Dosta mladih ljudi bore s time da nađu načina i sebi objasniti zašto su u Hrvatskoj

O poduzetništvu i stvarima vezanima uz posao, malo se govori tijekom obrazovanja, o otvaranju tvrtke, obrta, samostalnoj djelatnosti… Mladima nedostaje praktičnih, životnih i primjenjivih znanja. U gimnazijama se uči puno, a u stvari ne znamo ono što bismo trebali za život, istaknuli su Lukas i Ivan u razgovoru za naš portal.

Lukas Denkovski je plastično ilustrirao takvu situaciju – na Ekonomskom fakultetu je dosta ljudi iz elitnih gimnazija u kojima su prolazili s visokim prosjekom, znaju rješavati korijene i teške matematičke zadatke, a ne znaju gumu na biciklu zamijeniti. Ivan Mihaljević je pak uz smiješak dopunio kako ima prijatelja koji dolazi iz gimnazije i s najvećim prosjekom ocjena, a ne zna razliku između kreditne i debitne kartice.

Naše društvo još uvijek nedovoljno cijeni umjetnike i kreativnu industriju. Nešto što nije opipljivo nema vrijednost koju zaslužuje, odnosno naprosto još uvijek nemamo svijest o vrijednosti toga. U kreativnoj industriji važno je imati i poduzetničku crtu, ocijenili su uglas Lukas, koji se bavi glazbom i svira bubnjeve te Ivan, koji je s ocem uključen u video snimanja i produkciju.

S druge pak strane, tattoo majstorica Dea Poljaković i YouTuber David Skrbin koji na svom kanalu ima više od 1,7 milijuna pretplatnika i preko 400 milijuna pregleda videa, spremno govore o izazovima, prednostima netradicionalnih zanimanja i tome jesu li razmišljali da će svoje strasti pretvoriti u (samostalan) posao te kako je biti poduzetnik na samom početku poslovnog puta.

Čuje li se glas mladih na domaćem tržištu rada?

Mladi ljudi kad tek izlaze iz srednjih škola ili su ih završili, dosta su zbunjeni, jer ne znaju gdje bi, što bi. Bilo bi jako dobro i bitno da postoje edukacije, radionice i slično kako bi ih potaknule na razmišljanje što bi radili u životu. Mladi su dodatno pogubljeni jer misliš da razumiješ sve, a nemaš pojma ni o čemu. I završavaš srednju školu, bojiš se, uplašen si, toliko misli u glavi i ne znaš jednostavno što, tako da bi bilo dobro da se zajednica potrudi malo olakšati posao tim mladim ljudima koje tek treba usmjeriti, smatra Dea.

Primjećujem, što me i žalosti, da se dosta mladih ljudi bore s time da nađu načina i sebi objasniti zašto su u Hrvatskoj, jer bi im vani bilo bolje. Jednostavno država tu ide protiv nas mladih, ne znam jesu li oni uopće toga svjesni. Stalno se pitaju zašto se toliko mladih iseljava, jako puno je razloga zašto. Zašto bi ostali? Što vi nama nudite da mi ostanemo tu? Jednostavno sustavno nam otežavaju situaciju, toliko je toga vani jednostavnije – od pitanja školstva, zaposlenja do otvaranja firmi. Primjerice, vani si sigurniji ući kao mlada osoba u poslovni svijet. To je ono što me muči u prekrasnoj Hrvatskoj u kojoj u kojoj bi vrlo rado htjela ostati, naglašava Dea.

David pak iznosi i vlastiti primjer. Kako zadržati mlade kad ja čekam građevinsku dozvolu za novu radionu već godinu i pol? Sve to mora ići puno puno lakše, sve se prebacuje na nekog drugoga, vrti u krug. A ključna riječ je VEZA, koju moraš imati da napraviš nešto što bi trebala biti svima jasna i poznata procedura. Sretan sam što sam u Hrvatskoj, ali vjerojatno ne bih bio da nema sada YouTube-a, iako nisam počeo snimati zbog novca. Mladima je teško gledati kako se neke stvari događaju, zbog čega im je i teško ostati na jednom mjestu ako nemaju perspektivu, reći će David.

Vani si sigurniji ući kao mlada osoba u poslovni svijet

Na upit jesu li razmišljali otići raditi u inozemstvo, Lukas odgovara kako je inozemstvo opcija, u početku na neku akademiju, a kasnije u neki simfonijski orkestar. Smatra i da su poslovi iz inozemstva sve češći zbog svega što nam je na raspolaganju. Ivan pak ocjenjuje da je odlazak u inozemstvo ipak osobna preferencija. Osim otići na masterclass ili odraditi posao vani, volio bih ostati ovdje. Mislim da Hrvatska ima potencijala, tu se može svašta raditi, imamo sve moguće lokacije. Ako dolaze holivudske produkcije, Netflix, onda valjda imamo nešto za snimati. To je isto problem, kad se ode vani studirati – po povratku se jako teško uključiti, jer ne znate nikoga. Imam primjer prijatelja koji je išao studirati glumu u New York. Kad se vratio, nijedno ga kazalište nije htjelo, primjerom je ilustrirao položaj mladih u kreativnoj industriji Ivan.

Autor: Redakcija PoslovniFM

Objavljeno 28. veljače 2024. Sva prava pridržana PoslovniFM.