Ako nemamo sućuti prema potrebitima i ugroženima onda smo bešćutni, a ako smo bešćutni onda nismo u stanju živjeti u ljudskom svijetu. Ljudski svijet je svijet potreba, svijet ograničenja, svijet pomoći i svijet osnaživanja. Solidarnost je temelj naše ljudskosti. A kršćanska solidarnost ne može biti samo verbalizirana i parazitirana. Kršćanska solidarnost znači solidarnost sa svima koji imaju potrebu, koji pate u društvu, istaknuo je u razgovoru za Poslovni FM prof. dr. sc. Marko Vučetić, izvanredni profesor filozofije na Sveučilištu u Zadru.

– Vukovar je grad simbol isto kao što je i Knin grad simbol, a naroda građanskog društva nema bez tih simboličkih boli.  Koliko smo mi društvo koje nije formirano dokazuje i to što se na žrtvama dijelimo, što raspravljamo i ovih dana koliko će kolona u Vukovaru biti. U Vukovaru postoji jedna jedina kolona a to je kolona onih koji osjećaju ljudsku patnju, koji osjećaju pogubnost povijesnog zla koji se okomi na jedno mjesto, na neke ljude. To je destrukcija zla. I Vukovar je bio pogođen destrukcijom zla, ali nažalost nije u stanju formirati kolonu dobra. Nama je potrebna jedna pedagogija Vukovara i pedagogija patnje kako bismo bili u stanju iz javnog života odmaknuti sve one koji su u stanju u mnogim kolonama dolaziti u Vukovar kao da je Vukovar mjesto, nakon što je bio vojno oslobođen, da ga danas treba politički pokoriti. Ne! Mi Vukovar moramo politički osloboditi, povijesno ga trebamo osloboditi, kako bi bio grad života koji se zna odnositi prema povijesnoj traumi kroz koju je prošao. Povijest se ne zaboravlja, povijest se interpretira, a život se živi i život se razvija, ocijenio je dr. Vučetić u razgovoru s Augustinom Bašićem, urednikom podcast emisije Ekumena i etika u poslovanju. Cjelovitu emisiju poslušajte u nastavku ili preuzmite za kasnije slušanje.

– Kad je riječ o etičnom i moralnom području to je ono što pripada ljudskom biću. Nije moguće žrtveni mehanizam zaustaviti samo u jednom spektru. Kada se nešto žrtvuje ljudsko, bilo religijsko, društveno, povijesno ili političko, to svakako pripada cjelini ljudskosti i onda se žrtvuje cjelina tj. cjelovita ljudskost. Kada se politika i ekonomija bave i razvijaju bez morala, onda imamo reduciranu ljudskost, odnosno, nemamo ni ljudsku ekonomiju niti ljudsku politiku, ocijenio je u Vučetić

– U Hrvatskoj je visoka identifikacija nacionalnog i religijskog. Ta identifikacija napravila je štetu i vjeri i nacionalnom. Budući da sad imamo jedan patogeni miks, imamo jedno zaraženo područje – religijsko, koje je u funkciji nacionalnog i imamo nacionalno koje komunicira u religijskim obrascima. To znači da nam religija služi kako bismo ostvarili, ne spas duše i osobne egzistencije u spoznaji Boga kao Apsolutnog Bitka – kao religijske istine, nego nam je postalo kao razlog – snaga kako bismo obračunali s neprijateljem i kako bismo svjetovno zapasali što više ovozemaljskog prostora. Religijske zajednice koje bi trebale ljude osnaživati religijskim moralom priklonile su se profanom skupljanju nekretnina, i uistinu mi je skandalozno da je crkva u Hrvatskoj više zainteresirana za nekretnine i za nekakvu ekonomsku parainstitucionalnu moć nego li je u stanju slušati potrebe građana koje su uistinu velike, kazao je Vučetić.

Na urednikov upit o zamjetnoj intelektualnoj šutnji, dr. Vučetić odgovara podatkom koji ga je šokirao.

– Studentima brucošima postavio sam pitanje znaju li za Vladu Gotovca? Poražavajuće je da 60% studenata nije čulo, ostali ne znaju tko je on ali su čuli za njega. Dakle, mi živimo naš povijesni zaborav i intelektualci su se pomakli u taj institucionalni posluh. Jezik intelektualaca u Hrvatskoj, gledajući kroz institucije, je jezik posluha prema patogenim politikama. Ako promatramo samo uprave hrvatskih sveučilišta, u većini slučajeva sveučilišta vode drugorazredni politički poslušnici pa se onda autonomija akademske zajednice ne odvija zahvaljujući upravi na sveučilištima nego usprkos tim upravama, naglašava.

Osvrnuo se i na medije danas. Mediji ipak žive u postmodernom svijetu, a to je svijet  dijelom i post – istine i više nam mediji nisu u funkciji prenošenja istinitih informacija i interpretiranja tih informacija – nego se radi o mnogim uređivačkim politikama. A te uređivačke politike u medijima se ni po čemu ne razlikuju od onog upravljanja sveučilištima što sam ranije govorio. Dakle, mediji bi trebali prenositi istinu, a mediji prenose istinu koja odgovara vlasnicima medija i istinu koja će omogućiti nekakav ekonomski rast tog medija, zaključuje profesor.

– Vjerska sloboda, odnosno prava vjeroispovijesti, vjerska prava ulaze u korpus ljudskih prava i nije moguće priznati ljudsko dostojanstvo a da ne priznamo i pravo na vjerske slobode. Tu vjersku slobodu ne smijemo identificirati sa slobodom većine, odnosno u ovom slučaju katolika. Vidjeli smo na koji se način tumačio popis stanovništva. Mnogi su se borili za taj postotni bod, koji je izgledao prilično otužno, razočaravajuće za katoličku crkvu nakon objave popisa stanovništva, pa se pokušalo nekako nategnuti da bude preko 80% stanovništva katolika. To nije bila borba za vjerske slobode nego je to bila borba za statističku slobodu, smatra dr. Vučetić dodajući kako su vjerske slobode slobode različitosti, slobode različitih religijskih puteva prema apsolutnoj stvarnosti.

U nizu tema Vučetić u razgovoru beskompromisno, otvoreno i kritički razmišlja o društvu, reduciranoj ljudskosti, o Hrvatskoj koja je ušla „u točku nestanka“, o odnosu države i crkve, o identitetu nacionalnog i vjerskog, etici, moralu, korupciji…. Poslušajte.

– Prvi će se put roditi manje od 35.000 djece a prošle godine umrlo je 63.000 naših sugrađana. Dakle, Hrvatska je krenula putem nestanka. Ako to ne shvatimo nestat ćemo. Ako shvatimo da trebamo probuditi naše vitalne snage da se trebamo osnažiti i moralno, politički, ideologijski i religijski u kojem god segmentu pripadali, onda ovo društvo ima budućnosti. Ali, isključivo kao pluralno društvo, poručio je na kraju razgovora filozof Vučetić.

Autor: Augustin Bašić Foto: PoslovniFM

Objavljeno 18. studenoga 2022. Sva prava pridržava PoslovniFM