle po uvjetima u kojima živimo trenutačno ne bi možda to baš tako reklo, ali ta tradicija postoji. Tradicija koja očito stavlja naglasak na inovaciju upravo u ovoj simboličkoj razini u zajednici, dakle, u pravilu u nekoj vrsti interakcije ili povezivanja ideje ili koncepta masovne proizvodnje ili masovne potrošnje. U tom segmentu u biti vidimo da u vremenima kad smo na političkoj razini, npr. u 19. stoljeću, spremni percipirati Hrvatsku kao u nekom procjepu između feudalizma i tzv. kapitalizma, u osnovi vidimo da postoje barem u urbanim sredinama procedure, protokoli, ideje koje su tipični označitelji modernosti. I to je, čini mi se, važna poruka cijelog tog projekta“, prisjetio se dr. Vukić pojedinosti tog važnog događaja.
Po broju osvojenih nagrada na međunarodnoj razini, Hrvatska danas u nekim segmentima ‘igra u prvoj ligi’, ustvrdio je urednik emisije te zamolio dr. Vukića da pokuša kritički sagledati taj današnji hrvatski pristup oglašavanju.
„Ovo vrijeme od 1990. godine na dalje, kad se i agencije koje su postojale prije ’90. počinju reformirati i vrlo često počinju ulaziti u partnerstva sa svjetskim mrežama, dolazi do situacije u kojoj se razvijaju ‘ključni igrači’, ali i manje i srednje agencije, pogotovo u razvoju digitalnih platformi. Koliko gledam aktivnosti i koliko mogu vidjeti, smatram da je to sve situacija koja je potpuno identična situaciji bilo gdje u svijetu. Nešto bih ipak izdvojio kao posebnost tog segmenta kreativnog djelovanja u Hrvatskoj. Naime, ako realno gledate što se novog u hrvatskom gospodarstvu zaista dogodilo od 1990. godine, nećemo sad govoriti o tome što je propalo jer to znamo, dogodio se povratak zemlje, dogodio se povratak u malo mjerilo – naraslo je vinarstvo i maslinarstvo. Ja se nadam da će uskoro i općenito poljoprivreda. I kad pogledate jedan ogroman spektar grafičkog dizajna i stvaranja brenda, identiteta i čak kampanja upravo u tom segmentu, tu su naši lokalni autori obavili fenomenalni posao. To je zaista jedan potpuno novi svijet. Sjećam se, uostalom, vremena prije ’90. kada se u Istri ili negdje drugdje itekako trebalo namučiti da bi se našlo kvalitetno maslinovo ulje, a da nije riječ o nekom malom proizvođaču koji radi kvalitetno jer radi i za sebe. Dakle ta filozofija vrhunske kvalitete u malom mjerilu, ali koje može logično postati veliko pa i uz pomoć komunikacije, tu je dakle obavljen jedan ogroman posao za koji mislim da već zaslužuje ne samo studiju nego i jednu knjigu pa možda i izložbu“, istaknuo je dr. Vukić.
Kad je riječ o brendiranju gradova ili regija, valja spomenuti neke uspješno brendirane gradove. Za Milano, recimo, prva je asocijacija – stil, moda. Kada spomenemo Pariz – grad svjetlosti. Što bi mogla biti prva asocijacija kad se spomene Zagreb?, pitao je urednik emisije.
„Na temelju svog iskustva, s obzirom na to da imam ne mali broj kontakata, mogu reći da ljudi iz raznih dijelova svijeta Zagreb primarno percipiraju kao srednjoeuropski grad. Naravno, govorimo o jednoj specifičnoj populaciji, o pripadnicima akademske zajednice. Donekle je slično i kod populacije koja nije akademska, iako se tu miješaju oni drugi elementi prirodne ljepote, Plitvička jezera, Dubrovnik, more. Međutim, evo vidimo kako je zahvaljujući pogotovo naporima turističke zajednice Zagreb u nekoliko godina pozicioniran na temelju događanja, pogotovo jednog događaja, a to je Advent, ali onda i svih drugih festivala. I sad se postavlja veliko pitanje, jedan veliki izazov s obzirom da je sve to koncentrirano u Donjem gradu, u finom smislu rečeno, kulisa Donjega grada scenografija je za ta događanja, što će biti nakon potresa, da li je to održivo?, upitao se dr. Vukić.
Nakon velikog i vrlo razornog potresa koji je Zagreb doživio 1880. godine, a koji je sjajno opisao u svojim djelima August Šenoa, stvorila se prilika da se rodi potpuno novi Donji grad sa svojim palačama, sa svojom zelenom potkovom. Ima li mogućnosti da nakon ovoga potresa Zagreb dobije pečat suvremenosti odnosno duha vremena u kojem živimo, nešto što ćemo ostaviti svojim unucima u naslijeđe, pridružio se pitanjem urednik emisije.
„Zaista ne znam postoji li već neka vizija. Ja je nisam ni čuo ni vidio. Ali prilika, ne da postoji nego je nužnost – to je činjenica. Svatko tko živi u Donjem gradu to će vam potvrditi. To je već egzistencijalni problem. A kad ljudi imaju egzistencijalni problem, i to na priličnoj razini, jer s vanjske strane, zapravo, uopće nije vidljivo kolika je šteta u samim zgradama. Dakle, ljudi trenutačno žive manje kvalitetno u središtu glavnoga grada jedne države koja se zove Hrvatska. Kad to netko shvati, možda će se roditi i vizija. Ako bude vizije i snage, a osobno bih rekao da bi ključna metoda tu trebala biti jedno mudro, mudro privatno-javno partnerstvo. Dakle, javni sektor odredio bi okvire, prioritete, načela, a privatni kapital u to bi ušao, naravno, onako kako može. Prema nekim pravilima, to bi zaista bila prilika za pravu obnovu koja neće biti jednostavna, ni strukturalno, ni estetički, a bogme ni socijalno“, rekao je Feđa Vukić na kraju razgovora za poslovniFM.
Objavljeno 4. lipnja 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM