Hrvatska ima potencijala za razvoj obnovljivih izvora energije. Međutim, mi smo kao nogometaš koji je u mlađim danima bio jako veliki potencijal, a karijeru završio u četvrtoj županijskoj ligi. Ili ćemo s tim velikim potencijalom, enormnim trudom, htijenjem, zalaganjem, disciplinom i radom, dostići vrhunac karijere kao Real Madrid sa šest osvojenih naslova Lige prvaka.
– Ako ćemo realno procjenjivati, naši potencijali su znatni. Ostvarene potencijale imamo u hidroenergiji. Imamo dobre potencijale i u vlastitom plinu. Imamo solidne, čak odlične potencijale u sunčanoj energiji. Imamo vrlo dobre potencijale u vjetru. Sve je to u Hrvatskoj poznato i svi smo svjesni da je to veliki potencijal. Nema razloga da ne budemo u samome vrhu u Europi. Ako bi se naravno kvalitetno organizirati. No, kad izostane ta organizacija, a realizacija projekata traje predugo i bude skuplja nego što bi trebala biti, to je problem, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Ivo Čović, direktor tvrtke KONČAR – Obnovljivi izvori.
Problemi s kojima smo se suočili u ovoj godini nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Agresija Rusije na Ukrajinu ne samo da je strahota sama po sebi, nego je otvorila i ona energetska pitanja koja su se godinama gurala pod tepih i ponekad stidljivo pojavljivala na površini. Energetska neovisnost sada je top tema i u posljednje vrijeme iz Bruxellesa stižu jasni i snažni signali o potrebi da ona bude veća, a jedan od ključnih modela je implementacija obnovljivih izvora energije, istaknuo je Čović u razgovoru s Tinom Bašićem, urednikom emisije ZGRADOnačelnik, koju u suradnji pripremaju prvi poslovni radio PoslovniFM i savjetodavni portal ZGRADOnačelnik.hr. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.
Podaci Energetskog instituta „Hrvoje Požar“ za 2020. godinu, nastavio je Čović, pokazuju porast instaliranih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora koji prati i njezina proizvodnja pa je tako u 2020. godini proizvedeno gotovo 3000 GWh električne energije iz obnovljivih izvora, što čini 22,3 posto ukupne proizvodnje, uz izuzetak velikih hidroelektrana.
– Uistinu živimo u izazovnim energetskim vremenima jer kriza kojoj svjedočimo prekretnica je, rekao bih, u budućnosti energetike. Oko vizije energetskog sektora u Republici Hrvatskoj, Europi i u svijetu, naizgled trenutačno nema bitnih prijepora. Tu bi se čak i našalio – nema prijepora osim što se tu i tamo svako malo povede neki rat. Ali postoji suglasje u svijetu da su temeljni ciljevi energetskog razvoja ubuduće, prije svega, želja za smanjivanjem emisija štetnih plinova i time ublažavanja klimatskih promjena koje mogu biti pogubne za naš planet, mišljenja je Čović.
Građani žele zadovoljavajući standard, što uključuje, uz ispunjenje osnovnih ljudskih potreba kao što su obrazovanje, zdravstvena zaštita, mirovine i tako dalje, sigurnu i pouzdanu opskrbu energijom, po prihvatljivim cijenama.
– Međutim, sigurna i pouzdana opskrba energijom, kao što i sada vidimo, nije nešto što pada s neba i što se podrazumijeva, nego je to ozbiljan posao koji netko u društvu mora kvalitetno i kontinuirano planirati, realizirati i voditi stalnu brigu. Prihvatljiva cijena opskrbe posebna je priča, kaže Čović
Grupa KONČAR već desetljećima na ovim je prostorima lider u izgradnji elektroenergetskih postrojenja, sa širokom lepezom proizvoda i usluga u tom području – od proizvodnje generatora, transformatora, rasklopnih postrojenja i niza drugih proizvoda iz područja energetike, ali isto tako usluge inženjeringa, izgradnje vrlo složenih postrojenja te njihovo vođenje i daljinsko upravljanje. Uz izvoz u više od 130 država svijeta, tehnologija koju KONČAR proizvodi i isporučuje već desetljećima je jedno, dok je u posljednjih deset godina tu znatno zastupljem i segment zelenog – sunčane elektrane i vjetroelektrane.
