piše: Boris Živković, novinar-urednik poslovniFM
Posljednjih nekoliko mjeseci u medijima ne jenjava tema o najavi British American Tobaccoa da zatvara tvornicu u Kanfanaru. Iako još uvijek ne znamo odlaze li ili ne, kao razlog se navode trošarine na duhanske proizvode. Sve se više javljaju i novi aspekti cijele priče, kao i dvojbe oko toga mogu li trošarine zaista biti razlog za zatvaranje tvornice. Stoga smo odlučili malo dublje istražiti tematiku trošarina i koju ulogu one imaju ili nemaju u cijeloj priči.
Posebni porezi, akcize ili trošarine, jedan su od najstarijih poreznih oblika, a i davanje koje uvijek u javnosti otvara rasprave o njegovoj svrsishodnosti, razlozima i, u konačnici, o visini. Proizvode koji se oporezuju trošarinama možemo svrstati u tri osnovne skupine: alkoholne proizvode, energente te duhanske proizvode, a one se proširuju nizom drugih proizvoda i znatno se razlikuju od države do države. Razlozi uvođenja trošarina brojni su (fiskalni, socijalni, zdravstveni, ekološki), mnoge zemlje svoju će nacionalnu ekonomiju nekad štititi upravo trošarinama, a neki će taj porezni oblik koristiti za punjenje proračuna jer je riječ o proizvodima u velikim količinama.
Kada govorimo o duhanskim proizvodima, važno je imati na umu nekoliko činjenica.
Prvo, radi zaštite funkcioniranja internog tržišta Europske unije, oporezivanje duhanskih proizvoda harmonizirano je na razini EU-a. Harmoniziranje znači utvrđivanje jedinstvene porezne osnovice te minimalne visine oporezivanja za svaki pojedini duhanski proizvod.
Drugo, Direktiva, a koja je zadnji put novelirana 2011. godine, definirala je duhanske proizvode kao: cigarete, cigarilose i cigare, duhan za pušenje. Pritom, svaka kategorija definirana je u smislu porezne osnovice i minimalne razine trošarine (primjerice, minimalna trošarina na 1.000 cigareta je 90 eura, a minimalna trošarina na duhan za pušenje je 60 eura po kilogramu).
Treće, ništa nije konstantno, zauvijek, pa su se tako i na području duhanskih i srodnih proizvoda dogodile znatne promjene od vremena zadnje trošarinske Direktive na duhan iz 2011. godine. O novim trendovima na tržištu razgovarali smo i u emisiji Quo vadis Hrvatska, gdje je istaknuto da se u duhanskoj, kao i u drugim industrijama, događaju vrlo brze i znatne promjene, temeljene na inovacijama. Rezultat je to činjenice da potrošači širom svijeta sve više i više traže alternativne proizvode, koji će im omogućiti iskustvo, koje inače traže kroz gorive proizvode, na alternativan način, uz manje štete.
Važno je razumjeti da su novi proizvodi, temeljeni na inovacijama, nastajali i bivali plasirani na tržištima zemalja Europske unije od trenutka kad je zadnji put mijenjana Direktiva te neke od njih Direktiva nije ni predvidjela jer jednostavno ranije nisu postojali. Nepostojanje definicija iz Direktive u određenom trenutku ne znači da se neki novi proizvodi, koji nastaju i dolaze, ne mogu regulirati u okviru nacionalnih zakonodavstava. Upravo tako je i najveći broj zemalja Unije u svojim trošarinskim zakonodavstvima definirao nove proizvode poput primjerice elektroničkih cigareta, grijanih duhanskih proizvoda, nikotinskih vrećica. Međutim, ne postoji još jednoobrazno oporezivanje (jedinstveno definirana porezna osnovica i minimalna razina trošarine) tih novih proizvoda koje bi bilo definirano Direktivom i vrijedilo za sve zemlje EU-a jednako.
U očekivanju budućih izmjena Direktive, države su definirale oporezivanje određenih novih proizvoda. Primjerice, kod grijanih duhanskih proizvoda razina trošarina, u svim zemljama EU-a u kojima su ti proizvodi komercijalizirani, znatno je niža u odnosu na cigarete. To i ne čudi, s obzirom na njihovu manju štetnost u odnosu na cigarete, a samim time i na javno-zdravstveni potencijal koji imaju. Hrvatski sustav trošarina tu za sada nije iznimka. Trošarine na grijane duhanske proizvode u Hrvatskoj su na razini 30 posto u odnosu na trošarine na cigarete, a što je na razini prosjeka EU-a.
Važno je istaknuti kako je Direktiva „zrela“ za nove izmjene. Dapače, uobičajeni ciklus zakonodavnih procesa u EU-u podrazumijeva noveliranje direktiva u prosjeku svakih desetak godina. Upravo su za vrijeme predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a doneseni zajednički zaključci zemalja članica kojima se dogovara pokretanje izmjena Direktive i u kojima detektiraju razvoj novih proizvoda (poput grijanih duhanskih proizvoda, elektroničkih cigarete i nikotinskih vrećica), a koje treba Direktivom urediti uvažavajući već postojeće prakse u zemljama EU-a i polazeći od razlikovnosti proizvoda i razlikovnosti njihove uporabe.
Činjenica je da na tržištu duhanskih i srodnih proizvoda nismo imali velikih promjena u smislu proizvoda u prošlosti, no u posljednje vrijeme svjedočimo inovacijama i na tom području. Nastaju novi proizvodi koji nose napredak u smislu zdravstvenog utjecaja za sve koji će ih koristiti umjesto gorivih proizvoda poput cigareta i rezanog duhana, pa se postavlja pitanje treba li se i porezni sustav tome prilagoditi? Jasno je da je svakako potrebno podržati i regulativom nove proizvode te u obzir uzeti sveobuhvatni pogled, kako bi se u konačnici ostvarila najveća moguća društvena korist. Samo logički razmišljajući da istraživanje i razvoj te komercijalizacija novih proizvoda puno košta, tko bi se uopće upuštao u tako nešto ako iz toga ne bi u konačnici proizašao bolji proizvod za potrošača. Proizvod koji je dakle bolji za potrošača i njegovo zdravlje treba različito tretirati iz prizme originalnih razloga za uopće postojanje trošarina na duhanske proizvode – a što je zdravstveni razlog.
Kada pak govorimo o visini trošarina na cigarete, tu smo ipak pri samom dnu EU-a, što i ne čudi s obzirom na zemljopisni položaj Hrvatske, odnosno potencijal ilegalne trgovine.
Općenito, naš porezni sustav prepoznaje niz kategorija, kao što su cigarete, sitno rezani duhan, cigare, cigarilosi, grijani duhanski proizvodi, e-cigarete, novi duhanski proizvodi i sl. Hrvatska je, dakle, također na razini vlastitog trošarinskog sustava definirala i neke kategorije novih proizvoda kao što su elektroničke cigarete i grijani duhanski proizvodi. Pritom su te kategorije definirane u skladu s definicijama koje vrijede i u drugim državama EU-a.
Međutim, kada govorimo o visini poreza, tada je razvidno da se od svih novih proizvoda u Hrvatskoj oporezuju samo grijani duhanski proizvodi i to jednako kao i rezani duhan (800 kn/kg) dok je trošarina na elektroničke cigarete nula kn/ml tekućine, a nikotinske vrećice, koje također nalazite u ponudi na našem tržištu, nisu niti obuhvaćene obvezom plaćanja trošarine. Dakle, trenutačno je u Hrvatskoj grijani duhanski proizvod jedina alternativa pušenju, koja je uopće i oporezovana.
Ako se sad pak vratimo na inicijalnu temu našeg interesa i najavu zatvaranja tvornice u Kanfanaru i zbog nezadovoljstva trošarinama u Hrvatskoj, dolazimo do dva osnovna problema za tvornicu koja se navode u medijima.
Prvo, u posljednjih nekoliko mjeseci, navodilo se kako su problem za tvornicu visoke trošarine u Hrvatskoj općenito.
Drugo, kao razlog navodilo se nezadovoljstvo visinom poreza na grijane duhanske proizvode, a koje bi, prema tim istim medijskim natpisima, trebalo ujednačiti s oporezivanjem cigareta.
Jednostavno se treba zapitati je li tome tako ako znamo da je Hrvatska među državama EU-a koje imaju najmanje trošarine na cigarete i ako znamo da tvornica 87 posto svoje proizvodnje izvozi u zemlje koje imaju i veću trošarinu od Hrvatske, odnosno hrvatska se trošarina primjenjuje na samo 13 posto proizvodnje te iste tvornice.
U pogledu druge konstatacije malo je iznenađujuće vidjeti, ali eto i to se doživi, da netko traži da ga se oporezuje više. Dakle, vlasnik tvornice u Kanfanaru prodaje na hrvatskom tržištu grijane duhanske proizvode te traži da se istima povećaju trošarine te to još dovodi u vezu s tvornicom koja niti ne proizvodi te proizvode. Zaključak je da razlozi za to mogu biti samo komercijalne prirode čime niti država i njen trošarinski sustav, niti tvornica, nemaju nikakve veze.
Čini se da stvarne razloge nezadovoljstva i potencijalnog zatvaranja tvornice ipak treba tražiti negdje drugdje.