Štedni račun za mirovinu u nekom od otvorenih i zatvorenih mirovinskih fondova u trećem stupu ima oko 370.000 građana, a ukupna imovina 8 otvorenih i 20 zatvorenih fondova krajem kolovoza ove godine dosegnula je 6,5 milijardi kuna. U dobrovoljnim mirovinskim fondovima potražili smo odgovore na ključna pitanja o toj vrsti štednji. Prvo i najvažnije je: da bismo iskoristili maksimalni državni poticaj od 15 posto na sve uplate do 5000 kuna godišnje, mjesečno bi trebalo uplaćivati 417 kuna.
U emisiji Crno na bijelo, koju uređuje i vodi Marijana Matković, o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji, prinosima i načinima korištenja govorili su Igor Turčić, vlasnik Pet Housea, Slaven Bošnjak, član Uprave AZ mirovinskog društva, Eva Horvat, članica Uprave Raiffeisen mirovinskog društva, Marta Meštrov, direktorica prodaje i marketinga Erste plavi mirovinskom društvu, Radojka Hainski, predsjednica Uprave Croatia osiguranje društva i Tomislav Ridzak, član Upravnog vijeća Hanfe.
Jedan od dva milijuna osiguranika u drugom mirovinskom stupu je i obrtnik Igor Turčić, vlasnik Pet Housea, male trgovine za prodaju hrane i opreme za kućne ljubimce, koji je u poduzetništvu oko šest godina. Nedavno je proslavio 50. rođendan, a u drugom stupu od samog je početka. Kaže da redovito gleda izvještaje izabranog obveznog fonda o stanju na računu, koji mu stižu svaki mjesec, i zadovoljan je iznosom koji ima na računu, iako su uplate dosad bile relativno male. No, nije siguran hoće li fondovi moći održati vrijednost novca, što je jedan od razloga zbog kojih razmišlja o dodatnoj štednji, ali ne o tome da novac povjeri dobrovoljnim mirovinskim fondovima.
– Nisam baš posve upućen, no znam da fondovi ta sredstva investiraju. Koliko pametno investiraju, te kakvo je stanje sada, s obzirom na sve što se događa u svijetu, ne znam. No, drugi stup vjerojatno jest dobra osnova za buduću mirovinu. Toplo se nadam da će to biti dovoljno za pristojnu mirovinu, iako, kad gledam ljude oko sebe i vidim kako žive i koliko im je današnja mirovina manja od plaće, postajem svjesniji da bi bilo dobro osigurati još nešto. Postoje razni oblici štednje, recimo životna osiguranja, ili treći stup. No, ja ne vjerujem u to, jer sam davno čuo priču da vremenom novac gubi vrijednost. Ono što ste danas uplatili, za 20 godina neće vrijediti jednako, iako će to biti isti iznos. Dakle, sigurno se treba pripremiti za pad prihoda tako da nešto uštedimo, ali možda bolje tako da štedimo sami: u madracu, čarapi, čizmi. Ili pomalo, ubacivanjem u ‘malog pajceka’ po 5 kuna. To je jedini siguran novac, uvjeren je Turčić.
Iako i u obveznim i u dobrovoljnim mirovinskim fondovima u proteklih 19 godina bilježe dobre realne prinose – dakle, prinose kod kojih je uzeta u obzir i inflacija, na koju naš sugovornik upozorava – dio ljudi to još očito ne zna. Pokazalo se i to da Igor ne zna niti to da je dobrovoljna mirovinska štednja jedini oblik štednje koju država potiče s 15 posto na sve uplate do 5000 kuna. Stoga Tomislav Ridzak, član Upravnog vijeća Hanfe, pojašnjava što nas čeka kad su u pitanju drugi i treći stup te zašto treba razmisliti o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji.
– Prvi stup uvelike ovisi o demografiji. Drugi o tome koliko ste uplatili i koliko dugo štedite. Treći stup, jednako kao i drugi, ovisi o tome koliko ste uplatili i koliko dugo štedite. No, u drugi stup trenutačno ne možete uplatiti više nego što uplaćujete, pa treba voditi računa da u trećem stupu možete uplatiti za dodatnu mirovinu. Čak i kad štedimo relativno male iznose, kroz dugo razdoblje možemo osigurati znatnu pomoć uz mirovinu. Puno je onih koji možda ne mogu uplaćivati, ali i onih koji ne razmišljaju o tome ili odgađaju, a ako se taj vid štednje shvati ozbiljno i odredi neka redovita dinamika, mjesečna ili kvartalna, te to možda poveže i s uplatama poslodavca koji za te uplate mogu ostvariti porezne olakšice, to može biti super instrument da do odlaska u mirovinu uštedite znatna sredstva.
U dobrovoljnim mirovinskim fondovima potražili smo odgovore na ključna pitanja o toj štednji. Prvo i najvažnije je, kažu: da bismo iskoristili maksimalni državni poticaj od 15 posto na sve uplate do 5000 kuna godišnje, mjesečno bi trebalo uplaćivati 417 kuna. No, kakav rezultat štednje treba očekivati uz taj iznos, ako štedite 10, 20 ili više godina, te kako politika ulaganja fonda utječe na to? Član Uprave AZ mirovinskog društva Slaven Bošnjak kaže:
– Optimalna uplata u fond da biste iskoristili maksimalni iznos državnih poticajnih sredstava iznosi 5000 kuna godišnje, jer se na to dobije maksimalno 750 kuna, odnosno 15 posto. Mjesečno je to 417 kuna. Ako netko tijekom 10 godina uplaćuje tih 417 kuna, uz prinos od 3 posto i državna poticajna sredstva, nakon 10 godina uštedjet će oko 67.000 kuna. Uz prosječan prinos od 5 posto i sve druge parametre nepromijenjene, to bi bilo 75.000 kuna. No, ako to sve prevedemo na razdoblje ulaganja od 30 godina, uz prosječan godišnji prinos od 3 posto, to daje oko 270.000 kuna. Uz 5 posto prinosa, dolazimo skoro do 400.000 kuna. Značajna je razlika i što se ranije počne, dobro je ići u agresivnije, fondove koji ostvaruju nešto više prinose, kaže Bošnjak.
Naravno, 417 kuna mnogima danas nije malo i neće se rado dugoročno obavezati na taj iznos. Što se događa u razdobljima kad ne možemo uplatiti toliko, ili moramo preskočiti uplate, pitali smo Evu Horvat, članicu Uprave Raiffeisen mirovinskog društva.
– Veći dio građana, kad razmišlja o izdvajanju dijela primanja u bilo koji oblik štednje, boji se obvezivanja oko iznosa ili dinamike uplata, dok je ova vrsta štednje dobrovoljna i fleksibilna u svim segmentima. To znači da netko tko je ugovorio tu štednju a sutra ne može izdvajati taj iznos dinamikom koju je ugovorio, ili ga ne može izdvajati uopće, može stati sa štednjom, pa nastaviti kad to bude mogao. Pri tome nema nikakve obaveze, odnosno član fonda ne mora čak ni nazvati fond da bi najavio tu promjenu i nikakvih negativnih posljedica neće biti, osim činjenice da će, ako do kraja godine ne uplati 5000 kuna, osiguranik dobiti manje poticaja iz državnog proračuna, kaže Eva Horvat.
I sa 200 kuna izdvajanja mjesečno mogu se postići dobri ciljevi, dodaje sugovornica, uz jedan primjer: mladić ili djevojka koji započnu štedjeti već s 25 godina i ugovore štednju na rok od 30 godina, u tom će periodu uplatiti 72.000 kuna. Na to će dobiti 10.800 kuna državnih poticajnih sredstava, uz pretpostavku da poticaji ostanu 15 posto, a na kraju tog razdoblja u fondu i prinos od tri posto, mogli bi imati oko 133.000 kuna. I još jedan primjer da potkrijepimo zašto je važno započeti sa štednjom što ranije: Ako štednju ugovara netko tko može štedjeti samo pet godina, čak ni uz izdvajanje od 700 kuna mjesečno neće doći do tih iznosa: uplatit će 42.000 kuna, a uz iste uvjete štednje na kraju će imati 49.000 kuna na računu, zajedno s 3.750 kuna poticaja.
No, s kojim god iznosom krenuli, dobro je imati na umu da nam u štednji za mirovinu može pomoći i poslodavac, ističe Radojka Hainski, predsjednica Uprave Croatia osiguranje društva.
