Naziv „3D printanje“ vrlo je popularan i zaživio je u svijetu kao nešto što je opće prihvaćeno. Inače, tehnički ispravan naziv bi bio „aditivna proizvodnja“. Aditivna proizvodnja najčešće se koristi u tri branše, inženjerskoj, medicinskoj i umjetničkoj. I unutar tih branši mogli bismo je primjenjivati u autoindustriji, u avioindustriji, u medicini – nekakva pomagala kod, primjerice, zubnih tehničara, te u artističkim poslovima, poput zlatarstva, unutarnjeg uređenja… Uglavnom, aditivna proizvodnja ima jako širok spektar primjena, kazao je za poslovniFM Nikola Blažević, poduzetnik i direktor tvrtke Mikrotvornica, koja se bavi 3D printanjem.
Kroz razgovor sa Sandrom Kraljevićem, urednikom emisije Mislište, Blažević je vrlo iscrpno objasnio što se sve može isprintati, te naveo kakve sve zahtjeve imaju klijenti Mikrotvornice.
„Najčešći upiti bili su vezani uz izradu nekih dijelove koji se koriste u industriji, koji se, primjerice, testiraju za ugradnju u nekakve tehničke sklopove, zatim za umjetnička djela koja bi se replicirala u više komada, pa razne makete kojima se arhitekti koriste u prikazu projekata koje žele ostvariti… Primjene su jako široke.
Početak tih primjena aditivne proizvodnje bio je prototipiranje. Želite li nešto proizvoditi, morate najprije izraditi prvi osnovni primjer s kojim testirate primjenu koju bi on trebao zadovoljiti. Kad se izrađuje prototip nekog uređaja, taj se uređaj, naprava, komad koji ste izradili mora testirati. Prototip najčešće ne ispadne iz prve u potpunosti ispravan da bi se njime mogli koristiti, pa se zato u prototipiranju naprave dvije do tri verzije, pa tek kad se ustanovi koja je najbolja kreće se u proizvodnju. 3D printanje najčešće je u primjeni prototipiranja, ali danas se njime već počinju izrađivati i male serije od, recimo, deset ili petnaest komada, a ponekad i stotinu komada nekog proizvoda kojim se može testirati tržište i možda ga u nekakvim budućim formatima prilagoditi finalnoj masovnoj proizvodnji“, rekao je Blažević, te uz to pojasnio i zašto smatra da je za proces 3D printanja bolji naziv aditivna proizvodnja.
Mi kroz projekt 3D printaj platforme želimo upravo potaknuti ljude koji nisu early adapteri da to prihvate što brže
„Osnova svake od tehnika 3D printanja, a postoje ih deseci, izrada je sloj po sloj. Imate osnovni materijal koji može biti u nekoliko različitih oblika: žica, smola, prah.., ali osnova samoj tehnici je dodavanje materijala sloj po sloj. Vi nemate nekakav komad od metala, recimo, ili od plastike, pa od njega odvajate suvišno sve dok ne dobijete željeni finalni oblik, nego dodavanjem materijala sloj po sloj stvarate željeni oblik“, pojasnio je Blažević.
Osim izrade konkretnih predmeta 3D printanjem, Mikrotvornica vrlo angažirano radi na edukaciji svojih korisnika koji najčešće uopće nisu ni svjesni dobrobiti koje donosi 3D printanje.
„Mi ispipavamo koliko su ljudi svjesni benefita. Do sada sam primijetio da 3D printanje, odnosno aditivnu proizvodnju, najčešće odmah i bez imalo predomišljanja prihvaćaju ljudi koji žele probati to čime se mi bavimo pa da vide kako će im to koristiti. A ima i skeptičnih, koji će možda to prihvatiti kasnije, ali mislim da je to sve ljudski faktor koji ne ovisi o samoj tehnici.
Trenutačno je 3D printanje, ne samo kod nas nego i u svijetu, još uvijek u fazi u kojoj ga early adapteri češće prihvaćaju nego ljudi koji su već navikli na nekakav svoj način poslovanja. Mi kroz taj naš projekt 3D printaj platforme želimo upravo potaknuti ljude koji nisu early adapteri da to prihvate što brže. Otpor nije toliko čest koliko je znatiželja. Jako puno pitanja je u našoj prodaji usluga i svoje kupce moramo jako puno educirati prije nego što se odluče na ono što im treba, jer dosta su needucirani. Općenito tržište koje traži aditivnu proizvodnju još je uvijek nedovoljno educirano, ali mislim da smo u tome što i kako radimo već tri godine – vrlo uspješni“, istaknuo je Blažević.
Godina 2020. ostat će u Mikrotvornici posebno zapamćena po velikom projektu nastalom nakon pojave koronavirusa, a to je projekt izrade držača za vizire za zdravstvene djelatnike.
„To je jedan vrlo interesantan fenomen. I to nije fenomen samo na razini Hrvatske, to je doslovno fenomen na razini svijeta. Ne znam točan broj koliko toga se napravilo u, to su stotine, ako ne možda već i milijuni tih vizira. Tisuće ljudi doma su to radile, male tvrtke uključile su se u to, čak i vrlo ozbiljni igrači na tržištu, svi oni ponudili su svoju uslugu kako bi se oprema koja je bila potrebna medicinskim djelatnicima napravila u što kraćem roku. I tu je 3D printanje pokazalo svoj puni zamah! Naime, od trenutka kad nekome to fali i treba nam u tisućama komada, velika proizvodnja malo sporije reagira. Treba tri-četiri tjedna, možda i više, da bi se veliki broj komada mogao proizvesti u kratkom roku. Ali točno tad je 3D printanje pokazalo najveći zamah. Unutar tri tjedna proizvelo se tisuće tih držača za vizire. Mi smo se uključili kao tvrtka u samom startu kroz projekt koji su sasvim slučajno pokrenuli studenti. Osobno sam razgovarao s momkom – okej, znači to nam treba, mi imamo resurse, imamo i materijal, imamo vrijeme, jednostavno smo ušli u to sa nekakvim donatorskim faktorom. Imali smo nešto materijala koji smo mi mogli osobno izdvojiti i strojeve koji su u to vrijeme stajali jer nitko u tom trenutku pandemije nije htio raditi, i priključili smo se projektu. Izradili smo više od tisuću vizira zajedno sa svim judima u Zagrebu. Tu su bili uključeni i umirovljenici, i studenti, i druge tvrtke koje su donirale materijal, rezali te folije… Mene je fasciniralo kako su ljudi na to reagirali. I to nije bilo samo u Zagrebu nego u svim gradovima u Hrvatskoj. Kroz taj naš projekt unutar tri tjedna isporučeno je, ako se ne varam, šest tisuća vizira, a bilo je tu još i drugih samostalnih donacija bolnicama. Za sve sudionike u Hrvatskoj samo mogu reći – Bravo! Još jednom su pokazali da su ljudi spremni brzo reagirati kako bi pomogli zdravstvenim djelatnicima“, prisjetio se nevjerojatne uspješnosti tog projekta Blažević, te na kraju razgovora za poslovniFM prognozirao kakva je budućnost 3D printanja, što bi se možda moglo očekivati u sljedećih godinu dana, a što u sljedećih pet godina.
„U godinu dana možemo očekivati definitivno sve veću primjenu, ljudi će sve više prihvaćati to u svome radu. Shvatit će koje su osnovne prednosti, dakle ta brza izrada prototipa i malih serija. A što će biti za pet godina – ne znam! Ne mogu predvidjeti što će se dogoditi u budućnosti, ali mislim da će aditivna proizvodnja doživjeti procvat i prihvaćanje sa svim ostalim proizvodnim tehnologijama koje već postoje na tržištu“.
Objavljeno 19. lipnja 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM