Proizvodnja kao u raju, a administrativni problemi tipično hrvatski

Najznačajniji i najveći su proizvođači posebnih sorti rajčice u Hrvatskoj, od cherry, shake i cocktail, koji se proizvode u najmodernije opremljenim staklenicima u Kerestincu pokraj Svete Nedelje. Do nedavno Zarja grupa, a od početka godine s rebrendingom i promjenom imena u Rajska, 2013. godine uvršteni su u 50 najpriznatijih proizvođača cherry i cocktail sorti na svijetu. Danas proizvode tri milijuna komada pakirane rajčice, istaknuo je u razgovoru za poslovniFM Zvonimir Belić, direktor Rajske.

Nakon dužeg promišljanja odlučili su se na promjenu imena, osluškujući tržište koje ih je povezivalo više sa stranim nego s domaćim proizvodom. Sada je ime Rajska više prepoznatljivo kao hrvatski proizvod, istaknuo je Belić u razgovoru s urednicom i voditeljicom Lidijom Kiseljak u emisiji Ritam posla. Reakcije na ime, kaže, zasad su pozitivne. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.

Belić je na tržištu prisutan od 2000. godine kada je krenuo s proizvodnjom jagoda, a ubrzo su se okrenuli rajčici, krastavcu i nizu proizvoda koji se proizvode u staklenicima, da bi se nakon nekog vremena fokusirao na rajčicu. Prva investicija bila je 2007. godine kada su izgrađena tri hektara staklenika upravo za proizvodnju specifičnih vrsta rajčica.

U 2018. godini ostvarili su prihode od oko 17 milijuna kuna i neto dobit u visini 1,3 milijuna kuna

„Tržište je tražilo bolje, prepoznali smo da ljudi žele dobar okus rajčice, kvalitetu… I potrudili smo se da to i učinimo“, ističe Belić.

„Posebnost proizvodnje su i bumbari koji služe za oprašivanje, ali važnije je da koristimo i biološku zaštitu, koju isto unosimo i pokušavamo stvoriti prirodni balans. To znači da se rajčica kemijski ne tretira tijekom cijele godine. U čemu smo jedni od rijetkih“, tvrdi Belić. Jedini su licencirani proizvođač posebnih sorti rajčica u regiji, od starih sorti sjemena i najboljeg okusa. 

Iako su krenuli lokalno, danas su prisutni u gotovo svim centrima, počeli su prodavati i u Sloveniji, a planiraju se proširiti i u Srbiju i u Bosnu i Hercegovinu, kako bi zaokružili regiju. U 2018. godini ostvarili su prihode od oko 17 milijuna kuna i neto dobit u visini 1,3 milijuna kuna, a ove godine očekuju nastavak rasta.

Investiciju od prije 12 godina financirala je, podsjeća, jedna slovenska banka. Tada je bilo 45 zaposlenih. Cilj je bio s tadašnja 3 hektara doći na 5 hektara. No predpristupnim sredstvima iz fondova, zbog niza propusta države, nisu se mogli  koristiti, jer aplicirati nisu mogle tvrtke koje već imaju 1 hektar staklenika. „Bili smo jedina država koja je napravila takav propust“, istaknuo je Belić ocjenivši da je to razlog zbog kojeg su i oni 10 godina stagnirali. „Lani smo prošli na natječaju za sredstva iz programa ruralnog razvoja i uspjeli povući tri milijuna eura, čime smo udvostručili odnosno proširili kapacitete i izbalansirali sve probleme iz prošlosti“, kaže Belić.

Prvotna investicija, međutim, još nije isplaćena, iako je prošao ciklus od 10 godina. Slovenska banka s kojom rade, imala je razumijevanja i reprogramirala im kredit, što u Hrvatskoj, nažalost, nisu mogli učiniti. Nakon sloma Agrokora, naime, domaće banke postale su mnogo opreznije i zatvorenije.

Osvrnuo se Belić i na, kako kaže, niz prepreka od raznih regulativa, primjerice, dan-danas nisu uspjeli riješiti građevinske dozvole, jer prema važećem zakonu nosivost krova po četvornom metru snijega treba biti 75 kilograma, što u svijetu ne postoji, jer nije moguće izgraditi takav staklenik.

„Bit će 16, 17… godina koliko ja pokušavam to riješiti. Primjerice, u Rusiji ili Švedskoj ta nosivost iznosi 45 do 50 kilograma“, nastavlja svoje čuđenje hrvatskom administracijom.

Nakon proširenja proizvodnje, fokus je sada na boljoj organizaciji posla, marketingu, prepoznatljivosti domaće proizvodnje…

„Propisi vezani za deklariranje proizvoda postoje, ali se ne provode kako treba. Pa se ne zna je li neki proizvod domaći, gdje je pakiran… Nije dovoljno naglašeno. Ima situacija da je neki proizvod iz inozemstva, a onda se ovdje prepakirava u domaću ambalažu, što stvara nelojalnu konkurenciju. A i kod nas se tržište bori samo cijenom. U Austriju ako dođete u ponudi jedne vrste rajčice postoji više cijena, jer je svaka mjerilo kvalitete“, upozorava Z. Belić.

Veliki problem je i radna snaga. Nakon povećanja kvota i oni očekuju radnike iz dalekih zemalja.

„Suočavali smo se s tim problemom dugi niz godina, a ove godine prvi put smo došli u situaciju da radnika nismo mogli naći. Morali smo se okrenuti vanjskim tržištima. U fazi smo organiziranja radnika iz Indije. Sada nas je 75, nedostaje nam 20 radnika, a deset će ih biti iz Indije, a u drugom krugu iz Filipina“, kaže Belić.

Posljedice Agrokora njegova je tvrtka dosta osjetila prije dvije godine, zbog velike izloženosti Konzumu, koji je svojevremeno prvi prepoznao kvalitetu njihovih proizvoda. „Iako je suradnja s Konzumom nastavljena, određeni iznos nije još naplaćen“, ustvrdio je za poslovniFM Zvonimir Belić.