U Hrvatskoj imamo oko 300.000 višestambenih zgrada, gotovo pola milijuna kuća, više od 50.000 komercijalnih zgrada te više od 90.000 javnih zgrada, iz čega je razvidanpotencijal proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora.
– To je velik potencijal i trebamo tako gledati. Nažalost, u državi to nitko tako ne gleda. Pustimo sa strane sve zakone, pravilnike koji postoje, koje nitko više ne može ni nabrojati niti shvatiti, ali vrlo je logično svakome tko se uopće razumije ili pa čak i ne razumije u elektroenergetiku. Bilo bi puno bolje solarne panele stavljati na krovove zgrada gdje nikome ne smetaju, ne narušavaju nikakav vizualni identitet, nego na polja, livade. Sada imate situaciju gdje netko ima relativno veliki krov, ali on namjerno ne popunjava cijeli krov sa solarnim panelima, nego samo dio tog krova kako ne bi slučajno tijekom godine proizveo ni 1 kWh više nego što je potrošio da ne bi upao u kategoriju u kojoj mu to postaje još manje isplativo, upozorio je Hrvoje Pandžić, predstojnik Zavoda za visoki napon i energetiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER).
Nije jasno zašto je odokativno rečeno, 70 posto krova ispunjeno solarnim panelima, a može bez problema biti 100 posto. Ljudi u listopadu gase elektrane da zbog tog jednog kilovata ne pređu u sustav proizvođača, jer automatski mu pada cijena, automatski ulazi u sustav PDV-a i to mu se više ne isplati.
U razgovoru za podcast ZGRADonačelnik, urednik Tin Bašić i profesor Pandžić ocijenili su takav model – ‘glupim’.
– Nas na FER-u, iskreno, nitko ništa ne pita. Ljudi koji su savjetnici u Ministarstvu gospodarstva, energetike i svega ostalog misle da oni sve znaju i da im ne trebamo. Ne znam čemu mi služimo, na kraju ukinite fakultet ako vam mi ne možemo pomoći (smijeh). Situacija je vrlo jednostavna, dovoljno je samo čitati dokumente Europske komisije, Europske unije i sve je apsolutno jasno. Naime, Europsko vijeće je propisalo da je tijekom 10 posto sati, kada je vrlo visoka potrošnja, potrebno smanjiti ukupno opterećenje u svim zemljama za 5 posto. To znači da u 19 ili 20 sati treba smanjiti potrošnju u prosjeku za 5 posto. Međutim, kako to napraviti? Umjesto da se poveća cijena električne energije i da se na taj način potaknu ljudi da smanje potrošnju, pojedini političari su se ismijavali kako je u ministarstvima u Njemačkoj ili Italiji hladno, a kako je kod nas lijepo i ugodno, kako mi imamo dovoljno električne energije, dovoljno energije općenito i svega ostalog. Znači nismo u stanju poslušati ono što nam se kaže da trebamo napraviti. Koja će biti posljedica – ne znam. Uredba je donesena 31.12. lani, zahtjev je bio da se od 1. 12. smanji vršna potrošnja. Bila je relativno blaga zima, možda nas je to spasilo, ne znam kako će se to gledati. Međutim, nikog u Hrvatskoj nije bila briga za taj dekret, da se mora smanjiti vršna potrošnja – jasan je Pandžić.
Ističe da što god da radimo, ne radimo to dobro i ne radimo to promišljeno. Novac koji je namijenjen za smanjenje vršne potrošnje, to je onaj iznos iznad 180 eura po MW/h se koristi za subvencioniranje izgradnje solarnih panela. Ta izgradnja u Hrvatskoj traje jako dugo nažalost, a ne bi trebalo trajati dugo i time nećemo smanjiti vršnu potrošnju, barem ne ovu zimu, ali možda sljedeće zime hoćemo, kazao je Pandžić.
– Druga stvar vezana za solare jest potreba njihove instalacije na punoj površini krova, dakle, maksimalno koliko ih stane. Naravno, mora se znati kad neko ‘gura’ električnu energiju u mrežu tko je preuzimatelj te električne energije. I trebalo bi biti posve normalno da, primjerice, moj bratić u Splitu, koji ima veliki krov i puno sunčanih sati napravi solarnu elektranu maksimalnu moguću i da ja s njim imam ugovor za preuzimanje njegovih viškova jer ja sam u Zagrebu, živim u višestambenoj zgradi, pa očito nemam mogućnost instalacije solarnih panela. Naravno, moram plaćati mrežarinu i operatoru distribucijskog i prijenosnog sustava jer električne energija mog bratića prolazila kroz neke vodove. Ali to u Hrvatskoj apsolutno nije omogućeno. To je još jedan korak koji Zakon o tržištu električne energije uopće nije uzeo u obzir, a trebao je, a tek je donesen prije dvije tri godine – objašnjava vrlo otvoreno Pandžić.
Cjelovit podcast ZGRADonačelnik, pripremljen u suradnji sa Zakladom Konrad Adenauer, poslušajte odmah ili preuzmite za kasnije slušanje.
Smatra da je prelazak ‘na struju’ jedini način da se dekarboniziramo. U principu to uključuje i vodik.
– Znamo da u industriji, pogotovo petrokemijskoj i ostalim kemijskim industrijama, vodik je jako važan. Dobivanje vodika na zeleni način, elektrolizom, je način za dekarbonizaciju tog aspekta industrije. Zatim, dekarbonizacija transporta radi se kroz električna vozila teškog transporta, možda kroz vozila kojima je vodik gorivo, ali to su opet električna vozila. Tako da u principu će praktički sve ići na struju. Ako se želite grijati ili hladiti, imat ćete u domu dizalice topline, nećete više imati plin. Elektrifikacija svega jedinih način da smanjimo emisije CO2 – kaže Pandžić.
Na FER-u provode zanimljiv projekt koji se tiče umrežavanja svih električnih uređaja u kućanstvu, ali ne samo zbog toga da bi na jednom mjestu imali kontrolu.
– To je u naravi IoT, odnosno internet off things laboratorij gdje imamo tridesetak uređaja koji su priključeni na wi-fi. To su kućanski uređaji kakve bi buduća kućanstva trebala imati, odnosno barem podskup tih uređaja, od hladnjaka, perilica za robu, sušilica za robu, klima uređaja, rasvjete, nape i slično. To su sve uređaji koji su povezani na wi-fi. Svaki od tih uređaja u principu ima svoju aplikaciju, u ovisnosti o proizvođaču. Ako ste dovoljno sretni, imat ćete jednog proizvođača od kojeg ste kupili te uređaje, pa ćete donekle možda moći koordinirano njima upravljati.
Nas zanima koliko se fleksibilnosti iz kućanstva može izvući po pitanju potrošnje električne energije bez narušavanja komfora korisnika. To znači da nas zanima za koliko možemo u kilovatima ili vatima smanjiti, recimo, potrošnju klima uređaja bez da to naruši komfor korisnika. Koliko dugo to možemo raditi? I koju upravljačke komande moramo dati, primjerice, klima uređaju jer on u principu ne mjeri svoju potrošnju i u svim tim aplikacijama imate zadanu temperaturu, temperaturu okoline, brzinu puhanja, smjer puhanja. No, nećete dobiti podatak koliko točno kilovata ili vata troši taj klima uređaj – kaže Pandžić.
8000 sunčanih elektrana na krovovima
Zgrade i kuće postaju dio elektroenergetskog sustava i to u onom dijelu proizvodnje električne energije. Za sada imamo više od 8.000 sunčanih elektrana na krovovima, no to je s obzirom na potencijal, jako malo.
– Prije 15 godina su se u Hrvatskoj postavljali solarni paneli samo zbog sustava poticaja i to je nekome bilo drago, nekome nije, naravno. Isplativost te tehnologije danas je vrlo visoka, ali u principu ovisi o cijeni električne energije iz mreža. U Hrvatskoj je cijena električne energije za kućanstva iznimno niska, skoro najniža u Europi. Naravno, kućanstvima to odgovara, svi mi želimo plaćati jeftinije i brašno, i jaja i električnu energiju. Međutim, platit ćemo visoku cijenu električne energije, samo što to nećemo vidjeti na svojim računima. To se najbolje vidi po tome što je Vlada nedavno dokapitalizirala HEP s ukupno 900 milijuna eura. To je sve naš novac. Samo što nismo platili tu električnu energiju kroz račune za električnu energiju, nego je to HEP subvencionirao i sad Vlada mora spašavati HEP kako ne bi bio u minusu i kako bi mogao koristiti novac iz nacionalnog plana za oporavak i otpornost. To što nama na računu za električnu nego piše neki relativno niski broj, to je u biti loše za nas jer to plaćamo na drugi način, bez da smo toga uopće svjesni – naglašava Pandžić.
Urednik emisije se nadovezao i rekao da ako 900 milijuna eura podijelimo s brojem stanovnika, dobit ćemo 225 eura.
– Da, tih 225 eura računajte koliko nam je bila skuplja električna energije lani u odnosu na ono što smo platili na računima. Dakle, računi su iznosili 30 eura, 40 aura, a trebali su 60, 70, 80 eura. To je vrlo jednostavna računica, to je jasno k’o dan. Upravo zbog toga, zbog toga što je niska cijena električne energije nije vam isplativa ugradnja solarnih panela. Da je normalna cijena električne energije, više biste štedjeli time što ugrađujete solarne panele. To je i u razlog gdje sami sebe kočimo i ubijamo po pitanju ugradnje solarnih panela. S druge strane, Vlada je odlučila ‘skinuti’ PDV na ugradnju solarnih panela kako bi potakla njihovu ugradnju, umjesto da je samo pustila da cijena električne energije bude normalna. Naravno da postoje kućanstva koja ne mogu plaćati ni ovu nisku cijenu električne energije. Ali njima treba pomoći na drugi način. Europsko vijeće vrlo je jasno reklo da se cijena električne energije na veleprodajnim tržištima ograničava na 180 eura po MW/h. Svi prihodi koji prodavači postignu preko cijene od 180 eura usmjeravaju se u neku državnu kasu iz koje se taj novac mora usmjeriti potrošačima električne energije. Bilo bi idealno da se taj novac kao vaučer ili na neki drugi način dao ljudima koji ne mogu plaćati svoj račun za električnu energiju. Na ovaj način ispada da HEP, odnosno država, subvencionira cijenu električne energije i za ljude koji izrađuju jako puno. Cijela ta priča je vrlo, vrlo loše zamišljena i još gore provedena – ocjenjuje Pandžić.
U podcastu se Pandžić osvrnuo i na točkaste, distribuirane izvore fleksibilnosti i električne energije, hidroelektrane, gašenje nuklearki u Njemačkoj, odluci da će energetika biti 100 posto zelena, prije ili kasnije. Poslušajte odmah sjajnog hrvatskog stručnjaka.
Epizoda podcasta ZGRADonačelnik pripremljena je u suradnji sa Zakladom Konrad Adenauer.
Autor: Tin Bašić Foto: Darko Buković/PoslovniFM.
Objavljeno 28. travnja 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM