Neupitno je da zahtjevi za uspjehom, održivim rastom i razvojem koje globalno okruženje i ekonomija postavljaju pred poduzetničke organizacije, ponajprije ovise od zadovoljstva, kompetentnosti i adekvatne motivacije njihovih zaposlenika.
Poznati su razni standardni alati i tehnike iz područja upravljanja ljudskim potencijalima kojima se ljudi motiviraju i koji razvijaju njihove kompetencije:
- „obučimo djelatnike i umanjimo razlike“
- „osposobimo djelatnike za više vrsta poslova“
- „zovimo zaposlenike partnerima“
- „osigurajmo zaposlenicima udio u dobiti“
- „uplatimo svim zaposlenicima identično zdravstveno osiguranje“
- „dajmo simbolične mjesečne darove“
- „novim djelatnicima omogućimo posebnu obuku“
- „djelatnicima u nerazvijenim regijama dodajmo posebne bonuse“
- „nagradimo mentorstvo“
- „osigurajmo budžete za rad u razvojno-istraživačkim projektima
Jedno od win-win rješenja je da ljudi s visokim menadžerskim i specijalističkim kompetencijama nesamostalni rad zamijene samostalnim djelovanjem
Sve je to dobro, a u duhu je one stare kineske „misliš li godinu dana unaprijed, posadi rižu, planiraš li deset godina, posadi drvo, planiraš li za stotinu godina – odgajaj ljude“, ali se u „modernim vremenima“ pokazuje nedostatnim. Globalizacija, razvoj novih tehnika i tehnologija, digitalni oblici komunikacije i povezivanja, dostupnost informacija, radoznalost i želja za promjenama i slobodom djelovanja, neadekvatne porezne politike (visoke stope poreza i doprinosa iz plaća i na njih), nepovoljna demografska kretanja koja se negativno odražavaju i na tržište rada, samo su neki od čimbenika koji su doveli do potrebe da poduzetničke organizacije stvaraju nove poslovne modele i kreiraju organizacijske ustroje primjerene okolnostima (prilikama i prijetnjama) iz okruženja. Umjesto klasičnih organizacijskih ustroja, projektni, matrični, hibridni i neki drugi utemeljeni su na virtualnosti, umrežavanju, klasterima, strateškim alijansama, i sličnim, izuzetno fleksibilnim, oblicima organizacije i djelovanja.
Imajući to na umu, i svodeći na materijalne efekte (zarada i rentabilnost) koje organizacije i pojedinci legitimno žele ostvariti obostranim efikasnim djelovanjem, jedno od win-win rješenja je da ljudi s visokim menadžerskim i specijalističkim kompetencijama nesamostalni rad zamijene samostalnim djelovanjem. Da se s organizacijama povremeno i privremeno povezuju „ciljano“, kroz projekte, konkretne operativne, specijalističke ili menadžerske poslove, baš koliko je vremenski i kvalitativno potrebno, a da zauzvrat naknadu za uslugu prime u bruto iznosu i samostalno upravljaju njenom raspodjelom kroz troškove, naknade, porezna davanja i neto dobit.
I zato, kada su objavljeni podaci iz financijskih izvješća za 2018. za nešto više od 130 tisuća obveznika poreza na dobit, „pod povećalo“ smo stavili upravo poduzeća s jednim zaposlenim, u djelatnostima koje se odnose na intelektualne usluge. Ukupan broj poduzeća s jednim zaposlenim u svim djelatnostima iznosi 32 tisuće i predstavlja udio od gotovo 25 posto u ukupnom broju obveznika poreza na dobit čija su financijska izvješća javno dostupna. S obzirom na to da je riječ o one man show organizacijama, logično je da su sve ostale vrijednosti udjela ključnih financijskih pozicija znatno manje. Nešto više od 3 posto ukupno zaposlenih s 4 posto udjela u ukupnoj imovini participira s nešto manje od 3 posto u ukupnim prihodima a s 1 posto u neto dobiti. Ovdje treba napomenuti da na mali udio u neto dobiti znatan negativni utjecaj ima TLM u stečaju. S jednim registriranim zaposlenikom na dan 31. prosinca 2018., u 2018. godini generirao je neto gubitak od 404,8 milijuna kuna, visoko rangiran kao četvrti na popisu gubitaša (iza Agrokora, Uljanika i Petrokemije).