– Mladi često ne razmišljaju o tome da bi trebali štedjeti, zato možda ne bi bilo loše naglasiti da i poslodavac u tome može imati ključnu ulogu. On je taj koji mladog čovjeka koji u mladosti ima i neke druge potrebe na štednju, može potaknuti i time mu dugoročno napraviti dobro. To je jako važan moment. Na primjer, ako osoba sama štedi po 300 kuna i poslodavac mu na to daje 25 posto – a to je česti primjer kod nas u praksi, da poslodavac daje određeni postotak na ono što je zaposlenik sam uplatio – time je znatno pomogao. A na to još država uplaćuje poticaje – pojašnjava Radojka Hainski. Ako netko 20 godina štedi tako po 300 kuna, poslodavac dodaje 25 posto, država 15, taj čovjek na kraju može imati mirovinu koja je i do 46 posto veća od onog što je sam uplatio, dodaje.
Vrijedi još jednom naglasiti: Čak i da realni prinos fonda bude i nula, odnosno da ga nema, već time što nas poslodavac i država potiču imat ćemo 46 posto veću mirovinu od one koju smo sami uplatili.
Zato mladima posebno treba savjetovati da kod razgovora za posao, osim o plaći, porazgovaraju s poslodavcem i o mogućnosti da im uplaćuje dobrovoljnu mirovinsku štednju, kažu naši sugovornici u fondovima. S druge strane, osiguranicima u zreloj dobi često je prepreka za ulazak u treći stup to što ušteđevinu ne mogu povući prije 55. godine, a ni tada odjednom, kao primjerice na kraju police životnog osiguranja. Marta Meštrov, direktorica prodaje i marketinga u Erste Plavi mirovinskom društvu, u kraćem razgovoru pojašnjava kako taj proizvod ipak možemo prilagoditi potrebama.
– Članovi fonda često pitaju mogu li, na primjer, ako imaju na računu 100.000 kuna, jednokratno povući 30.000, a 70.000 ostaviti za isplatu kasnije. To se ne može, kada jednom krenete s isplatom, mora se isplatiti cijeli iznos i birate model isplate, no najmanje na rok od pet godina. Dakle, onaj tko ima štednju u fondu i odluči se za isplatu putem fonda, do 30 posto sredstava može povući odjednom. Od preostalog iznosa još 100.000 kuna može biti isplaćeno putem fonda, na rok od najmanje pet godina. Sve ono iznad tog iznosa prenosi se u mirovinsko osiguravajuće društvo ili društvo za životno osiguranje. Mogućnost da oni to isplaćuju uvedena je izmjenama zakona prošle godine, no oni zasad još ne nude tu uslugu. Druga opcija je da član fonda sva svoja sredstva prenese u mirovinsko osiguravajuće društvo i s njime dogovori modalitet isplate, s tim da društvo može ponuditi i doživotne mirovine. Dakle, dok fond može ponuditi isplate samo na kraći rok, s mirovinskim osiguravajućim društvom možete ugovoriti i doživotnu mirovinu – kaže sugovornica.
Članovima koji navrše 55 godina i zatraže informacije o isplati sredstava društvo će u roku od tri dana osigurati sve relevantne informacije o tome koje opcije postoje te prikazati izračune za svaki model, uz prikaz svih troškova i naknada, tako da može usporediti isplati li mu se isplata iz fonda ili ne.
Dobrovoljnu mirovinsku štednju možete ugovoriti na mrežnim stranicama društava koja upravljaju fondovima, gdje se mogu pronaći sve relevantne informacije o fondovima – od ostvarenih prinosa, strategije ulaganja i toga kojoj je dobi štediša fond namijenjen. I zahtjev za članstvo u fondovima može se ispuniti on-line, dok oni koji trebaju dodatna pojašnjenja mogu otići u poslovnicu banke, ili osiguravajućeg društva koje je posrednik fonda, kaže Marta Meštrov.
Imate li dodatnih pitanja, svakako posjetite stranicu Hanfe, ona nadzire poslovanje fondova i objavljuje sve važne informacije o njihovom poslovanju, a vrlo koristan izvor informacija je i stranica Udruženja društava koja upravljaju mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava, popularno UMFO.
Emisiju Crno na bijelo, poslovni FM priprema u suradnji s Udrugom društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO). www.mirovinskifondovi.hr.
Objavljeno 20. studenoga 2020. Sva prava pridržana ©poslovniFM