Hrvatska udruga proizvođača toplinsko fasadnih sustava (HUFPAS) je udruženje od 18 tvrtki, svih redom renomiranih proizvođača komponenti i cijelih toplinsko fasadnih sustava. Udruga djeluje već 13 godina, članice zapošljavaju više od 1.600 djelatnika i ostvaruju godišnje prihode od oko 500 milijuna eura.
– Mi smo, ustvari, stručni glas industrije i svaka politika, u principu, treba slušati industriju kako bi kvalitetno mogla ostvariti svoje ciljeve. Bez kvalitetne suradnje s industrijom, bilo koja politika u Europi, svijetu i kod nas, ne može napraviti prave i konkretne stvari, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Igor Kemenović, predsjednik HUFPAS-a, direktor tvrtke Kemenović za hidro i toplinske izolacije.
Objasnio je da su članice udruge proizvođači kamene vune, EPS-a, odnosno kolokvijalno govoreći stiropora, proizvođači ljepila, mrežica, završnih žbuka, to je toplinsko kontaktni fasadni sustav, engleska skraćenica je ETICS. Neki proizvode kompletne komponente sustava, neki samo dio.
Energetska obnova, obnovljivi izvori energije, sve su češći pojmovi koje možemo čuti u javnome prostoru. Više od pola stambenog fonda u Hrvatskoj energetski je neučinkovito, a iz Bruxellesa nam stižu nova pravila, smjerovi i ciljevi.
– Udruga je upravo i nastala kako bi se podigla razina i znanja i svijesti kod krajnjih korisnika, investitora, svih sudionika u gradnji. Aktivno surađujemo s tijelima javne uprave, znači ministarstvima, fondom, gdje sudjelujemo i u donošenju pravilnika, zakona sa svojim prijedlozima s tehničkog kuta gledanja. Izrađujemo vlastite tehničke brošure i smjernice kojima postavljamo svojevrsne standarde u izgradnji toplinsko fasadnih sustava. Dakle, pišemo o tome kako se nešto treba napraviti jer stvarno ima svega na tržištu. Također, surađujemo i s brojnim drugim organizacijama, udrugama, i u Hrvatskoj i u Europi, sve u zajedničkom cilju da energetski obnovimo naše zgrade na kvalitetan način, održiv način, i na kraju da te zgrade budu ljepše i bolje mjesto za život i rad, ističe Kemenović.
– Trenutno stanje energetske učinkovitosti u Hrvatskoj zapravo je dosta loše, ali nismo jedini u takvoj situaciji. Slično je i u drugim europskim državama, ovisi na kojoj razini se gleda. U zapadnim zemljama, gdje je viši standard, manje je loše, ali je ogromna količina zgrada koje treba obnoviti. Više je od 85 posto zgrada koje će 2050. i dalje biti u upotrebi, a sada nisu obnovljene. Konkretno, u Hrvatskoj je problem u godinama sustavno zanemarivanim obvezanam vlasnika nekretnine, istaknuo je Kemenović u razgovoru za podcast Zgradonačelnik, kojeg uređuje i vodi Tin Bašić.
Pojasnio je da svi pričaju o pravima, ali svatko tko je vlasnik ima obavezu održavati svoju nekretninu, imate obavezu održati je u top stanju, u top formi. Na kraju to je obaveza i zbog kvalitete vlastitog života i zbog same zgrade. Isto kao što automobil svake godine vozimo na servise i brinemo se da je čist, lijep i ispravni. Tako se moramo brinuti i oko naših zgrada, jasno je i izravno poručio Kemenović. Cjelovit razgovor poslušajte u nastavku na podcast platformama Mixcloud i Spotify, poslušajte u streamu prvog poslovnog radija na www.poslovnifm.com ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god vi želite.
– Neki koji na kraju i ne dobiju sredstva za sufinanciranje ne čekaju idući natječaj nego obnavljaju sami. Vrti se polako tak kotač. Albert Einstein je jednom rekao – ako mi date sat vremena da riješim problem, 55 minuta ću razmišljati o tom problemu, a pet minuta ću potrošiti na njegovo rješavanje. Mi razmišljamo dosta dugo, vjerojatno još to traje, ali definitivno vrijeme je za akciju, jer ovih pet minuta će isto brzo proći – kazao je Kemenović.