Kad govorimo o potencijalima da se nesamostalni rad zamijeni samostalnim radom (iz perspektive organizacije riječ je o outsourcingu; iz perspektive samostalnih poduzetnika riječ je o davanju usluge), i na taj način organizacije učine efikasnijima (neke da optimiziraju troškove rada i povezane troškove radnih mjesta i resursa koji koriste i troše, neke da time kvalitetnije materijalno motiviraju ljude koji im trebaju, a neke, uglavnom male, da dobiju potrebnu menadžersku, operativnu i specijalističku uslugu u optimalnoj kvaliteti, vremenskoj dimenziji i razini troška), u promatranju one man show poduzeća potrebno je fokusirati se na djelatnosti konzaltinga, stručnih, znanstvenih i tehničkih usluga te na djelatnost u području IT-a. Baš iz područja IT-a dolaze učestali zahtjevi i prijedlozi kako bi se ta kvantitativno (broj ljudi, imovina, prihodi) relativno mala djelatnost zaštitila od negativnih trendova u fluktuaciji radne snage.
- Pregled ključnih financijskih podataka i pokazatelja o poslovanju poduzetnika u Hrvatskoj i odabranih djelatnosti (Intelektualne usluge i IT, NKD grupe 62., 70., 71., 72., 73., 74. i 75.) za 2018.
| PODATAK/POKAZATELJ 2018. | Republika Hrvatska | Odabrane djelatnosti | Udio u RH ili odnos na RH |
| Broj poslovnih subjekata | 131.382 | 6.159 | 4,7 % |
| Broj zaposlenih 31. prosinca 2018. | 984.148 | 6.159 | 0,6 % |
| Broj dobitaša | 88.945 | 4.481 | 5,0 % |
| Broj gubitaša | 42.437 | 1.678 | 4,0 % |
| Udio dobitaša | 67,7% | 72,8% | |
| Udio gubitaša | 32,3% | 27,2% | |
| Aktiva 2018. | 1.145.314.060.207 | 4.137.056.958 | 0,4 % |
| Kapital i rezerve 2018. | 407.052.774.266 | 617.977.049 | 0,2 % |
| Ukupni prihodi 2018. | 752.065.857.275 | 2.794.225.949 | 0,4.% |
| Ukupni rashodi 2018. | 716.370.911.386 | 2.388.270.466 | 0,3.% |
| Bruto rezultat 2018. | 35.694.945.884 | 405.955.482 | 1,1.% |
| Porez na dobit 2018. | 7.502.452.604 | 72.217.538 | 1,0.% |
| Neto rezultat 2018. | 28.192.493.279 | 333.737.944 | 1,2.% |
| EBIT 2018. | 38.415.422.299 | 370.897.169 | 1,0.% |
| EBIT marža 2018. | 5,2 % | 14,0 % | |
| Neto radni kapital 2018. | 4.300.425.127 | 440.613.336 | 10,2.% |
| Tekuća likvidnost 2018. | 1,01 | 1,23 | 1,22 |
| Ubrzana likvidnost 2018. | 0,74 | 1,05 | 1,41 |
| Financiranje iz vlastitih izvora 2018. | 0,36 | 0,15 | 0,42 |
| Financiranje iz vanjskih izvora 2018. | 0,64 | 0,85 | 1,32 |
| Financijska stabilnost | 1,10 | 0,86 | 0,79 |
| Bruto marža profita 2018. | 4,7% | 14,5% | 3,06 |
| Neto marža profita 2018. | 3,7 % | 11,9 % | 3,19 |
| Produktivnost (ukupan prihod po zaposlenom) | 764.180 | 453.682 | 0,59 |
| Profitabilnost (neto rezultat po zaposlenom) | 28.647 | 54.187 | 1,89 |
Kako je i ranije navedeno, kvantitativno one man show koncept ne participira znatno u „realnom“ gospodarstvu Republike Hrvatske. Udjeli broja zaposlenih, imovina i prihodi poduzeća s jednim zaposlenim variraju između vrlo malih 0.4 i 0.5 % u ukupnim iznosima. Također, produktivnost odabranih one man show uslužnih poduzeća mjerena odnosom ukupnih prihoda i broj zaposlenih znatno je manja (za 41 postotni poen) od vrijednosti za Republiku Hrvatsku. Nije ni usporediva, jer u uslužnim djelatnostima prihodi ne obuhvaćaju pokriće troškova sirovina, amortizacije i sličnih industrijskih troškova. U skladu s time, profitabilnost mjerena neto rezultatom po zaposlenom u obrnutom je odnosu (za one man show je za 89 postotnih poena veća u odnosu na Republiku Hrvatsku).
