Inspiracija za cijeli projekt EVAP 404, privremenog skloništa za ljude pogođene elementarnom nepogodom, je nastala iz izjave jednog japanskog arhitekta koji je rekao da arhitekti uglavnom rade za privilegirane ljude, a privilegirani ljudi imaju novac i moć, te oni manifestiraju svoj novac i moć kroz arhitekturu. No, mi arhitekti ne bi trebali težiti tome već bi trebali iskoristiti svoje znanje i iskustvo da radimo za širu publiku kao i ljude u potrebi. Upravo me to inspiriralo da se više pozabavim tom temom i tako je nastalo naše sklonište. Sve smo do sada financirali sami, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Vanja Oštrek, osnivač i direktor Trokut arhitekture te edukator u EdukaCentru.

– Riječ je, naime, o kućici, odnosno privremenoj nastambi koja rješava sve mane postojećih rješenja – šatora i kontejnera te ima mnogo prednosti u odnosu na uobičajena skloništa. Zašto ime EVAP 404 – na autobusnim i tramvajskim stajalištima naznačene su evakuacijske zone, to su tzv. EVAP zone, odnosno zone koje su predviđene da se na njima gradi šatorsko naselje u slučaju elementarne nepogode. Upravo zato smo našem projektu dali naziv EVAP. Broj 404, pak, dolazi od eror 404 i mi u Hrvatskoj nemamo neko svoje rješenje za to, istaknuo je Oštrek u razgovoru sa Borisom Živkovićem, urednikom emisije Pametna Hrvatska. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.

– Cijela kućica je od ekoloških materijala. Primarno za nosivu konstrukciju se koristi drvo za koje smo izdizajnirali spojlere kako bi se to drvo moglo spajati, konkretno da se sama struktura – skelet kućice – može spajati bez vijčanih spojeva. Sve se jedno s drugim interlocka i niti jedan dio nije teži od 23 kilograma. Intuitivno svatko vidi što s čime paše i može se složiti samo na jedan način, dvije osobe unutar sat vremena mogu sastaviti kućicu kojima kad se sagradi ima 16 četvornih metara. To je proizašlo iz UNHCR-ovog propisa, odnosno oni su raspisani za 3 do 3,5 kvadrata po jednoj osobi u slučaju elementarne nepogode za privremeno stanovanje, pojašnjava ideju projekta Oštrek. Dodaje kako bi privremeno naselje trebalo trajati barem šest mjeseci u nekom idealnom slučaju, a kućica je namijenjena za četveročlanu obitelj.

Projekt je ušao u finale prošlogodišnjeg Startup Factoryja, a u peteročlanovom timu su, uz Oštreka, i Doris Mržljak, Monika Jurić, Valentino Maraš i Katarina Brbora.

– Osim što smo isprojektirali kućicu isprojektirali smo i prikladni namještaj. Na to smo se odlučili jer teško je opremiti kućicu koja ima samo 16 kvadrata, a da unutra ima sve i spavaću sobu, dnevni boravak te kuhinju. Napravili smo sav namještaj koji je sklopiv i rasklopiv. Također, namještaj se može dići uz zid u vrijeme kada se ne treba koristiti, npr. krevete rasklopimo i dignemo uz zid i tada prostor postane dnevni boravak. Primjerice, spusti se stolić sa zida pa postane blagovaonica. Tako se 16 kvadrata kroz različiti dio dana može presložiti i preorijentirati i dobiti različita namjena kućice kroz različit period, pojašnjava Oštrek.

– Glede sanitarnog čvora, u kućicu se može staviti kompostni wc, ali problem je da u sustavu naselja je nemoguće da bi jedinica lokalne samouprave mogla u tako kratkom vremenu izraditi kanalizacijski sustav. Razmišljali smo o tome problemu i izradili cijeli urbanistički plan na koji način se cijelo naselje gradi. Sve prema UNHCR-ovim propisima i točno je definirano gdje i na kojim udaljenostima se smještaju sanitarije, na kojim udaljenostima su ucrtani putevi, na kojim udaljenostima su požarni putevi i na koji način se sprječava širenje požara među kućicama i to smo primijenili na naš plan i na same kućice.

– Istražili smo što već postoji na tržištu i iz tih mana pokušali dobiti vrline i stvoriti rješenje koje će to sve pokrivati. Koje su osnovne prednosti našeg skloništa? Primjerice, kontejner se prevozi jedan po kamionskoj prikolici, a to je logistika koja košta, jer tu su potrebni i jači strojevi koji mogu staviti na kamionsku prikolicu sam kontejner. Kod naše kućice stane ih, čak, 24 na jednu kamionsku prikolicu, što je dostatno za smještaj 120 ljudi i nije potrebna nikakva teška mašinerija. Naš paket za kućicu je metar puta dva metra i težak je 500 kilograma. Ako ga i ne može nekoliko ljudi podignuti, onda svatko može u rinfuzi s kamiona skidati i direktno se sastavlja sama kućica. Druga prednost je pogodnost same kuće jer nemate osjećaj da ste u šatoru. I kao treća prednost je to što smo puno pristupačniji cijenom u odnosu na kontejnere i šatore. Nas je iznenadilo da je cijena jednog šatora oko pet tisuća eura, dok mi kućicu proizvedemo za tisuću eura i to je naša proizvodna cijena, naglašava Oštrek.

Kao posebno bitnu stvar ocjenjuje mogućnost rasklapanja i ponovnog sklapanja kućice, odnosno njezina višekratna uporaba.

Zanimljivo je da je projekt razvijen prije prvog zagrebačkog potresa i nismo imali nikakvog financiranja da sastavimo te kućice, potom nas je korona malo usporila i sada smo u fazi prikupljanja sredstava. Od 1. lipnja čekamo i financije iz EU fondova – te se nadamo da će projekt konačno zaživjeti, zaključio je na kraju razgovora za PoslovniFM Vanja Oštrek.

Autor: Boris Živković Foto: Darko Buković/PoslovniFM

Objavljeno 27. svibnja 2022. Sva prava pridržana ©poslovniFM