Na to pitanje nema jednoznačnog i jednostavnog odgovora. Poduzetnik koji je dobio bespovratna sredstva, u pravilu, odgovorit će pozitivno, bez obzira pomaže li njegov projekt rastu gospodarstva ili ne.

Koliko su bespovratna sredstva pomogla znat ćemo kada se objavi dokument ili više dokumenata s iznosima i rezultatima iz kojih će se moći pročitati uspješnost. Sa zadnjim danom prethodne godine završilo je još jedno višegodišnje financijsko razdoblje Europske unije. Projekti koji su provođeni i koji se provode sufinanciranjem iz fondova i programa ovog višegodišnjeg razdoblja, imaju rok do 31.12.2023. za dovršetak svih aktivnosti, pa ćemo tek tada moći ocijeniti kako je sufinanciranje doprinijelo ostvarivanju strateških ciljeva.

Unatoč tome, postoje dokumenti koji periodično ocjenjuju i procjenjuju napredak i ispunjavanje ciljeva. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije naručilo je od konzultantske tvrtke Ecorys Hrvatska dokument Vrednovanje učinka Prioritetne osi 3 Poslovna konkurentnost Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“ 2014.-2020. Izvješće je dovršeno u lipnju 2019. pa su u njega uključeni projekti koji su pripremani i prijavljivani do sredine 2018. godine.

Tvrtka Ecorys provela je istraživanje među poduzetnicima kroz dva modela – putem internetskog istraživanja i telefonskih intervjua. Korisnici su uglavnom zadovoljni i većinom potvrđuju da bez potpore ne bi proveli projekt. Zanimljivo je da je samo 60 % korisnika potvrdilo da su rezultati koje je projekt postigao vrlo korisni, a 27 % utvrdilo je da su rezultati donekle korisni. S obzirom na to da se radi o realnom sektoru kojemu produktivnost mora biti na prvom mjestu ovo ne bi smjeli biti očekivani rezultati. Gledajući ostvarivanje specifičnih ciljeva, stručnjaci Ecorysa su od 17 specifičnih ciljeva šest stavili u kategoriju trebalo bi pažljivo nadzirati, a jedan u kategoriju vjerojatno neće biti ostvaren. S obzirom na to da se radi o polovini provedbe, ova se procjena može i promijeniti do kraja provedbe. Zaključak vrednovanja je da su mjere relevantne s drugim mjerama i prikladan alat za jačanje konkurentnosti i da analiza trendova pokazuje da će se vjerojatno ostvariti većina pokazatelja neposrednih rezultata.

Upitamo li poduzetnike kako su zadovoljni potporama i učinkom potpora, većina onih koji su dobili potpore bit će zadovoljna. Jedan manji dio bit će razočaran jer su smatrali da će novac koji dobiju za financiranje projekta moći potrošiti kako oni žele, a jedan dio zbog financijskih korekcija koje su dobili zbog nepravilne provedbe projekta. Ovaj pokazatelj je subjektivan i ne može oslikati stvarni učinak potpora na razvoj gospodarstva.

Koliko su ovi projekti i programi pomogli napredovanju gospodarstva i poduzetništva objektivno se može izmjeriti ako usporedimo napredak hrvatskog gospodarstva u odnosu na ostala gospodarstva.  Sufinanciranjem poduzetničkih razvojnih i inovativnih projekata morala bi porasti konkurentnost i inovativnost poduzetnika i njihovih tvrtki, a samim tim i nacionalne ekonomije.

Godišnja tablica konkurentnosti jedna je od tablica na kojoj se možemo usporediti s drugim gospodarstvima i pratiti koliko napredujemo. U 2020. godini Hrvatska je u tablici konkurentnosti Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne zauzela 60. mjesto od 63. analizirane ekonomije. Isto mjesto Hrvatska je zauzela i 2019. godine. Na tablici su neposredno ispred Hrvatske Rumunjska, Peru, Meksiko, Kolumbija, Ukrajina, Slovačka, Jordan, Južnoafrička republika, a iza Hrvatske su Mongolija, Argentina i Venezuela. Na vrhu tablice su Singapur, Danska, Švicarska, Nizozemska, Hong Kong i Norveška. Države na vrhu tablice pokazuju nam da veličina države i snaga ekonomije nije ključni argument za pozicioniranje na ovoj ljestvici, jer su Sjedinjene američke države na desetom, a Kina na jedanaestom mjestu.

Globalni inovacijski indeks za 2020. (Cornell University, INSEAD i World Intellectual Property Organization) smješta Hrvatsku na 41. mjesto od 131 države koje ulaze u ovo istraživanje. Godinu ranije Hrvatska je zauzimala 44. mjesto, a u 2018. godini  41. mjesto. Od 39 europskih ekonomija u istraživanju Hrvatska zauzima 29. mjesto, što je vrlo nisko pozicioniranje za državu članicu Europske unije i na samom začelju država članica. U vrhu su Švicarska, Švedska, Sjedinjene američke države, Ujedinjeno kraljevstvo i Nizozemska.

Još jedan element po kojemu se možemo mjeriti, a za koji postoje prikupljeni i obrađeni podaci je učešće „odraslih“ poduzeća (starijih od tri i pol godine) u strukturi svih tvrtki (Istraživanja GEM – Global Entrepreneurship Monitor). Hrvatska je u 2016. bila na 21. mjestu od 22 zemlje članice koje su sudjelovale u istraživanju. Godinu dana kasnije Hrvatska je na 14. mjestu od 18. država članica uključenih u istraživanje, a u 2018. na 15. mjestu od 17 država članica.

Mogli bi reći da su i druge države koristile potpore, pa zbog toga nema velikog rasta pokazatelja, ali taj argument vrijedi samo ako se uspoređujemo s državama članicama EU. Upoređujemo li se s državama u našem okruženju, govorimo o većem broju država koje nisu članice EU, i ne koriste bespovratne potpore, barem ne u obimu u kojemu države članice koriste, a ni u tom okruženju nismo napredovali u tablicama konkurentnosti i inovativnosti.

U čemu je onda problem? Problem bi mogao biti u strategijama i operativnim programima koji prate strategije. Jesu li dobro definirani ciljevi i prate li mjere i indikatori ciljeve? Jesu li pozivi za sufinanciranje pripremljeni tako da prijavljeni projekti kvalitetno ispune indikatore? Na ova pitanja odgovore bi trebalo tražiti u 2013. i 2014. godini kada su se pisale strategija i operativni programi za razdoblje 2014.-2020. Mislim da strategija i operativni programi nisu napravljeni kvalitetno, jer su se radili bez širokih konzultacija sa svim zainteresiranim dionicima. Osim toga dokumentacija se radila paralelno s dokumentacijom za zadnjih 6 mjeseci višegodišnjeg financijskog okvira 2007.-2013., jer je Hrvatska ušla u Europsku uniju 1.7.2013., pa je s tim datumom prestalo korištenje pretpristupnih fondova i bilo je potrebno napraviti dokumentaciju za korištenje strukturnih i kohezijskih fondova. I u pozivima za sufinanciranje projekata pravljene su greške, pa se najveći dio potpora poduzetnicima dodjeljivao na natječajima koji su prozvani „najbrži prst“.

Potpore su dobili poduzetnici i projekti koji su se najbrže javili, a ne oni koji su nudili najkvalitetnije projekte. Institucije koje su raspisivale pozive očekivale su veliki broj prijava, pa su propisivali model ugovaranja projekata po redoslijedu zaprimanja uz ostvarenje minimalnog potrebnog broja bodova, jer bi model najbolje ocijenjenih projekata zahtijevao puno vremena i rada na administrativnoj provjeri i evaluaciji, što bi činilo problem i instituciji, zbor nedovoljnog broja evaluatora, ali i poduzetnicima, zbog čekanja na rezultate koje bi moglo biti i više od godinu dana. Problem velikog broja prijava mogao se riješiti dodatnim kriterijima, npr. da se za sufinanciranje energetske učinkovitosti mogu prijaviti projekti koji su trenutno u energetskom razredu E, F i G i koji će nakon provedbe projekta ući u energetski razred A ili B. Na taj način svi zaprimljeni projekti bili bi ocijenjeni i najbolje ocijenjeni financirani. Indikatori koji bi bili ostvareni takvim načinom ugovaranja sigurno bi bili viši od indikatora koji se ostvaruju po pozivima „najbrži prst“.

Novi strateški dokument Nacionalna razvojna strategija do 2030. godine rađena je u suradnji sa stručnjacima Svjetske banke koji su formirali sektorske timove i uspostavili suradnju sa svim dionicima (jedinicama lokalne samouprave, visokoškolskim učilištima, poduzetnicima, potpornim institucijama, udrugama…) na terenu. Radni sastanci bili su operativni, svi sudionici bili su upitani za mišljenje i mogli su dati svoje prijedloge i primjedbe na materijale. Prvi korak u izradi strateškog dokumenta napravljen je ispravno, a hoće li kompletna strategija i operativni dokumenti biti kvalitetni i hoće li pomoći u dizanju Hrvatske na ljestvicama konkurentnosti, inovativnosti i svim drugim ljestvicama kojima se mjeri kvaliteta života ovisiti će ponajprije o onima koji donose završnu riječ.