Kvantitativni podaci indiciraju na određene (ali i logične) slabosti i prednosti one man show koncepata. To su poduzeća s malim temeljnim kapitalom, manjim apsolutnim vrijednostima prihoda i dobiti, i time teško postižu vrijednosti pokazatelja zaduženosti primjerene nekim općim referentnim vrijednostima (za društva kapitala i veća poduzeća poželjan odnos vlastitog i vanjskog financiranja je 50 : 50). Suprotno tome, one man show igrači, neopterećeni dugotrajnom imovinom, lakše postižu dobre vrijednosti pokazatelja financijske stabilnosti (poželjan odnos dugotrajne imovine prema kapitalu i rezervama i dugoročnim obvezama je manji od 1,0). Dobro je vidjeti da je čak i koeficijent ubrzane likvidnosti (odnos kratkotrajne imovine bez zaliha i kratkoročnih obveza) za one man show veći od 1,0, a koeficijent tekuće likvidnosti blizu minimalne referentne vrijednosti (1,25). Naravno da znatan utjecaj na kvalitetu likvidnosti imaju profitne marže 3 puta veće od vrijednosti za Republiku Hrvatsku, a koje pružaju mogućnost da poduzetnik, koji je ujedno i zaposlenik, fleksibilno upravlja svojom zaradom i novčanim tijekom. Jednim dijelom preko neto plaće na koju se na mjesečnoj razini plaćaju porezi i doprinosi iz plaće i na nju, a drugim dijelom preko neto dobiti nakon oporezivanja, na koju će se pri isplati dodatno platiti porez na dohodak od kapitala i pripadajući prirez.
Promatrajući šire i uže eksterno okruženje i analizirane podatke i pokazatelje, može se reći da je one man show dobar i važan koncept kojim se mogu rješavati ili ublažiti neki od problema koji pritišću gospodarstvo Lijepe Naše (manjak menadžerskih kompetencija i određenih specijalističkih znanja i vještina, nedostatak iskustva rada u međunarodnom okuženju…) i ujedno iskoristiti neke od prilika iz okruženja (tržišne niše, izvoz, razvoj partnerstva…). Uspjeh one man show koncepta izuzetno je ovisan o tome kako će se u tom segmentu ostvariti stakeholder koncept, kako će se osigurati adekvatno učešće svih dionika, a uz ostalo, odnosi se na:
- „Zadrugarstvo“ (formalna strateška umrežavanja u funkciji jačanja tržišne pozicije na tržištima prodaje i nabave, dijeljenja informacija i znanja, zajedničkog korištenja materijalnih i nematerijalnih resursa)
- Izvore financiranja (bankarski proizvodi sasvim drugačiji od onih koje danas nude komercijalne banke, fokusirani na razvoj i potencijale a ne na povijesne rezultate, klasične pokazatelje i reference)
- Pravnu regulativu (snažnija zaštita malih sustava u poslovnim odnosima s velikim sustavima, bilo kao dobavljača, vjerovnika, kupaca…)
- Efikasni javni servisi i gospodarske institucije (digitalizirani u oba smjera, jednostavni, djeluju prvenstveno u funkciji edukacije i savjetovanja a potom represivno, osiguravaju informacije i sve druge oblike potrebne podrške).