Siguran sam da ogroman postotak ljudi ne shvaća u čemu je poanta odvajanja otpada. Ljudi to doživljavaju kao namet, nešto što trebaju plaćati više, a zapravo bi morali znati što se u konačnici dešava s frakcijama otpada. Mi smo u kampanjama ljude vodili na mjesto gdje se oporabljuje biootpad jer nisu vjerovali da je to istina, a ne da sve ide na istu gomilu. Ogromno je nepovjerenje ljudi i treba puno raditi na tome. Stoga mislim da u Hrvatskoj najbolje funkcionira sustav mrkve i batine. Puno komunalnih društava je bilo u problemu jer su cijene odvoza otpada bile preniske i sada su počele nešto rasti i političari su puno obećavali nešto što je nerealno. Ako se želi imati dobar sistem zbrinjavanja otpada to košta i cijene od 20-30 kuna su zapravo nerealne, istaknuo je u razgovoru za Poslovni FM Zlatko Špoljar, projekt menadžer u tvrtki Consultare.

Često se u jedinicama lokalne samouprave pada na reciklaži jer nedostaje novaca, a  ima jedinica lokalne samouprave koje su potpuno nezainteresirane. Ne možemo generalizirati, ali jedinice lokalne samouprave su najodgovornije za zbrinjavanje otpada. Kod nas je češće problem provedbenih propisa nego samog zakona. U Hrvatskoj većina centara za gospodarenje otpadom ne radi. Trenutno je stajalište da nije birana dobra tehnologija ili da su potkapacitirani, što dovodi do problema. Dosta odlagališta je zatvoreno, dosta je odlagališta sanirano, ali regionalni Centri kako su bili zamišljeni nisu profunkcionirali. Već sada plaćamo penale, koji se zovu „poticajna naknada“ koje plaćaju jedinice lokalne samouprave koje ne love ciljeve u postotku odvajanja otpada, pojašnja Špoljar u razgovoru s Borisom Živkovićem, urednikom podcasta Recikliraj.

Ukupno gledano, u Hrvatskoj nismo toliko slabi u kompostiranju otpada, prije bih rekao da nismo toliko jaki koliko bi trebali biti. Još je dug put pred nama da dosegnemo ciljeve EU, no u zadnjih pet godina bitno se napredovalo. Nisu svi dijelovi naše države jednako dobri u tome. Primjerice, sjever je bolji od Juga. Nisu niti svi veliki gradovi loši, npr. Osijek je na 51 posto u razdvajanu otpada. Koprivnica, Međimurje pa Varaždin to su dobri gradovi. Krk i Lošinj su također lokacije na kojima se dobro radi i razmišlja. Ono što je važno kod uspješnosti razdvajanja biootpada je to da je to dugoročan posao, ne može se sve postići u godini dana ili dvije već treba puno više vremena. Naravno, ima puno vrsta otpada i s različitim otpadom se različito postupa. Dosta je stvari upleteno, ali najvažnija je edukacija od malena, naglašava Špoljar.

– Nedavno uspostavljeni sustav zbrinjavanja otpada u Zagrebu je dobro zamišljen, ali javnost nije dovoljno informirana, za što su pomalo krivi svi, pa i mediji. Dakle, kao sustav je dobar, ali sve je to zbog letargije teško provesti. U Zagrebu je riječ o dobrom putu, ali koji ima puno prepreka, ocjenio je. Cjelovitu emisiju poslušajte u nastavku ili preuzmite za kasnije slušanje.

– Veliki je problem plastika i stotine tvornica koje proizvode plastiku i teško je preusmjeriti da proizvode nešto drugo. U pitanju su desetine tisuća radnih mjesta i nužne izmjene tehnologije i ta tranzicija ne može ići preko noći, ona mora biti dugotrajna i polako se odvijati. Postoje odluke oko nekih plastičnih materijala kao što su lagane vrećice (15-50 mikrona). Tu je ključno raditi na svijesti ljudi da oni budu ti koji će generirati manju potrošnju. Dok god će se javljati potražnja za plastikom ona će se proizvoditi. Proizvođači prehrambene, kozmetičke i ostale industrije stoga svi moraju složno raditi na tranziciji, što je svakako težak i dugotrajan posao, smatra Špoljar.

Ključna je edukacija mlađih koja daje dugoročne rezultate i time generirate ljude za budućnost. Starije generacije je puno teže navesti na to, no ipak se i kod „seniora” podiže svijest.

– Teško je dati konkretan odgovor zašto se u Hrvatskoj sprovode samo parcijalna rješenja, ali mislim da i tu napredujemo jer je Fond za  zaštitu okoliša zadnjih godina osigurao osnovne uvjete onima koji se bave otpadom. Gradovi i jedinice lokalne samouprave i njihove komunalne službe su podijelili tisuće kanti za odvojeno sakupljanje otpada – kao početna infrastruktura da bi se uopće moglo početi s procesom. Taj dio je odrađen i sada se treba krenuti sa segmentima, pa i u smislu gradnje kompostana (10-tak ih je u izgradnji) i tu će se povećati mogućnosti za uporabu biootpada koje su do sada bile dosta skučene. Postoji i drugi segment javnosti nepoznat, a to je da najviše biootpada prerade bioplinska postrojenja/elektrane. Prije pet godina su te elektrane oporabile samo 3 tisuće i 600 tona, a prošle godine 178 tisuća tona biootpada, što je ogroman napredak. Godišnje RH proizvede 500 tisuća tona biootpada. Ne prikupi se 500 tisuća tona, prikupi se puno manje, ali se pokazalo da je bioplinska elektrana/energana najbolji način za oporabu jer proizvedete električnu energiju, toplinsku i digestat koji je organsko gnojivo. Tako ste zaokružili cijeli krug i to je prava kružna ekonomija, na kraju taj digestat vratite u zemlju, pojasnio je krug otpada Zlatko Špoljar.

– Glavni izazov u gospodarenju biootpadom je kako uspostaviti sustav. Morate ljudima omogućiti da odvoje otpad na jednostavan način u stanu, komunalna društva ga moraju pokupiti i potom moraju imati što s tim učiniti. Dva su smjera – jedno su kompostane u koji ne može doći sav biootpad, kompostane su najbolje za zeleni otpad sa zelenih površina granja i trave, a dio je i od građana, No, što je s hranom kojoj je istekao rok trajanja što je s otpadom od kuhanja? Tu nastupaju bioplinska postrojenja, ali prije njih nastupa nešto što taj otpad priprema da bi se mogao upotrijebiti u bioplinskoj elektrani. Uveli smo novu tehnologiju obrade biootpada, to su uređaji koji obrađuju biootpad, čiste ga od nečistoća- bio vrećica i ostalog i tako se dobije organska juha koja ima 95 posto čistoće koja se onda plasira u bioplinske elektrane i onda se dobije sirovina – gorivo.

– Građani premalo odvajaju biootpad, tu smo u začecima. Više od 60 posto jedinica lokalne samouprave uopće ne odvaja biootpad. Važno je odvajati biootpad jer je najveći zagađivač kad završi na odlagalištu/ smetlištu, on stvara enormne količine stakleničkih plinova i zagađuje se atmosfera. S druge strane godišnja količina od 500 tisuća tona otpada iz nje se može proizvesti čak 7 posto električne energije od ukupno proizvedene električne energije u RH, istaknuo je Špoljar dodajući da su kod nas u funkciji 43 bioplinska postrojenja sa snagom od 48 megavata.

Autor: Boris Živković Foto: Darko Buković/PoslovniFM

Objavljeno 3. veljače 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.