Vjetroenergija prednjači u hrvatskoj bilanci obnovljive energije, instalirano je u zadnjih 10 godina puno više megavata i završeno dosta projekata. No, još uvijek, administrativna struktura razvoja projekta, ishodovanje dozvola i posebno tržište električne energije kao platforma da bi se mogao razvijati cijeli sustav, nije stabilno, nemamo jasan okvir po kojem se ulaže u OIE (obnovljive izvore energije) i ima još puno prostora za poboljšanje. Vjetar ukrotimo vrlo lako putem tehnologije, ali administraciju vrlo teško, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM Mirko Tunjić, predsjednik Uprave tvrtke Cirkularni energetski resursi d.o.o. odnosno Circular Energy Resources.
Tunjić, koji je dugo u vjetrobiznisu, zapravo pionir tog businessa u nas, i koji je bio na čelu prve tvrtke koja je realizirala prvi projekt vjetroelektrane Jelinak kod Trogira, prisjetio se da je gradnja počela 2011./2012. nakon – pazite – 10 godina mukotrpnog rada na razvoja projektu i ishodovanja i dobivanja svih dozvola. Znate li da se tada pa i donedavno trebalo za gradnju jednog vjetroparka moralo ishoditi 60 različitih dozvola i suglasnosti. Ako se rješava jedan dokument mjesečno, potrebno je 60 mjeseci samo za studiju utjecaja na okoliš. U procesu dobivanja lokacijske i građevinske dozvole sudjeluje više od 40 različitih tijela i uprava.
Tunjić je osnovao tvrtku još 2002., današnju Vjetroelektranu Jelinak, u kojoj je kasnije ušla i španjolska grupacija Acciona Energia, koja je prošla taj 10-godišnji put do realizacije projekta.
– Svih proteklih godina, od prve vjetroelektrane do danas, nešto je konstanta. Nedostaje nam hrabrosti odlučiti se konačno podržati OIE, ne deklarativno, nego u životnom i stvarnom – nema. Godine 2006. vrlo visoko pozicionirane osobe u energetskom sektoru su s podsmijehom gledali na vjetroelektrane i smatrali da je to “igra za djecu”. Par godina kasnije 2008/2009. propisano je maksimalno priključenja do 400 megavata, a danas je već 900 megavata i sustav sasvim normalno funkcionira. To nam pak sve govori kako je išla evolucija u nas, a postoji još prostora za rast, pojašnjava Tunjić. Cjelovit podcast razgovor Vrijeme je za gospodarstvo poslušajte u nastavku ili preuzmite za kasnije slušanje.
Na urednikov upit podcjenjujemo li vjetroelektrane, Tunjić odgovora kako upravo vjetar može doprinijeti stabilnosti elektroenergetskog sustava, ali i cijeni električne energije.
– Velika prilika za EU su off shore elektrane, vjetroelektrane na moru, s plutajućim ili sidrenim mehanizmima, a treba vidjeti koliko je i to gdje moguće realizirati kod nas, naglašava Tunjić.
Na urednikov podatak da je rekordnih 15.666 MW vjetroelektrana na moru pušteno u rad na globalnoj razini tijekom 2021. u usporedbi s 5.206 MW u 2020., Tunjić komentira kako je to taj smjer mogućeg iskorištavanja mora koje nema limita koje ima kopno, od prostora, okoliša, promjera, visina, snage…. Velika Britanija tu prednjači, postoje neke ideje oko Španjolske, ali Mediteran je tu zbog puno razloga (od ribarstva do prometnosti) manje iskoristiv. WindEurope procjenjuje da Hrvatska ima prostora za izgradnju dodatnih 1400 MW kapaciteta vjetra.
Tunjić iznosi i podatke kako je Španjolska, koja je jedna od najviše decentraliziranijih zemalja na svijetu, riješila pitanje ulaganja u energetske projekte, što bi mogao, kaže, biti i dobar model za Hrvatsku, koja bi mogla napraviti strateški iskorak.
– Velika većina regija donijela je određene strateške planove. Na osnovu njih su odredili i rekli koje zone i područja žele i koje su adekvatne za koju vrstu energije – uzimajući u obzir okolišne uvjete, infrastrukturne uvjete, energetske potrebe i parametre infrastrukture. To isto bi mogla i Hrvatska ako bi Vlada strateški postavila zone, što gdje i koliko želi te raspisala natječaj za primjerice 20 lokacija. Prepustimo li samo lokalnoj zajednici, opet će to ostati na borbi privatnih developera i investitora, smatra Tunjić.
– Moguće je da država napravi takvu listu strateških zona i okvira ulaganja. Energetska neovisnost i tu OIE su nacionalni interes, kaže Tunjić, a da to nije utopija, ponavlja kako znamo koje lokacije su u prostornim planovima, koje imaju studije utjecaja za okoliš i koje bi vrlo brzo mogle imati, koje nisu u okolišnim mrežama, u kojima je priključna infrastruktura postavljena, kao i one koje su ambijentalno i građevinski prihvatljive. Tada govorimo o 30-60 megavata po svakoj od 20-30 lokacija, za svaku vlada raspiše natječaj i potencijalni se investitori javljanju. Za samo dvije godine to se može sve i realizirati.
Tunjić, koji je i počasni konzul Kraljevine Španjolske u Splitu, u razgovoru s Darkom Bukovićem dotaknuo se i Zelenog plana EU, smanjenja PDV-a na opremu za obnovljive izvore energije – ideji koja je stara 14 godina, cirkularnoj ekonomiji i gospodarenju otpadom….
Autor: Darko Buković Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 24. veljače 2023. Sva prava pridržana PoslovniFM.