London, 17. ožujka 2021. (IMC) – Novo istraživanje mišljenja 32.500 radnika u 19 zemalja daje sliku globalne radne snage koja prelazak na rad na daljinu vidi samo kao vrh ledene sante.
Odražavajući činjenicu da je pandemija ubrzala niz trendova koji se tiču radne snage, 60 posto je zabrinuto da automatizacija dovodi u opasnost mnoga radna mjesta; 48 posto vjeruje da „tradicionalnog oblika zaposlenja neće biti u budućnosti”, a 39 posto vjeruje da će njihov posao zastarjeti u roku od 5 godina.
Međutim, ovo nije mirenje sa sudbinom, jer 40 posto radnika kaže da su se njihove digitalne vještine poboljšale tijekom duljeg razdoblja zatvaranja, a tvrde da će i dalje prihvaćati obuku i razvoj vještina. 77 posto „spremno je naučiti nove vještine ili se u potpunosti prekvalificirati”, a 74 posto vidi obuku kao stvar osobne odgovornosti. 80 posto uvjereno je da se mogu prilagoditi novim tehnologijama koje dolaze na njihovo radno mjesto, od čega je velika većina ispitanika u Indiji (69 posto) i u Južnoafričkoj Republici (66 posto) rekla da su „vrlo” uvjereni.
Uz to, 49 posto ispitanika usredotočeno je na izgradnju poduzetničkih vještina s ciljem osnivanja vlastite tvrtke.
Polovina radne snage izvještava o propuštanju mogućnosti za napredak u karijeri ili treninga zbog predrasuda
Istraživanje je također pokazalo da 50 posto radnika kaže da se suočilo s diskriminacijom na poslu zbog čega su propustili napredovanje u karijeri ili usavršavanje. 13 posto izvijestilo je da propušta mogućnosti zbog nacionalne pripadnosti, a 14 posto radnika doživjelo je diskriminaciju na temelju spola, gdje je dvostruko vjerojatnije da će žene prijaviti rodnu diskriminaciju nego muškarci. 13 posto prijavljuje diskriminaciju na temelju klase, gdje postdiplomci i oni s višim kvalifikacijama vjerojatnije prijavljuju predrasude. Mlađi ljudi će jednako vjerojatno kao i stariji prijaviti diskriminaciju na temelju dobi.
Povrh toga, istraživanje je pokazalo da postoje razlike u pristupu mogućnostima za usavršavanje. Dok 46 posto ljudi sa završenim postdiplomskim studijem kaže da im poslodavac pruža brojne mogućnosti da poboljšaju svoje digitalne vještine, samo 28 posto ljudi s kvalifikacijama na razini srednje škole kaže isto. U industrijama poput maloprodaje ili prijevoza, u kojima je najveći rizik od poremećaja, taj postotak je samo 25 posto, odnosno 20 posto, dok je u bankarstvu ima 42 posto.
Dvije od pet osoba vjeruje da će njihov posao zastarjeti u roku od 5 godina
„Ako postojeći obrasci u pristupu usavršavanju i dalje ustraju, usavršavanje će povećati socijalnu nejednakost kad bi trebalo raditi upravo suprotno”, rekao je Bhushan Sethi, jedan od PwC-ovih globalnih voditelja aktivnosti vezanih za ljude i organizaciju. „Vlada i poslovni lideri moraju zajednički raditi na intenziviranju napora kako bi se osiguralo da ljudi u najugroženijim sektorima i skupinama dobiju prilike koje su im potrebne. Automatizacija i tehnološki poremećaji neizbježni su, ali možemo kontrolirati upravlja li se njihovim negativnim učincima ili ne.”
Mlađi ljudi više su usredotočeni na maksimiziranje dohotka nego na ‘stvaranje promjene’ ako su prisiljeni birati
Tri četvrtine radnika na globalnoj razini (75 %) kaže da želi raditi za organizaciju koja će dati „pozitivan doprinos društvu”. Taj je osjećaj bio posebno izražen u Kini (87 %), Indiji (90 %) i Južnoafričkoj Republici (90 %).
Međutim, ekonomska nesigurnost ograničava sposobnost ljudi da razvijaju karijere koje vodi neka svrha, a posebno su pogođeni mlađi ljudi. Sveukupno, 54 % anketiranih reklo je da bi, kad bi bili prisiljeni na odabir, više voljeli posao koji im omogućuje „iskoristiti svaku priliku za maksimiziranje svoje prihode” od posla koji je „ključ promjene” (46 %).
Zanimljivo je da oni koji imaju između 18 i 34 godine vjerojatnije od ostalih generacija dati prioritet prihodu nad svrhom u svom poslu, a 57 % daje prednost „maksimiziranju dohotka” u odnosu na „bivanje ključem promjene” (43 %), što je razlika od 14 bodova. Oni stariji od 55 godina daju prednost od 8 bodova bivanju ključem promjene, što se povećava na 22 boda među radnicima starijima od 65 godina.
„Kako se svijet nastavlja boriti s globalnom zdravstvenom krizom i ekonomskom neizvjesnošću, vidjeli smo kako radnici traže više od poslovne zajednice, očekujući da njihovi poslodavci daju pozitivan doprinos društvu”, rekao je Peter Brown, jedan od PwC-ovih globalnih voditelja usluga za ljude i organizaciju. „Srećom, fokusiranje na društveni utjecaj i maksimiziranje dobiti međusobno se ne isključuju, a to što je poslovanje usmjereno na svrhu zapravo može pomoći poboljšati Vaš rezultat.”
Prilike za obuku usmjerene su na one koji već imaju visoko razvijene vještine
Zaposlenici i dalje žele mogućnost rada na daljinu
Istraživanje zaključuje da će rad na daljinu i dalje postojati i nakon zatvaranja. Od onih koji mogu raditi na daljinu, 72 % kaže da više voli kombinaciju rada u živo i na daljinu, a samo 9 % izjavilo je kako bi se željeli vratiti u svoje tradicionalno radno okruženje na puno radno vrijeme. To se posebno odnosi na stručnjake, uredske zaposlenike, vlasnike poduzeća i samozaposlene koji svi mogu obavljati svoje poslove na daljinu koristeći tehnologiju. Rad od kuće ne mora biti ograničen na stručne poslove. 43 % fizičkih radnika i 45 % djelomično kvalificiranih radnika kaže da postoje mnogi elementi njihovog posla koje mogu raditi na daljinu.
Stav ljudi prema radu od kuće također se mijenja ovisno o lokaciji, pružajući daljnje dokaze o tome kako je pandemija povećala globalni digitalni jaz. Radnici u gradskim područjima (66 %) vjerojatnije će raditi u ulogama koje mogu omogućiti rad na daljinu od onih koji žive u ruralnim područjima (44 %).
Radnici su rastrgani između privatnosti i tehnologije
44 posto radnika širom svijeta pristalo bi dopustiti poslodavcu korištenje tehnologije za praćenje njihove učinkovitosti na poslu, uključujući senzore i nosive uređaje, a 31 % se protivi. Međutim, mnogi ne bi išli do mjere dopuštanja poslodavcima pristup njihovim osobnim podacima. 41 % ispitanika nije voljno dati poslodavcu pristup njihovim osobnim podacima, uključujući profile na društvenim mrežama, a samo je 35 % voljno.
Između 26. siječnja 2021. i 8. veljače 2021. PwC je naručio istraživanje mišljenja 32.517 osoba iz šire javnosti. Ispitanici su bili radnici, vlasnici poduzeća, zaposlenici na ugovor o djelu, studenti, nezaposlene osobe koje traže posao i oni koji su izgubili posao ili koji su privremeno otpušteni. Istraživanje je anketiralo radnike u 19 zemalja: Australiji, Kanadi, Kini, Francuskoj, Njemačkoj, Indiji, Japanu, Kuvajtu, Maleziji, Nizozemskoj, Poljskoj, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Singapuru, Južnoj Africi, Španjolskoj, UAE, Ujedinjenoj Kraljevini i SAD-u.