– Svjestan sam da su očekivanja velika. Ali ja bih, možda će vas iznenaditi, postojeću situaciju oko iskorištenja obnovljivih izvora u Hrvatskoj ocijenio vrlo visokom ocjenom, recimo bez velikog razmišljanja dao bih solidnu četvorku. Ta ocjena temelji se na tome da je naša generacija naslijedila velik broj projekata, prvenstveno mislim na vrlo respektabilne hidroelektrane, ali ne samo njih. Hidroelektrane koje se su gradile u razdoblju od 1960. do 1980. godine izvedene su na način da se naš planinski sloj Dinarida probio na šest mjesta tunelima dužine od deset i više kilometara. Dakle to su bili u to vrijeme nezamislivi poduhvati. I ta činjenica mi daje razloga za jedan umjereni optimizam za budućnost, da ćemo uspjeti pronaći i u ovim novim okolnostima rješenja za novu tranziciju kroz koju ćemo proći, kaže Čović. Ipak, nadodaje da događanja u posljednjih desetak godina ne zaslužuju baš tako visoku cijenu, već naprotiv, jedva prolaznu dvojku.
– U Hrvatskoj postoji problem koordinacije, ne samo u ovom sektoru nego i u ostalim područjima. Prečesto mijenjamo zakone i to većinom mehanički da se, pritom, ključni sudionici nisu dogovorili koji je optimum za Hrvatsku i koja bi rješenja bila u interesu svih dionika. Uz malo truda moguće je u ovom procesu, recimo u području obnovljivih izvora postići da se svi sudionici osjećaju da su u win-win situaciji. Trenutačno to nije slučaj, ističe Čović.
Iako Europa ide prema obnovljivom i zelenom, u Hrvatskoj još uvijek imamo dosta problema.
Od osoba koje sudjeluju u razvoju projekata tzv. developera, politike, Sabora, Vlade, ministarstava i institucija koje vode brigu o regulaciji energetskih sustava – HERA i HROTE, do onih koji su zaduženi za rad mreže, te onih koji u konačnici financiraju projekte, svi oni u tom procesu mogu vidjeti svoju priliku i osjećati se kao pobjednici i kao oni koji su doprinijeli ostvarenju ciljeva. Na način da svi profitiraju. A najveći dobitnici bili bi u konačnici građani i naše gospodarstvo koji bi imali sigurnu i zajamčenu opskrbu po prihvatljivim uvjetima. Što to znači? To znači da u određenom trenutku moramo izbjeći činjenicu da nas šamaraju događaji u svijetu, bilo ratni ili politički ili oni uzrokivani burzovnim mešetarima. Kako objasniti činjenicu da je u Ukrajini rat, a mi se hvalimo da je dobro jer smo napravili LNG terminal. Građani bi trebali biti informirani i educirani. Primjerice, ovo nisam ni ja znao – prije šest mjeseci kad je prvi tanker dopremio plin na LNG terminal imao je plin u vrijednosti od 17 milijuna eura, a posljednji tanker prevozio je plin u vrijednosti od 130 milijuna eura, rekao je Čović. Naglasio je da se cijena tog plina na mjestu utovara sigurno nije mijenjala, mi kao društvo trpimo posljedice tih događaja u užem i širem okruženju.
– Upravo su obnovljivi izvori nešto što nam može jamčiti da ćemo u budućnosti biti manje ovisni o tuđim energentima ili fosilnim gorivima. Sve ima svoju cijenu, a cijena koju mi danas plaćamo jako je visoka. Poželjno bi bilo da postoji dogovor u društvu o prihvatljivosti nekog troška kojim realiziramo naše ciljeve. Naravno da električna energija u Hrvatskoj ne može biti 20 eura po megavatsatu, ako je svugdje 100 eura, smatra Čović.
Možemo zatvarati oči i govoriti – u redu je , nama su naši građani svetinja. Naravno da jesu, ali mi smo gotovo jedini u Europi kojima je cijena energije najmanje porasla. To je građanima drago čuti, ali to je politički populizam. Dakle nema nijednog razloga da bi mi dugoročno mogli imati cijenu za kućanstva kao što sad imamo na razini 50 eura po megavatsatu, a istovremeno naše gospodarstvo plaća 150 ili 200 eura po megavatsatu, što je korak do ponora, upozorava Čović.
Svatko u lancu opskrbe može imati važnu ulogu i dati svoj doprinos, ali imati i koristi od razvoja obnovljivih izvora energije, smatra.
Čović o ulogama pojedinih dionika u energetskom lancu
Građani – Kad bi na području svake jedinice lokalne samouprave građani osjetili korist i bili svjesni te koristi od obnovljivih izvora energije, iskorištavnjem jednog dijela njihove općine, koji u pravilu sada nema neku veliku uporabnu vrijednost, i time generirao neki prihod, tada bi stanje bilo drugačije.
– Recimo, projekt koji KONČAR razvija na području Sinja gradu bi donio redoviti godišnji prihod od tri, četiri milijuna kuna, što za gradski proračun nije zanemariv iznos. Sada je naknada za obnovljive izvore energije jednu lipu po kilovatsatu, ne bih imao ništa protiv kad bi politika odlučila da ta naknada bude dvije ili tri lipe. Takva visina naknade ne bi narušila konkurentnost cijelog sektora. Ne bi narušila ravnopravnost tržišnog natjecanja jer bi se odnosila na sve sudionike. A s druge strane to bi bio snažan poticaj da se na područjima jedinica lokalne samouprave kod građana stvori taj osjećaj želje, volje ili koristi da takvo jedno postrojenje bude na njihovom području, smatra Čović.
Gradovi i općine – Kad bi općine i gradovi aktivnije sudjelovali u odabiru lokacija za koje oni sami procijene gdje bi takva postrojenja mogla biti, što i EU sad govori da treba raditi i da treba mapirati takva područja, da sami procjene koja su to područja za koja je najmanja šteta da se iskoriste za proizvodnju energije iz OIE-a.
Operatori sustava – isto mogu dati svoj doprinos. Nije smisao njihovog postojanja pozitivno poslovanje, njihov smisao je utjecaj na razvoj elektroenergetske mreže ili drugih energetskih mreža po opravdanim troškovima, ističe Čović. To ne znači po beznačajnim troškovima, oni moraju predlagati rješenja koja će omogućiti integraciju što većeg broja postrojenja, ali tako da im opet politika – Sabor i Ministarstvo osigura dostatne prihode. Ako oni financijski grcaju, naravno da se kod njih neće stvoriti osjećaj da mogu doprinijeti bržem razvoju, nego se počinju braniti da oni to ne mogu. Nije pitanje što ne možete nego što trebate napraviti da integracija ide brže.
Država – Država odlučuje kojem investitoru će ustupiti dio zemljišta koje je u državnom vlasništvu. To ne može biti bezuvjetno i ne može biti bilo kome. Ona mora biti odgovorna u tome, prepoznati koji su to kvalitetni i pouzdani partneri sposobni realizirati te projekte. Mi sada, u pravilu, ne znamo tko stoji iza projekata, tko dobiva energetska odobrenja. To nije nemoguće doznati, ali zahtijeva veliki napor. Nema potrebe za time. Država mora imati kvalitetan sustav da zna što želi.
Recimo HEP. HEP je kao državna tvrtka želio realizirati veći broj projekata, ali nije mogao jer je veliki broj lokacija na određen način ‘zauzet’. Zauzet od tvrtki koje će te projekte možda realizirati, a možda neće. A veliki investicijski igrači, velike energetske tvrtke ne mogu doći do takvih projekata. Trebalo bi raditi brže i transparentnije.
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja – u svom sastavu ima i energetiku i zaštitu okoliša. To su po nekoj definiciji možda i dva suprotstavljena područja, ali ih Ministarstvo unutar sebe mora objediniti i ‘izaći’ sa zajedničkim planom. Kao što Europa ‘izlazi’ s RePowerEU tako bi se i naše Ministarstvo moglo u nekom kratkom roku očitovati što misli napraviti po tom pitanju.
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – mora isto tako generirati i najaviti mjere vezane uz prostorno uređenje, uz model korištenja državne imovine. Mi koji sada razvijamo projekte ne znamo hoćemo li dobiti pravo služnosti i koliko će rasti troškovi. Tu postoje neki pravilnici koji se, u pravilu, doživljaju kao da su zapisani u kamenu. Pa nitko ne priječi nas kao državu i nas kao građane da naša Vlada i Ministarstva odrede pravila koja su jednostavna, transparentna i da doprinose ostvarenju ciljeva.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti – europska sredstava treba ulagati u nešto što će trajno biti naša infrastruktura, od koristi za građane Hrvatske i sve turiste koji dolaze u našu zemlju. A ne da kroz Fond samo podržavamo strane proizvođače automobila.
Ministarstvo poljoprivrede se također pojavljuje kao bitan čimbenik. Točno je da ovi projekti uzimaju dio šume ili makije kojima gospodare Hrvatske šume, ali u postotku je to relativno malo. Sve dok to nije znatno, a neće nikad ni biti, te procedure bi trebale biti jednostavnije i transparentnije te nema potrebe da se izračun naknade za pravo služnosti, što smo imali slučaj na Visu, gdje se radilo o makiji kojoj se ljudska noga bez bagera nije mogla približiti, računa kao da je to put na svemir. Dakle, može se pojednostavniti procedura.
Novac – Nisam dovoljno naglasio sumnju prema tezi kad se kaže da ima novaca. Mukotrpan je put za investitora osigurati kredit kod banaka. Banke su ozbiljne institucije, posluju po vrlo strogim procedurama i tu su dugotrajni pregovori. I tu država mora pronaći nekakvu olakšicu kako pomoći investitorima da dokažu bankabilnost projekata i zatražiti ili zamoliti banke da u tom smislu ne trebaju na svakom projektu nastupati kao da je riječ o nekom novom znanstvenom otkriću. Otprilike su to projekti koji su slični i na koje se mogu primijeniti standardne procedure, a ne da se mora tri, četiri godine pregovarati s bankama i pritom postići nepovoljne kamatne stope i financijske uvjete.
Još smo u razdoblju niskih kamatnih stopa pa možda to nije presudno, ali u vrijeme kad su one bile više od šest ili sedam posto, onda vam u životnom vijeku trošak financiranja bude veći od troška izgradnje i održavanja postrojenja.
Nova sezona
Svi se pitamo, vi i ja, što napraviti, koje mjere treba poduzeti, što Vlada poduzima da se spriječi rast cijena. Možda zvuči pregrubo, no nije lako razgovarati o ovoj temi. Recimo da igra vaš tim, 88. minuta utakmice je i vi gubite 4:0 i sad vas netko pita što biste napravili. Ne možete napraviti ništa.
Ako sam ja sugovornik na tu temu i o tome kako će moj tim igrati, ta utakmica se mora pustiti, izgubili smo. Ali nitko me ne može spriječiti, ako se na mene računa, da pripremim ekipu za sljedeću sezonu. Da resetiram postojeći sustav tamo gdje treba i da slažem rješenja koja će biti kvalitetna i dugoročna. I u tom smislu apsolutno ne vidim kod svih ovih sudionika nešto što bi bilo loše za njih u onome što bi trebali napraviti, a da istovremeno doprinosi ostvarenju zajedničkih ciljeva.
Sadržaj emisije ZGRADOnačelnik pripremljen je u suradnji s Grupom KONČAR koja je partner projekta ZGRADOnačelnik.hr-a OSUNČAJMO HRVATSKU i energetski obnovimo – ZAJEDNO.
Objavljeno 17. lipnja 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM