Zbog potpora koje su dodijeljene tvrtkama za očuvanje radnih mjesta i dalje se vode rasprave u kojima uglavnom stoje dvije u rovovima ukopane strane – jedni koji tvrde da to nisu nikakve potpore za poduzetnike, već plaće za djelatnike koji i tako u to vrijeme nisu radili, i drugi koji tvrde da je država s tim novcima mogla napraviti puno više od punjenja i onako punih džepova poduzetnika.
Mogao bih se sada pozvati na poslovicu koja kaže da je istina uvijek negdje u sredini, ali ponekad postoje bitke u kojima imamo dvije strane rovovski ukopane jednu prema drugoj, i u kojima istina nije negdje u sredini. I ovo je jedna od takvih bitaka. Donošenjem mjere za očuvanje radnih mjesta i isplatom potpora poslodavcima koje će oni isplatiti djelatnicima kao plaću država je samo na poslodavce prenijela posao koji bi Hrvatski zavod za zapošljavanje imao da su djelatnici, zbog zatvaranja određenih djelatnosti i velikog smanjenja poslovanja ostalih djelatnosti, ostali bez posla i našli se na zavodu. Isto tako, ovim potezom, Vlada je značajno popravila sliku broja zaposlenih i nezaposlenih osoba u statističkim izvješćima.
Na koji način su ove potpore pomogle poduzetnicima? Pomogle su im zadržati djelatnike, koji su spremni početi raditi odmah kada se za određene djelatnosti omogući početak rada ili plaćati djelatnike koji su u smanjenom obimu posla ostali u istom broju. Mijenjanjem pravila svakih nekoliko dana, informacijama i dezinformacijama koje su dijelili lokalni/regionalni i državni uredi, uplatom više novca (koji poduzetnik nije tražio) ili ne uplatom ugovorene potpore, a traženjem pravdanja za tu potporu poduzetnicima sigurno nije bilo lako. Koliko god to ružno zvučalo većini bi lakše bilo smanjiti broj zaposlenika na onaj koji bi u tom trenutku bio optimalan i onda po potrebi ponovo zapošljavati nove djelatnike. I ne tražiti nikakvu potporu od države i ne boriti se sa administracijom i papirologijom.
Kada pričam o poduzetnicima ja uvijek pričam o mikro, malim i srednjim poduzetnicima koji su započeli svoj poduzetnički poduhvat radi vizije koju su imali i radi ostvarenja nekih svojih ciljeva. Ne pričam o „poduzetnicima“ koji žive od potpora, prevara djelatnika, partnera države. Naravno da ima takvih, ali su u velikoj manjini, a kada se govori o poduzetnicima, u pravilu se govori u negativnom svjetlu i na površinu se izvlače ovi drugi. Prema Analizi financijskih rezultata poduzetnika u 2018. godini koju je izdala FINA 2019. mikro, mala i srednja poduzeća čine 99,7% svih poslovnih subjekata u RH i zapošljavaju 72,2% svih zaposlenih. Vrlo često čujem rečenicu „lako je biti poduzetnik, oni su puni para“. Svakome tko na taj način predstavlja poduzetnike predlažem da i on odmah postane poduzetnik, jer će onda vjerojatno i on biti pun para. Poduzetnik je i krojač koji će vam za 20 kn skratiti hlače, a na posao dolazi biciklom, kao i frizerka koja će vas ošišati a 40 kuna, a vozi se gradskim prijevozom. I taj bicikl i tramvaj ili autobus su također „Bentleyi“ koje neki spominju kao prvu asocijaciju na poduzetnike.
Kada politika predlaže ukidanje rada nedjeljom na društvenim mrežama, u medijima i u javnosti najglasniji će biti oni koji zagovaraju upravo tu opciju (iako većina takvih nema nikakvih problema sa obavljanjem kupovine nedjeljom), uz argumente kako i blagajnicama iz trgovačkih centara treba omogućiti jedan dan odmora. U tim nastupima nitko ne razmišlja o malom poduzetniku koji ima suvenirnicu, antikvarijat ili neku drugu specijaliziranu trgovinu u kojoj radi sam i najveći promet ima upravo nedjeljom. Bez obzira što tih malih, poštenih i vrijednih ima najviše njihova priča nije zanimljiva, jer tko bi o tome čitao? Upravo zbog njih treba stalno ponavljati tko su i što pravi poduzetnici. Treba reći da su to oni koji daleko iza kraja radnog vremena i odlaska zadnjeg djelatnika gase svjetlo i zaključavaju vrata ureda ili trgovine. Treba reći da su to oni čiji doprinos društvu je toliki da bez njih društva ne bi bilo. Treba reći da su to oni koji nisu silnim potporama obasipani od države, nego su poduzetnici unatoč državi i svim kočnicama koje u zakonima i pravilnicima postoje. Iskreno se nadam da će novoosnovana udruga Glas poduzetnika biti upravo glas tih brojnih – malih, tihih, vrijednih i poštenih poduzetnika.