Energetska obnova u Hrvatskoj počela je prije 15 godina, nije bila kontinuirana tijekom tog razdoblja. Sve ima svoj put, a taj put je uvijek prožet usponima i padovima. I kroz to sve učimo. Učimo mi, uči država, politika, uče izvođači, tako da se to nije moglo izbjeći. Da smo prije 15 godina više toga obnovili, imali bi sada bolju sliku, imali bi manje posla u budućnosti, ali tako je kako je. Sada imamo bolja znanja, politička svijest je viša, i u Hrvatskoj i EU. Prije 10 godina se nije moglo zamisliti da netko spominje energetsku obnovu i energetsku učinkovitost. Sad smo ušli u fazu da imamo kontinuitet ulaganja, jer je upravo diskontinuitet bio problem. Svijest se definitivno promijenila. Čujemo i od ministarstva i od fonda da idu novi natječaji, velike su alokacije. Europa pritišće i sada stvarno više nemamo što čekati. Treba ubaciti u najvišu brzinu i krenuti obnavljati i onda usput rješavati sve probleme kojih će biti, a bit će ih – rekao je Kemenović naglašavajući da je veliki problem s radnom snagom i nada se da će se dogoditi preraspodjela radne snage, odnosno da radnici koji su trenutno angažirani na izgradnji novih zgrada, možda ‘povuku’ radnike s obale i da se uključe u energetsku obnovu.
– Kotač se mora pokrenuti i kretati se cijelo vrijeme. Glavni okidač su državne subvencije za pokretanje te priče i onda će već tržište napraviti svoje. Kada to postane kontinuitet, onda neće biti navale i neće se raditi stihijski, neće biti ni namjernog povećavanja cijena jer će sve tvrtke raditi te poslove. Tržište funkcionira po principu zakona ponude i potražnje i sve će se uravnotežiti na kraju – izjavio je Kemenović.
U podcastu je bilo riječi i o dva noviteta – dvije nove direktive koje bi mogle napraviti tektonske promjene u energetskoj učinkovitosti.
– Direktiva o energetskoj učinkovitosti (EED) je u listopadu stupila na snagu. U fokusu direktive su zgrade, obiteljske kuće i energetsko siromaštvo. Cilj je omogućiti svakoj osobi pravo na energiju, znači da se nikome ne može energija isključiti, ali opet da se spriječi rasipanje energije. Naime, energiju shvaćamo zdravo za gotovo. Geopolitička situacija u zadnjih nekoliko godina se rapidno mijenja, ogromni su skokovi, poremećaji na tržištu – naglasio je Kemenović napominjući da je trenutno plin skup, ali ga ima. Što će se dogoditi kada ga neće biti? Tada će ključna stvar postići ono što ova direktiva zastupa – energetsku učinkovitost.
– Generalni plan je da Europa postane CO2 neutralan kontinent do 2050. godine. Dakle, imamo 27 godina da obnovimo cijeli fond zgrada. Ugrubo rečeno, moramo godišnje obnavljati oko tri posto zgrada da bi dostigli taj cilj. Europski prosjek je oko 1,2 posto, a Hrvatska je na možda nategnutih jedan posto. Tako da smo jako, jako daleko od cilja. Međutim, cilj mora biti postavljen ambiciozno, a vrijeme će pokazati koliko je to ostvarivo. Vrlo bitno načelo, a propos ovoga što sam malo prije rekao, što je u direktivi propisano, a to je – energetska učinkovitost prije svega. To znači da prvo moramo smanjiti potrebe za energijom, a onda mijenjati izvor iz kojeg tu energiju dobivamo – napominje Kemenović. Ističe da sve subvencije koje se daju u Hrvatskoj, na struju, pa na plin, sve je to super, ali to ne može trajati zauvijek jer je to strašno skupo i nismo u suštini riješili problem.
– Ako želimo smanjiti emisije CO2, znači moramo smanjiti utrošak energije, a to jedino možemo raditi s energetskom učinkovitosti. Znači prvo trebamo kvalitetno izolirati zgrade – kompletno promijeniti ovojnice, krovove, stolariju kako bismo uopće imali smanjenu potrebu za energijom, a onda mijenjati izvor te energije. Dakle, ako imate plinski bojler, koristite ga i dalje, a prvo riješite prethodno navedeno jer kada se zgrada energetski obnovi potrošnja plina pada za pola, pa čak i više. A drugi korak je promjena izvora energije – dizalice topline, sunčane elektrane, kaže Kemenović.
Naglašava da je ključna i promjena ponašanja u energetski obnovljenim zgradama. Ako se netko ponaša isto kao što se ponašao i prije, u principu neće biti uštede.
Na komentar urednika Bašića da će se ionako smanjiti količina potrebne energije za grijanje stana na 26 stupnjeva, Kemenović je rekao da je to sve točno, ali ne treba grijati na 26 stupnjeva.
Druga direktiva o kojoj se razgovaralo je Direktiva o energetskim svojstvima zgrada. Naime, ovo je četvrta verzija te direktive, ali ono što je najvažnije jest to da se prvi puta spominju postojeće zgrade. Dosadašnje verzije direktive fokusirale su se na novogradnju.
– Direktiva još nije donesena, ona je u tzv. trijalogu između Europske komisije, Parlamenta i Vijeća Europe. Završni pregovori su 7. prosinca. Politična volje je velika, a alternativa nije dobra jer su iduće godine izbori za Europski parlament. U fokusu ove direktive više neće biti potrošnja energije, nego emisije CO2. Tako da nZEB (nearly Zero Energy Building) postaje ZEB (Zero Emision Building). Mijenjat će se standardi i za novu gradnju i za obnovljene zgrade. Bio je plan da se na razini EU-a harmoniziraju energetski certifikati koje svi dobro znamo, da se točno zna koja je zgrada u kakvom stanju, ali to se pokazalo nemogućim i taj je plan, žalost, pao u vodu jer su prevelike razlike među državama i podnebljima. Nije bilo političke volje da se to napravi, nego će se uvesti relativne skale – rekao je Kemenović.
Prijedlog je, kazao je, da će se morati 15 posto zgrada obnoviti do 2030., pa 15 posto do 2035. godine. U tih 15 posto u tom fondu zgrada, 55 posto napora će se morati fokusirati na 43 posto najlošijih zgrada,. Onda će se svakih pet godina pomicati prosječna vrijednost energetskog stanja zgrada.
Na pitanje hoćemo li uspjeti postići te zadane ciljeve s obzirom na to da ako gledamo koliko je novca potrebno za energetsku obnovu u EU, samo 11 posto tog novca dostupan je za sufinanciranje, ostatak mora doći iz privatnog sektora (građana i tvrtki te koliko je novac kočnica energetskoj obnovi, Kemenović kaže da je Direktiva dala jako veliku ulogu upravo financijskom sektoru, jer, realno, nema tog javnog novca s kojim bi se mogle obnoviti sve zgrade. Država realno ulaže u privatnu imovinu.
– Treba okrenuti priču da se na to ne gleda kao na trošak energetske obnove, nego kao investiciju. U konačnici ulažete u svoju kuću. Dakle, prvo ćete, financijski gledano, trošiti manje energije, a druga vrlo bitna stavka koju imamo jest obnovljena kuća, višeg energetskog razreda, koja financijski više vrijedi. Hoće netko tu kuću u konačnici prodati ili ju koristiti kao zalog za nešto drugo, sasvim je svejedno jer je taj objekt postao veća financijska poluga. Drugi nefinancijski benefiti su ugodniji život, zdraviji život i na kraju kuća ljepše izgleda. Ako kuća ljepše izgleda, onda i naselje i gradovi ljepše izgledaju. Opet se vraćamo na početak. Obaveza – imamo obavezu energetski obnoviti, odnosno održavati naše objekte – zaključio je Kemenović.
Sadržaj emisije ZGRADOnačelnik pripremljen je u suradnji s Hrvatskom udrugom proizvođača toplinsko-fasadnih sustava (HUFPAS).
Autor: Tin Bašić Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 1. prosinca 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM