Životni moto: ne odustaj bez obzira na prepreke

Mnogobrojni poduzetnici polažu puno nade u mogućnosti financiranja iz fondova Europske unije, posebno oni koji planiraju određene investicije, znaju da će ih sigurno provesti. Tada im fondovi EU-a predstavljaju dodatna nepovratna sredstva koja će im omogućiti raniji povrat investicije odnosno u suštini će mnogo brže zaraditi od svoje investicije nego kad bi njihovo cjelovito ulaganje bilo financirano iz vlastitih izvora, posebice ako bi bilo financirano iz različitih kreditnih zaduženja gdje imaju i troškove obrade i kamate. U tom smislu svaki poduzetnik koji želi dodatan poticaj svojim projektima koji predstavljaju njegovu strategiju, ima itekako legitiman interes za fondove EU-a, izjavila je za poslovniFM Ariana Vela, poduzetnica, vlasnica tvrtke Avelant, ali i prvog učilišta EU projekti, jedna od vodećih savjetnica za fondove EU-a i javnu nabavu u Hrvatskoj.

Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.

Poduzetnici, pokazuje se, vrlo dobro koriste fondove EU-a. Još 2000. godine prepoznali su svoje prilike, čak i kada nisu imali toliku mogućnost sudjelovanja. Danas postoje dva temeljna izvora, jedan je operativan program konkurentnosti i kohezije, koji se odnosi na poduzetništvo (od ugradnje i opremanja za mala i srednja poduzeća, informatizacije, internacionalizacije, pa i aktualnog poziva istraživanje, razvoj i inovacije), a drugi je izvor financiranja iz programa ruralnog razvoja. On se odnosi na gospodarstvenike odnosno poduzetnike koji posluju u sektoru ruralnog razvoja gdje moraju zadovoljiti posebne preduvjete. Ta se dva programa ne preklapaju i ne isključuju, istaknula je Vela u emisiji Vrijeme je za gospodarstvo, u razgovoru s urednikom Darkom Bukovićem.

U tom smislu što su najveći problemi oni poduzetnici koji smatraju da će cjelokupnu investiciju financirati iz fondovaEU-a, to regulativno nije moguće, koji misle da će fondove EU-a potrošiti na način koji nije u skladu s njihovim projektima.

Prisjetivši se samih početka, doslovno iz dnevne sobe, Vela je istaknula kako je cilj uvijek bio stvarati zdrave temelje i razviti kvalitetnu tvrtku koja svojim klijentima nudi kvalitetne usluge, odgovorno, na transparentan način i prije svega stručno poznajući kompletnu regulativu koja je kod fondova EU-a i javne nabave kompleksna. Mislim da sam u posljednjih nešto više od 10 godina to i uspjela, kazala je.

Na tvrdnju kako je riječ o nišnom  poslu, u kojem je nedostajalo najviše znanja i iskustva, Vela odgovara kako je to točno. No, smatra kako je pogrešna predodžba da se fondovima EU-a u Hrvatskoj počelo koristiti 2009. odnosno 2010. godine, kada sam i ja iz freelance konzultantskog života prešla u jasniju strukturu kroz osnivanje obrta, udruge, a nakon toga trgovačkog društva i učilišta. Hrvatska je, podsjećam, koristila i predpristupni program IPA, isto tako prije toga koristila je instrumente koji su prethodili kao što su PHARE program. Pristupanjem EU-u Hrvatskoj su se znatno proširili horizonti, to su znatno veća alokacija, više od 10 puta više novaca je na raspolaganju, pa tako gledajući jesam među prvima koja je počela raditi taj posao komercijalno.

Hrvatska je na oko 80 posto ugovorenosti alokacije i negdje malo više od 20 posto isplaćenosti sredstava iz EU fondova

Jednom ste rekli da je obrt, nažalost, crna ovca u hrvatskom poduzetništvu upravo zato što ga drugi loše tretiraju u mnogim poslovima koji se rade.

Obrt je zgodan način za započeti poslovanje, on je računovodstveno jednostavniji od vođenja trgovačkog društva i to se činio kao logičan korak. No, vrlo brzo sam značajno povećala svoje prihode i tu su došli zaposlenici, imovina… Primjena poreza na dohodak za obrtnike je nepovoljnija nego u trgovačkom društvu, a još se dodatno jamči za sve obveze cjelokupnom svojom osobnom imovinom. Gotovo 10 godina tako sam radila, međutim kod obrta postoji jako mnogo nejasnih situacija i u poreznom smislu i u administrativnom smislu te u smislu plaćanja raznoraznih obveza prema državi, u konačnici i u smislu kandidiranja na određene pozive nepovratnih sredstava EU-a, kojim se također koristimo. Mi smo u poziciji konzultanata i korisnika. Bilo je interesantno promatrati kako moji zaposlenici u fazi kada su radili u obrtu dobivaju stambene kredite, što je bilo znatno teže nego da su tada bili zaposleni u trgovačkom društvu, ne zbog financijskih pokazatelja, oni su uvijek bili odlični, već je takav tretman obrtnika, reći će.

Ne samo da sam među prvima krenula u fondove EU-a, pokrenula sam i prvi portal o fondovima EU-a, koji je do pojave portala strukturnifondovi.hr bio prvi i jedini takav portal koji je na jednom mjestu sadržavao sve natječaje i sve ono što ima veze sa fondovima EU-a www.eu-projekti.info .

Nakon toga slijedi osnivanje prvog učilišta. Još 2013. prepoznala sam potrebu za provedbom verificiranih programa, vidjela sam da kvaliteta leži u tome da nudiš nešto što je više od jednodnevne edukacije. Proces osnivanja učilišta trajao je 10 mjeseci, iako bih formalnopravno po zakonima ta procedura trebala biti mnogo, mnogo kraća. Međutim, na svakom od otprilike 10 koraka koje je trebalo proći, čekala me šutnja administracije. Bila sam u situaciji kada sam htjela registrirati ime Učilište EU projekti, da nadležne osobe u određenom ministarstvu to nisu htjele dopustiti svojom diskrecijskom prosudbom jer su komentirale to na način: ne zna se što će vaša ustanova raditi, a u skladu sa zakonom bi ime to trebalo reći. Iako istodobno postoje ustanove, neke od njih su i moji klijenti, kao što su: Piramida znanja i druga učilišta iz kojeg nije jasno čime se učilište bavi, istaknula je Vela, a urednik Buković ustvrdio kako se i iz toga vidi životni moto: ne odustaj bez obzira na prepreke.

U cijeloj toj priči, na svakom koraku sam se susretala sa šutnjom administracije i svaki puta kroz tadašnje pravne lijekove koje su omogućeni Zakonom o općem upravom postupku, srećom nisam došla do Zakona u upravnim sporovima, jer bi to trajalo još duže, čistila sam korak po korak. Te konačno 2015. dobila zadnje rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja koje je omogućilo Učilištu da počne raditi. Od tada Učilište provodi verificirane programe usavršavanja za pripremu u provedbu projekata EU-a, upravo sada traju upisi u novu generaciju polaznika. Program ima i najveći fond sati, 166 sati, u sklopu kojeg osim teoretskog polaznik piše svoj projektni prijedlog, radi na provedbi, na javnoj nabavi. Velik dio naših polaznika projekte koje pripreme u okviru programa obrazovanja prijavljuje na natječaje koji su sufinancirani sredstvima EU-a, tako osiguraju sredstva i kasnije rade kao konzultanti ili zaposlenici na tim projektima. To je najbolja potvrda da radimo kvalitetno. Na učilištu postoji i jednogodišnji program koji je jedini u Hrvatskoj, voditelj pripreme i provedbe infrastukturnog projekta, kaže Vela.

Naglašava kako infrastrukturni projekti uzimaju i troše najveći dio alokacije, a loše se provode, najsporije s najvećim brojem poteškoća, s najvećim brojem penalizacija. Nositelji smo specijalističkog programa izobrazbe u području javne nabave, jer sredstva fondova EU-a bez javne nabave nema.

Upitana za komentar najave ministra Pavića o osnivanju učilišta koji će se baviti fondovima EU-a, Vela odgovara kako nema ništa protiv konkurencije, zdrave i dobre, ali da država koja nema jake kapacitete dovoljne kapacitete niti za obavljanje temeljnog posla koji se odnosi na fondove EU-a, teško da može nekoga obrazovati i nekako diseminirati to znanje i učiti nekoga kako se posao radi. To nije dobar način za raditi posao, ocjenjuje.

Kakvi su zadnji podaci o korištenju fondova?

Hrvatska je na oko 80 posto ugovorenosti alokacije i negdje malo više od 20 posto isplaćenosti. Ugovorenost alokacije govori koliko je od onog novca koje nam je na raspolaganju već sklopljeno ugovora za različite projekte, koliko je sredstava u suštini već dodijeljeno za neke projektne prijave koje su odobrene. Iznos isplaćenih sredstava govori o tome koliko je od tih novaca koji su ugovoreni, koliko od ukupne alokacije sredstava isplaćenog kroz te projekte, stvarno potrošeno. To su dva podatka koja su najvažnija za analizu.

S time da postoji još jedan treći, a to je pitanje koliko je certificirano, koliko je od toga država zaista povukla od EU-a, to je još nešto manje bitan podatak za krajnjeg korisnika. Nakana Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a je do kraja 2020. postići 100-postotnu ugovorenost alokacije. No, 20-postotna isplaćenost je veliki problem. U sadašnjoj perspektivi princip je N+3 godine, za svaku godinu dodijeljene alokacije plus još tri godine. Suštinski priča završava 31. prosinca 2023. godine, i veliko je pitanje što će se od svih tih projekata koji su u provedbi uspjeti provesti u tim rokovima, u skladu s pravilima, i koliko će, zapravo, taj postotak stvarno iskorištenih sredstava i isplaćenih te certificiranih biti na kraju financijske perspektive. Priča jako zapinje u sektoru vodnog gospodarstva gdje je stopa ugovorenosti izuzetno visoka, a isplaćenost je slaba, nikakva, tu velike probleme s ugovorima koji su potpisani obvezama države prema korisnicima, obvezama korisnika, nismo sigurni hoćemo li to moći isplatiti ili će na kraju to morati platiti država. Imamo jedan dio alokacije u prometu koji se odnosi na željeznice koji ide sporo, pomaci postoje, ali su još uvijek jako mali. Postoji cijeli niz problema u provedbi infrastrukturnih projekata, a oni nose najveći dio alokacije, troše najveće novce i to su naši najveći rizici, ocijenila je Vela.

Jedna od zamjerki je svakako i mogućnost trajnog prigovaranja na javnu nabavu, stalna upućivanja žalbi čime se odgađa proces realizacije, zar ne?

Da, to je zaista problem. Razmatrala se i opcija da se povećaju pristojbe na žalbe, moj stav je kao i većine kolega stručnjaka da to neće rezultirati nikakvim odvraćanjem žalbi koje su samo usmjerene ka tome da se kupi vrijeme. Postoje nekakve tehničke mogućnosti, možda ne nužno kroz izmjenu zakona, možda kroz podzakonske akte, da se naručiteljima do neke mjere dozvoli da nastave s tim postupcima kad je više nego evidentno da se radi o žalbama koje opstruiraju postupak u kojima čak nisu plaćene niti pristojbe u onoj mjeri kada je to moguće i tako dalje. Ono što je važno reći da Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave sada s povećanom pozornošću prati projekte koji su financirani iz fondova EU-a i relativno brzo rješava takve žalbe. Tu su se minimizirali nekakvi rizici u smislu dugotrajnog trajanja postupka odlučivanja o žalbama, generalno, javna nabava u projektima i javna nabava kao takva jest problem.

Naš portfelj dosegnuo je 500 projekata, vrijednih 5 milijardi eura

Uzrok tome vidim i u različitim kriterijima zaštite tržišnog natjecanja kao takvog, koji su propisani zakonom i koji traže pravila financiranja EU-a, gdje postoje dva različita standarda: EU fondovski standard je puno zahtjevniji i to je nešto što će se morati nivelirati u sljedećoj financijskoj perspektivi ako mi želimo jedno pravno pitanje u zakonu tumačiti na jedan način, vi sada imate situaciju da se jedna pravna norma zakona na jedan način tumači ako ne provodite projekt financiran iz EU-a, a drugačiji stroži način ako ga provodite. To je jedna te ista pravna norma, zakon koji je usklađen s Europskim regulatornim okvirom i mi ne možemo sebi dozvoliti da imamo različita tumačenja.

Službeno sam voditeljica financiranja EU-a na projektu Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom (projekt Pelješki most) i u skladu s mojim obvezama sudjelujem u dijelu javnih nabava u kojima je to našem korisniku, a to su Hrvatske ceste, potrebno. Imaju jak tim koji se tiče javne nabave i rade taj posao najbolje što mogu. Radila sam na projektu Čiovski most, cijelom nizu infrastrukturnih projekata, od izgradnje različitih hotela, tvornica, pilana… To je sada više od 500 projekata u portfelju, vrijednih 5 milijardi eura, kazala je Vela.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta svakako bi trebalo raditi na tome da se u sljedećoj financijskoj perspektivi na razini EU-a izbori da poduzetnici dobiju određeni veći kolač koji se odnosi na nepovratna sredstva. Naime, trendovi su u tom financijskom razdoblju da se sve više ide ka financijskim instrumentima, a sve manje nepovratnom financiranju, a takvi su trendovi najavljeni za razdoblje 2021. –2027. Hrvatska treba Europskoj komisiji jasno komunicirati to da smo mi najkraće u EU-u, da smo imali najmanje tih sredstava, pokušati za sebe izboriti drugačiji okvir od onoga koji će imati druge članice. Dodatno, kod kontrole projekata u dijelu sufinanciranja 35-40 posto troškova, odnosno 30 posto ukupne investicije, poduzetnik mora producirati hrpetinu različitih dokumenata, provoditi postupke javne nabave, pisati različita izvještaje… Na razini fondova EU-a vrijeme je da Hrvatska prestane težište stavljati na administrativno i financijsko praćenje i da se počne fokusirati na efekte koje ti projekti trebaju proizvesti. To je ono što ćete vidjeti da će u sljedećih nekoliko godina početi predstavljati problem jer se s time do sada nitko nije bavio, smatra direktorica Avelanta.

Mnogi su pozivi, mjere poznate, što nam je sada otvoreno, na što se sada poduzetnici mogu javiti, koji još natječaji u ovom trenutku traju?

Od otvorenih poziva i natječaja u ovom trenutku, bitan je poziv na dostavu projektnih prijedloga za povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja. Velika alokacija, čak 770 milijuna kuna u kojoj je najniži iznos nepovratnih sredstava koje poduzetnik može dobiti, najviše 30 milijuna kuna, intenziteti potpore su različiti, ovise o tipu aktivnosti prijavitelja.

Na tvrdnju urednika kako poduzetnici, posebno mali i srednji, imaju problem sudjelovanja posebno zbog odnosa administracije prema inovaciji, obaveznoj registraciji intelektualnog vlasništva ili patenta ili rada s institutima, Vela odgovara da je poziv kompleksan, zahtjevan, i nije namijenjen organizacijama koje nemaju uspostavljenu koliko-toliko jaku razvojnu istraživačku infrastrukturu. Sama je svrha razvoj novih proizvoda, usluga, dobara unutar tih IRI tema koje se odnose na zdravlje, energiju, okoliš, prometnu sigurnost. S time da je cilj jačati kapacitete za istraživanje, razvoj i inovacije, poticati suradnju između poduzetnika i drugih organizacija. Ovo nije specifičan poziv na koji su naši poduzetnici navikli.

U ruralnom razvoju i dalje je aktivna mjera 4, a sada samo u jednom dijelu tip operacije 411 restrukturiranjem modernizacije i povećanjem konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstva u segmentu tovnog govedarstva, 412 zbrinjavanja rukovanja i korištenja stajskog gnojiva s ciljem smanjenja štetnog utjecaja na okoliš i 413 korištenje obnovljivih izvora energije. Prvi ima veliku alokaciju, 100 milijuna kuna s time da je najniža razina potpore 5.000 eura, drugi 50 milijuna kuna i treći opet 100 milijuna kuna, razmjerno velike alokacije uzevši u obzir da je program dobro ugovoren za očekivati da će i sada biti jako veliki interes.

Mnoge građane zanima priča oko energetske obnove višestambenih zgrada, aktualizirana i otvara se ponovo mogućnost.

Energetska obnova višestambenih zgrada, poziv koji je najavljen za ovu godinu čak i za ovaj kvartal. Ukupna alokacija je 152 milijuna kuna, veličina dodijeljenih nepovratnih sredstava može biti od 100 tisuća do 17 milijuna kuna. Koliko god se čini da je alokacija velika, zapravo nije tako značajna. Očekuje se da će u nekakvom sljedećem razdoblju biti potvrđene i izmjene odnosno predložene izmjene operativnog programa konkurentnosti i kohezije, najveći operativni program koji financira projekte i poduzetništva i zaštite okoliša, energetike, znanstveno istraživačke, da će se u skladu s time mijenjati indikativni planovi objave poziva za ovu godinu. Čekamo još indikativni plan za operativni program učinkoviti ljudski potencijal, meke mjere, obrazovanje, zapošljavanje, a dodatne informacije mogu se doznati i putem info@avelant.hr.

I još jedna mjera koja zanima poduzetnike, sredstva koja potiču udruživanje ili klasterizaciju.

Postoji jedan najavljeni poziv iz operativnog programa, jačanje međusobne povezanosti, MSP, klasteri. Kako bi ojačali svoju poziciju na tržištu, prihvatljive će biti aktivnosti ulaganja u materijalni i nematerijalnu imovinu za izgradnju ili nadogradnju klastera i operativne potpore za inovacijske klastere. Ukupni iznos alokacije je 15 milijuna kuna, minimalna maksimalna sredstva još nisu dodijeljena i očekuje se da će se neki klasteri koji sada djeluju zasigurno javiti. Ovisno o tome kako će detaljno biti razrađena pravila, pitanje je hoće li se moći prijaviti i drugi.

Godina 2020. ipak je, kao što smo u ranijim razdobljima govorili, godina Europskih fondova, nakon svih znanja koja imamo predstoji nam vrijeme dobrog korištenja i novih spoznaja i novih investicija.

Ne samo to, 2020. je za Hrvatsku vrlo zahtjevna, vidjeli ste da smo započeli predsjedanje, tu smo iskoristili cijeli niz naših administrativnih i drugih resursa, jednako tako, nacionalna je razvojna strategija Hrvatska 2030. pri završetku, temeljni strateški dokument koji će biti temelj za programiranje za sljedeće financijsko razdoblje, to programiranje očekuje se u ovoj godini. Europa bi trebala izbaciti svoje ključne strateške dokumente i malo jasnije obrise proračuna u ovoj godini i isto tako i mi polako razmišljamo o kraju ove financijske perspektive. Imamo nekoliko složenih procesa koji će se obavljati istodobno u 2020. godini. Kako bi 2021. mogla biti godina raspisivanja nekih novih poziva, prema novim pravilima, i moram reći da će to kako za EU tako i za RH biti izuzetno zahtjevan proces jer ćemo morati razmisliti o tome jesu li naši strateški dokumenti kvalitetni, jesu li to ciljevi koje hoćemo, morat ćemo to programirati. I morat ćemo složiti sustave koji, evidentno je, u ovoj financijskoj perspektivi nisu bili adekvatni i nisu dobro odgovarali na ono što su potrebe korisnika na terenu, zaključila je Vela u razgovoru za poslovniFM.

Objavljeno 10. siječnja 2020. Sva prava pridržava poslovniFM.