U Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske procjenjuje se da će količina komunalnog otpada 2028. godine biti na oko dva milijuna tona, a 2035. godine 2,5, milijuna tona. Dakle, količina otpada raste. Prema podacima za 2021. godinu, od ukupne količine otpada na miješani komunalni otpad odnosi se više od milijun tona – točnije 57 posto ukupne količine sakupljenog komunalnog otpada u nas. Država se odlučila za centralizirana rješenja, dakle za gradnju centara za gospodarenje otpadom. S obzirom na oblik države, otpad mora podosta putovati po Hrvatskoj da bi došao tamo kamo bi trebao, tj u centre, a što se duže vozite to će trošak gospodarenja biti sve skuplji, istaknula je u razgovoru za PoslovniFM Sonja Polonijo, stalna stručna suradnica Udruge gradova, koja vodi edukacije o održivom gospodarenju otpadom.
Brojni europski gradovi, a ni naši nažalost nisu izuzetak, imaju velikih problema s otpadom. U europskim gradovima trenutno živi dvije trećine ukupne populacije, a to je otprilike oko 270 milijuna ljudi. I taj će broj rasti. A raste i tonaža otpada, kazala je Polonijo u razgovoru za podcast Zgredonačelnik, kojeg uređuje i vodi Tin Bašić.
Sustav gospodarenja otpada je nesustavan, smatra Polonijo te pojašnjava kako svi proizvodimo otpad te kada vam netko kaže da nema otpada odnosno ne proizvodi ga, to je vrlo ‘reducirani izričaj’.
– Svatko od nas proizvodi otpad. Ambalažni otpad, bio otpad, postoje stvari koje nisu reciklabilne. Netko ima, recimo, mačku pa ima mačji pijesak. Uvijek nešto proizvodite. U tom sustavu je puno korisnika, koji su, u principu, poprilično amorfna masa. Ljudi imaju različite običaje i imaju svoju zonu komfora iz koje najradije ne bi izlazili. I tu se javljaju izlike zašto ne odvajaju otpad – zašto bih ja radio posao za koji su plaćeni ‘smetlari’, ja njima radim njihov posao, onda oni na tome zarađuju. To jednostavno ne stoji – kaže Polonijo.
– Nadalje, ako gradovi nemaju zakonom propisanu stopu odvajanja, plaćaju poticajnu naknadu i to su veliki iznosi. Zapravo plaćaju penale. A istodobno se ne bi „šteli“ zamjerati svojim građanima. Uvijek je pritisak na smetlare da usluga bude što bolja, a cijena da bude što je moguće niža, a ako je moguće i besplatna, što ona naravno da nije. Nešto mora biti ekonomski održivo da bi uopće bilo održivo.
Imamo također i državu koja, recimo to tako, mehanički prepisuje EU regulative. Slažu se propisi bez dovoljnog poznavanja stanja na terenu i zato uopće nisu ustanovljeni koji su to stvarni problemi i kako ih riješiti. Postoji ona čuvena rečenica, nekoliko puta sam ju i u ministarstvu čula: Propisi su nam fantastični, sve je usklađeno s europskom legislativom, još samo da se ta nesretna praksa riješi. To nisu figurice iz igre „Čovječe ne ljuti se“, nego su to stvarni ljudi, stvarne tvrtke koje se ponašaju u skladu s navikama, ekonomskoj logici. Naš sustav je nesustavan zato jer se ne razmišlja u pravcu detektiranja i rješavanja problema, upozorava Polonijo. Cjelovit razgovor poslušajte u streamu prvog poslovnog radija PoslovniFM, na podcast platformama Mixcloud i Spotify (u nastavku izravno linkovi) ili preuzmite za kasnije slušanje, kad god želite.
Polonijo upozorava da bez uvođenja takse na deponiranje otpada nećemo se puno pomaknuti jer nema ekonomske motivacije. To samo znači da će i miješani komunalni otpad jako poskupiti i da će nam se računi jako povećati, a da će nas u tom slučaju ono što odvojeno predajemo koštati manje.
– Odlaganje je na hijerarhiji postupanja otpadom, koju smo prihvatili još prije ulaska u Europsku uniju, ono najniže čega treba biti najmanje, iznad toga je energetska oporba. Za razumjeti je da se građani plaše nekih stvari, ali energetska oporaba otpada ipak prilično dobro funkcionira, smatra Polonijo.
Upozorava da se već pomalo i gušimo u smeću.
– Ako ćemo se i idućih deset godina prepucavati oko jedne mikrolokacije gdje se planira izgraditi građevina za gospodarenje otpadom, onda opet nećemo napraviti ništa. Treba nam i infrastruktura i sustav i promjena navika i edukacija i represija koja će one koji se ne žele educirati i ne žele mijenjati način ponašanja, privesti edukaciji. Sve to se treba uhodati, no ako nedostaje jedna komponenta onda opet nemamo ništa odnosno imamo ono što imamo danas, više nego jasna je Polonijo.
Kaže da, za početak, treba pokušati ljudima objasniti da nema brzih rješenja, i kroz edukaciju građana, i kroz uključivanje gospodarstva i gradova. Ono što nije ekonomski održivo, to neće biti uopće održivo.
Istaknula je primjer sjevera Italije. Oni su promjenom sustava sakupljanja i obrade otpada s nula posto odvajanja došli na oko 40 posto u roku od mjesec dana.
– To su postigli tako da su dobro posložili sustav, imali su zatvoren sustav i bili su dosljedni. A mi lutamo. Umjesto da kada vidimo i uvjerimo se da nešto ne funkcionira, da napravimo nešto da funkcionira umjesto da to pometemo pod tepih pa neka o tome misli kasnije netko drugi. Kod nas ima pomaka, ali mi smo u deset godina napravili, možda, ono što su Talijani na sjeveru Italije napravili u par mjeseci. Pomaci su nam prespori, ističe Polonijo.
Poslušajte i zašto Polonijo smatra pogrešnom mantru ‘ljudi, odvajajte otpad pa će vam biti jeftinije’, kakve smo krucijalne greške radili u sustavu te zašto je dijelom floskula i priča da je otpad vrijedna sirovina.
Razgovor je zaključila jasnim apleom – na otpadu se „lome koplja“ oko iznosa koji su uglavnom smiješni u usporedbi s onime koliko kao domaćinstva plaćamo za struju, vodu, druge komunalije.
Autor: Tin Bašić Foto: Redakcija PoslovniFM.
Objavljeno 16. veljače 2024. Sva prava pridržana PoslovniFM.