Sloboda kretanja često je jako povezana s kreativnim zanimanjima, a meni je bila izuzetno potrebna. I kad sam shvatio da ju od svog poslodavca ne mogu dobiti, jer firme zbog potrebe funkcioniranja nekad moraju imati i neka fiksna pravila, i fiksnu lokaciju na kojoj funkcioniraju, shvatio sam da to moram sam sebi ponuditi, da se, zapravo, za svoju sreću moram sam pobrinuti, istaknuo je uz ostalo Tomislav Pancirov, konzultant za digitalne komunikacije i brending, digitalni nomad i content kreator, u razgovoru za poslovniFM.
Digitalno nomadstvo je rad koji je lokacijski neovisan. To je pružanje usluge, izrada proizvoda i marketiranje i distribucija tog proizvoda ili pružanje bilo čega što se napraviti na daljinu, putem online platformi, jer niste nužno vezani fiksno uz bilo kakvu lokaciju, nego možete nuditi usluge konzaltinga, to rade jako puno dizajneri, video producenti, voice over artisti, virtualne tajnice… Ima jako puno zanimanja koje se prilagođavaju digitalnom nomadskom radu, istaknuo je Pancirov u razgovoru s urednikom Sandrom Kraljevićem u emisiji Mislište.
„Kad govorimo o digitalnom nomadstvu, u Hrvatskoj se često raspravlja jesi li pravi digitalni nomad ili nisi zbog globalnih medija koji nam nameću sliku da je digitalni nomad netko tko ode raditi na tropsku plažu i živi u nekim azijskim zemljama uz manji trošak života, od onog koji bi plaćao u zapadnim razvijenim zemljama, te na taj način, zapravo, uživa i živi.
Čvrstog sam stajališta da to ne mora nužno biti tako, mene osobno takve lokacije ne privlače. Meni sloboda i digitalno nomadstvo znači da ja mogu raditi najčešće između Zagreba, Zadra i Rijeke. I sama činjenica da ne znam gdje ću biti za dva tjedna nego da ću to u potpunosti prilagoditi svojim privatnim obvezama, željama, odmoru, poslu i poslovnim zahtjevima, je ta fleksibilnost koju imam tako da mogu raditi iz co-workinga, mogu raditi iz kafića, od doma…, i nitko ne gleda gdje se ja nalazim, jesam li došao na posao, nego samo gleda je li taj posao završen“, pojašnjava Pancirov, te ističe za što ga klijenti najčešće angažiraju.
„Bavim se konzaltingom u digitalnim komunikacijama i brendingom, te izradom contenta. Moj background je komunikacijski. Karijeru sam započeo u digitalnim komunikacijskim agencijama, bio sam u korporaciji, u velikoj agenciji, tako da je moja core usluga mješavina svega toga što sam prije radio. Prije svega se radi o digitalnim komunikacijskim strategijama koje onda uključuju pozicioniranje klijenta na digitalnim kanalima. Međutim, klijenti počesto nemaju postavljene svoje brendove pa onda uslugu treba prilagoditi kako bi bila obuhvatnija i da pomognemo klijentu kojemu je najprije potrebno pozicionirati brend. Tek onda definirati na koji način brend može funkcionirati na digitalnim kanalima, pojašnjava.
Osim toga dosta se bavim edukacijom upravo u tom segmentu, te izradom contenta. Na svojim kanalima, blogu, Linkdeinu, YouTubeu i Instagramu počeo sam proizvoditi content koji se bavi upravo poduzetničkim temama, koji koristi ljudima, koji ih educira, i to je također jedan dio mog posla koji mi je u zadnje vrijeme sve više u fokusu“, kaže Pancirov.
Voditelji malih i srednjih poduzeća obično su odlični stručnjaci u svojim područjima, međutim komunikacija na društvenim mrežama nekima od njih poprilično je veliki izazov. ponekad poput kvantne fizike. U čemu poduzetnici najviše griješe kad je riječ o komunikaciji na društvenim mrežama?, upitao je urednik Kraljević.
„Prva je stvar da komunikaciju na društvenim mrežama ne gledaju kao poslovni alat i upravo zbog toga od komunikacije na društvenim mrežama nemaju koristi. Ako se generalno odlučite na digitalnu komunikaciju, što danas uopće ne bi trebalo biti pitanje želite li ići na digitalne kanale ili ne, nego morate biti na njima, trebali biste svakako na to gledati kao na poslovni alat. Jasno nam je da za taj alat trebamo odrediti određene resurse, i vremenske i novčane. Nakon toga trebamo pratiti što se događa, trebamo imati jasne poslovne ciljeve koje njima želimo postići, a da bismo nakon jednog polugodišta mogli reći – ok, ovaj kanal nam je imao smisla, uložit ćemo u njega još. Ili – nema smisla, nećemo ga dalje koristiti. To je, dakle, prva pogreška.
Druga stvar, bez obzira na to što misle da to koriste kao poslovni alat, ne daju mu prioritet koji treba imati Na isti način, ako imate tvornicu imate i stroj koji proizvodi dio vašeg proizvoda, nećete taj stroj zanemariti jer vam u tom trenutku nije u fokusu, jer on je jako bitan dio tog proizvoda.
Trendove smo nekada prije vezivali uz konkretne proizvode i kompanije, a danas pojam brending možemo vezati i uz fizičku osobu.
Tako je i u komunikacijskom miksu. Društvene mreže, digitalni kanali, moraju biti zastupljeni na jednak način. Ne možete raditi objave za društvene mreže nakon što ste cijeli dan iscrpljeni od posla navečer odlučili razmišljati o tome da biste sad mogli nešto staviti na mrežu ili taj posao dati ljudima koji nemaju nikakve veze s komunikacijama.
Treći je veliki problem da se ne žele osobno brendirati. Mislim da je to kulturološki problem. Na radionicama koje radim, jedna od njih zove se Brendaonica, radim je s kolegicom Morenom Milevoj, suočavamo se s izgovorom ‘Što će mi ljudi reći?, Što će susjedi reći?’ Izgleda smiješno da netko u poslovnom okruženju tako govori, ali ljudi imaju problem, imaju blokade s tim, i onda zbog toga ne žele sebe eksponirati. A imaju možda super stvari za reći, stručnjaci su u svojim područjima, no to nikad ne dođe do njihovog targeta“, pojašnjava Pancirov.
Osobni brending termin je koji se zadnjih nekoliko godina može čuti dosta često. Brendove smo nekada prije vezivali uz konkretne proizvode i kompanije, a danas pojam brending možemo vezati i fizički uz osobu.
„Da, tako je. Zašto uopće brendiramo? Upravo zato da bismo personificirali proizvode ili usluge, te kako bi ljudi imali dojam da im ti proizvodi ili usluge pružaju neku emociju i kako bi imali osjećaj da s njima imaju neki odnos koji bi inače razvijali s osobama. Zato je zapravo paradoksalno da u smislu osobnog brendinga bježimo od toga jer je to jako jako usko područje.
U brendiranju trebamo definitivno imati jasnu svijest o tome da vi svoj brend imate. Svaki put kad pošaljete mail i sročite ga na određeni način, kada netko vidi vaš potpis u mailu, kad vidi vaše gramatičke pogreške, kada s nekim razgovarate preko Skypea, objavite na Instagramu fotografiju, sve je to ido vašeg osobnog brendiranja koji se s digitalnih kanala prebacuje u svijet uživo. Na isti taj način trebamo paziti kod osobnog brendiranja, trebamo na sebe gledati kao na proizvod koji ljudima time što se brendira pomaže da dobiju poruku koju im želimo prenijeti“, smatra Pancirov koji svojim klijentima pomaže da se što bolje predstave tržištu preko društvenih mreža. Posebno je zanimljivo čuti što sve konkretno radi na održavanju vlastitog imidža.
„Krenuo sam s blogom i s napisima koji su bili informativno-edukativnog karaktera, kako otvoriti paušalni obrt isl., sve neke stvari koje su meni trebale kada sam kretao u svoje poslovanje. Osim bloga vodim yt kanal na kojem svakog četvrtka u 19 sati objavljujem video. Jako je bitna ta konzistencija, ne samo zbog društvenih mreža nego i zbog algoritma, jer algoritam, ako vas percipira kao nekog tko ima redovite objave, možda će vas više gurati prema targetu.
Uz to, naravno, Instagram, Linkedin, koje ljudi u Hrvatskoj i dalje ne iskorištavaju dovoljno. Organski dosezi su jako dobri i trebali bi svakako ulagati u taj Linkdein kroz tekstualni sadržaj, kroz video i foto sadržaj i naravno – Facebook. Često ga zanemarujemo iako je to i dalje društvena mreža koja ima najviše pratitelja i na njoj realno možemo najjednostavnije postići doseg uz plaćeno oglašavanje koje svakako treba koristiti. To je cijeli niz društvenih mreža i sadržaja koje produciram“, kaže Pancirov, ističući da se bavi i lifestyle poduzetništvom te pojašnjava što je to.
„Lifestyle poduzetništvo je nešto što sam otkrio od Lewisa Howesa koji ima odličan podcast The School of Greatness. On je inače bivši sportaš koji je doživio ozljedu nakon koje je, razmišljajući što bi mogao raditi, shvatio da je dobar u povezivanju ljudi. Počeo se baviti Linkedin marketingom kad to još nitko nije radio, i kod njega sam otkrio tu ideju lifestyle poduzetništva. To je ideja za koju se zalaže i Tim Ferriss u The 4-Hour Workweek. To sam čitao još na fakultetu i to mi je bilo nekako zanimljivo da radiš samo četiri sata tjedno, a imaš iste ili više prihode, ali sam mislio to je nemoguće u Hrvatskoj, to je Amerika to je moguće u Americi. I onda sam, zapravo, došao u situaciju da sam trebao odrediti sebi na koji način ću raditi pa sam rekao: ‘Gledaj, kad si već išao u ovo, sada ćeš to napraviti po svojim pravilima i sebe ćeš ispitivati kako se ti osjećaš oko toga’. I to je bit lifestyle poduzetnišva: stavljati svoj životni stil ispred zarade, ispred biznisa“, pojašnjava Pancirov te otkriva što poduzetnici mogu napraviti da bi poboljšali svoj imidž na društvenim mrežama.
„Prva je stvar – provjerite sve svoje profile. Morate imati ideju da su i vaši privatni profili koji imaju potencijalno javan sadržaj dio vašeg osobnog brendinga. Provjerite kakva vam je profilna slika. Vi možete privatno imati neki profil na Facebooku koji možda nije za javnost, ali bez obzira na to ta profilna slika mora biti ok, mora biti u granicama normale. Ne možete imati neku party golu sliku na profilu na Facebooku do kojih ljudi mogu doći vašim imenom i prezimenom, jer to utječe na percepciju.
Druga stvar, provjerite opise koje imate na društvenim mrežama i provjerite tekstove koje imate na svojoj web stranici. Često imamo starije tekstove, starije opise, koji se onda ne uklapaju u ono što bismo trebali komunicirati svojim osobnim brendom i svakako krenite u tu produkciju, konzistentno stvarajte “, savjetuje Tomislav Pancirov u razgovoru za poslovniFM.
Objavljeno 27. ožujka 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM